Foto: Ante Čizmić / Cropix; AFP

IAKO je nedostupan medijima iz Hrvatske, Ivano Balić lakše pristaje na razgovor sa španjolskim novinarima. Oni ga ne muče pitanjima o Goluži, Gobcu i jadima hrvatskog sporta.
 
Balić je jedan od sedam-osam igrača Atletica koji su ostali u Madridu trenirati dok im se suigrači u susjedstvu bore za svjetsko zlato. Nakon treninga prošlog tjedna razgovarao je s novinarom "El Paisa". "Neviđeni genij", kako ga je nazvao autor intervjua, priznaje kako mu je žao što nije dio reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu, no više od toga ne želi govoriti. Lakše mu je govoriti o glazbi, "Nostalgična" od TBF-a mu je prva pala na pamet...

"Naravno da mi je žao, ali to je život. Hrvatska ima mlade igrače koji moraju zajedno rasti do Olimpijskih igara u Riju", kaže Balić, a na pitanje vidi li i sebe tamo, odgovara: "Mislim da je moja karijera u reprezentaciji gotova".

Priznaje da se promijenio njegov odnos prema rukometu: "Ove sezone previše sam se trudio, razmišljao, umjesto da sam se opustio i igrao".

S 33 godine Balić je osvojio sve važne trofeje i bio proglašen najboljim igračem svijeta. Odakle mu još motivacije za rukomet?

"Kada se osjećate dobro, ponosni na svoja postignuća, ako ste osvojili trofeje, želite ih osvajati ponovo. A ako niste, onda se borite još više za svaku pobjedu. Još imam veliku želju osvojiti nešto", dodao je Ivano.

Balić čuva tajne legendarnog Jacksona Richardsona

Španjolci pišu kako je vrhunac Balićeve karijere uslijedio nakon prvog odlaska iz Hrvatske 2003. godine u Španjolsku gdje je dijelio svlačionicu s legendarnim francuskim igračem Jacksonom Richardsonom, svojim idolom.

"Kada sam prvi put zaigrao uz njega, bio je to poseban osjećaj. Prvih šest mjeseci u Španjolskoj nisam znao jezik, samo sam ga gledao", prisjetio se Balić, ali je odmahnuo na pitanje koje je savjete dobio od legendarnog Francuza:

"Radije bih to zadržao za sebe".