Foto: Hina

U DANSKOJ su bili "životinjski uvjeti", a u Kataru je kriva "viša sila". Na moje pitanje kako je "viša sila" kriva za ispadanje Hrvatske u četvrtfinalu SP-a, Slavko Goluža je uvrijeđeno okrenuo glavu i zašutio. Dosta to govori o izborniku pod kojim hrvatska rukometna reprezentacija tone iz godine u godinu.

> Je li ovo bila Golužina taktika za Poljsku? "Ključ pobjede je trčanje nazad"

> Goluža brani svoj neuspjeh: Najlakše je kritizirati uz kokice i daljinski upravljač

> Gobac najavio dolazak Balića i poručio: Goluža će snositi posljedice

> Goluža ne osjeća odgovornost za debakl na SP-u: Čemu takvo pitanje?

Ono što smo naučili nakon bolnog prizemljenja u četvrtfinalu jest činjenica da je Hrvatska, nakon kratkog perioda stagnacije, doživjela prvi ozbiljniji pad. I tu prvenstveno mislimo na prikazanu igru na nekom velikom turniru. Goluža je bio i ostao rob 6-0 obrane iz koje se vuče brza kontra ili polukontra. Međutim, ne možeš postati prvak svijeta ako samo to imaš u rukavu. U Kataru smo dobili potvrdu onoga što već neko vrijeme znamo, a to je da Golužina Hrvatska nema odgovor kada joj protivnik zatvori Domagoja Duvnjaka i kontru/polukontru. Igra na postavljenu obranu ne postoji. Logično je da je s Balićem nestala ona maštovitost, ali depresivno je gledati kako glavni igrači Kiela, Vardara, PSG-a, Kielca i ostalih velikih europskih klubova u pojedinim trenucima igraju kao da su prvi put na terenu.

Sve taktičke zamisli Slavka Goluže pročitane su još od polufinala s Danskom na SP-u u Španjolskoj prije dvije godine, a pitanje je samo kada će se srušiti i mit o granitnoj hrvatskoj obrani. Zato treba skinuti kapu Jakovu Gojunu i Željku Musi zbog kojih je Hrvatska prvo poluvrijeme protiv Poljske završila u kakvom takvom egalu. Toliko srčanosti i borbenosti dugo nismo vidjeli.

Najviše nas brine to što je Goluža na ovom turniru pokazao da nakon pet izborničkih godina nije uspio uigrati momčad koja je zajedno odradila nekoliko velikih turnira. Posebno bode i sreća koja ga je pomazila u ždrijebu. Nakon najlakše skupine (sve tri preostale reprezentacije iz skupine B su ispale u osmini finala), Hrvatska je u drugom dijelu turnira izbjegla tri najveća favorita; Španjolsku, Dansku i Francusku. Put do finala vodio je preko Brazila, Poljske i kasnije će se pokazati Katara. Mislili smo da ni Goluža, koji je do sada redovito gubio polufinala, ne može uprskati put do medalje, ali je i to uspio napraviti.

Goluža mora otići

Bilo bi lijepo kada bi Hrvatska imala izbornika koji svoju energiju za vrijeme utakmice ne troši na očitavanje bukvice mladom Filipu Iviću zbog primljenog gola, dok mu igrači u napadu nemaju pojma što da rade s loptom. Bilo bi lijepo kada bi Hrvatska imala izbornika za kojeg se zna da ima autoritet, a ne da mu neki stariji igrači okreću očima kad im govori. Lako je trenirati strogoću i pokazivati mišiće na Iviću, Brozoviću, Stepančiću i Sliškoviću. Isto tako, bilo bi lijepo da Hrvatska jednog dana dobije izbornika čiji motivacijski govori ne zvuče kao poruke s bočice vode jednog od najvećih sponzora saveza (moramo pobijediti sami sebe).

Paranoja

Dan nakon Golužine "više sile", gazda hrvatskog rukometa Zoran Gobac pričao je o "nekim događajima" koji su presudili protiv Poljske i koji su potvrdili "nekim ljudima" u Savezu "neke pretpostavke" koje su imali prije turnira. Gobac ništa nije htio precizirati, sve je obavijeno velom tajni. Kao i uvijek do sada...

Vladar iz sjene govorio je o svemu i svačemu, čak je i između redaka nagovijestio smjenu Goluže, koji bi navodno trebao sjajno surađivati s Ivanom Balićem od 1. srpnja, ali Gobac se ni u jednom trenutku nije htio osvrnuti na svoju odgovornost u cijeloj ovoj priči. Kako i bi kada je hrvatski rukomet njegova igračka s kojom se on igra kako želi.

SUDJELUJTE U RASPRAVI NA INDEXOVOJ TEMI SP KATAR I NAŠOJ FACEBOOK STRANICI.