Brazil za siromašne putevima Mister Noa: U Manausu se kupao u "Amazoni", našao Hrvatsku kuću i pekao ražnjiće domaćicama

Iz Manausa, Zvonko Alač

11:40, 18. lipnja 2014.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Zvonko Alač

DARIVANJE par utakmica SP-a najzabačenijem brazilskom gradu, vrućem, vlažnom i sparnom Manausu, tek je bacanje prašine u oči i nuđenje šarenih ogledalaca urođenicima u potamnjelom i oronulom amazonskom dijamantu, koji u srcu najveće svjetske prašume djeluje ostavljeno i zaboravljeno od svih, pa i od države.

Da ne spominjemo tek spektakularno besmislenu gradnju Arene Amazonie, "ekološkog" stadiona u obliku najpoznatije rukotvorine ovdašnjih ljudi - pletene košare, "dar" gradu koji već 30 godina nema prvoligaša. Amazonia krasno izgleda izvana, ali iza kulisa je u nezavršenoj, betonskoj fazi, gdje će sigurno i ostati.

Manaus - loše ceste, oronuli pločnici, raspadnute fasade i sirotinja

Kao i na tolikim stadionima nepotrebno sagrađenima zbog ovog SP-a, ovdje se okrenula i u džepovima promućurnih završila lijepa lova, jer teško je naći svrhu ovoj areni nakon što 25. lipnja na njoj Švicarska i Honduras završe posljednji od četiri susreta skupine prvenstva koji se na njoj igraju. Ovaj grad i stadion sigurno neće pohoditi Stonesi, U2 ili Papa, a teško da će se hladni pogon održavati kako bi na njemu igrali lokalni zonaši.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Manaus loših cesta, oronulih pločnika, raspadnutih fasada i pun sirotinje, najvećim dijelom (osim bogataških tvrđava na periferiji, ograđenih žicom, ogradama, te bazama vojske i specijalne policije) izgleda kao grad na umoru, čija agonija traje još otkako mu je krađa "recepta" za kaučuk označila kraj života na najvišoj nozi i početak sunovrata.

Pljačka u autima bez oznaka i dozvole

Spuštanje avionom u Manaus usred noći fantastično je iskustvo, jer nakon tisuća kilometara prašumskog crnila, odjednom se ukaže velika osvijetljena enklava (1.5 milijuna stanovnika), a trenutak kada avion ponire prema gradu kroz izmaglicu nad rijekom Rio Negro, jedan je od najboljih razloga za sjediti pokraj prozora.

Ali, već na samoj pisti i aerodromskoj zgradi, vidi se da je sedmi po veličini brazilski grad teška, zaostala provincija. Isto je i s taksijima; dok će vas u Riju i Sao Paolu dočekati uredni šalteri, uniformirani djelatnici i označena vozila, koja će vas od odredišta prebaciti za većinom pristojnu cijenu, u Manausu vam poslije ponoći skoči tlak ne samo zbog sparine i vlage, nego i zbog seljačina koje vas bezočno pokušavaju opljačkati i prevesti u autima bez oznake i dozvole.

Odabrali smo "shuttle" autobus, čije ljubazno osoblje toliko dobro poznaje grad u kojem se bavi turizmom, da su naš hotel (odličan i poznat) pronašli nakon tri kruga po Manausu. Napominjemo, nije riječ o guljenju turista, jer poštenu cijenu platili smo unaprijed, nego o tome da bi ovdje htjeli, ali ne znaju, ili znaju jedino kako oderati goste - Manaus je, kaže Lonely planet, s obzirom na broj stanovnika grad s najvećim brojem pljački turista na svijetu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Žene obožavaju Gringose

Od ranog jutra krenuli smo u veliku šetnju gradom, iako su nas domaćini i ovdje plašili kako to nije sigurno. Odmah primjećujemo da u odnosu na krajeve Brazila gdje smo do sada bili, ima puno više stanovnika urođeničkog porijekla i da lokalci bijele strance - Gringose, gledaju s respektom, dok mnoge ovdašnje žene to rade s neskrivenim divljenjem.

Civili su prema Hrvatima ljubazni, možda malo i previše (u tome u sljedećim nastavcima), ali komunikaciju, barem onu verbalnu, prilično je teško uspostaviti s obzirom da je u Manausu jako teško naći nekoga tko solidno govori engleski.

Hrvatska kuća usred Manausa!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zato smo mi usred... živopisne četvrti uz rijeku pronašli kuću s uzorkom hrvatskog grba, te ispunili turističku dužnost svakoga tko se dokopa Manusa: Kupanje u "Amazoni". Ime je u navodnicima, jer to nije ta rijeka, kao što mnogi griješe ili lažu, nego Rio Negro, koja je također impresivnih gabarita, ali bljutava i boje crnog čaja.

Oduševio nas je i priručni objekt ukusne, domaće i nevjerojatno jeftine hrane i pića, u četvrti dalje od centra, gdje su nas ljudi koji žive u velikoj neimaštini nakon dvije ture piva, trećom častili, dok je jedna porcija hrane od četiri bila gratis. Jedva su nam dopustili da im uzvratimo čašćenjem, pa smo ponudili pomoć pri roštiljanju mesa.

Sutra, tj. danas tamo krećemo s pripremom za Kamerun, a tijekom noći, novi izvještaj iz Manausa!

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.