Foto: Ronald Goršić/Cropix

SAMMIR nije Hrvat, što god rekli Slaven Bilić i njegov mecena Zdravko Mamić, koji novog hrvatskog reprezentativca zove "filho" (sin). Jorge Sammir Cruz Campos, kako mu ime govori, nije ni pripadnik neke od nacionalnih manjina koji bi mogao igrati za Hrvatsku zbog rođenja u RH.

Sammir je doduše dobio domovnicu i putovnicu i nakon godina medijskog guranja u reprezentaciju, tamo ga se uspjelo instalirati. Za sada samo kroz instituciju "pretpoziva", ali svima je jasno da je stavljanje Sammira na "treći popis", kako Bilić zove širi reprezentativni spisak, u funkciji aklimatizacije. Index je prošle godine jedini prenio ono što je član Izvršnog odbora HNS-a nepažljivo otkrio novinarima oko Sammirovog pozivanja u reprezentaciju. Tada je svađa Mamića i Bilića malo usporila realizaciju projekta, ali nakon što je prije mjesec dana izbornik posjetio Mamića u Maksimiru, došlo je do otopljenja odnosa i na popisu za Irsku samo što se nije našao i Dinamov tehnički tajnik Bukovina.

Sammir je na Bilićevom popisu jer je igrao dobro "lani u prvom dijelu sezone"

Evo kako je Bilić objasnio (pret)pozivanje Sammira: "Neke stvari prelaze kompetenciju izbornika, ali pošto u tom slučaju nitko nije preuzeo odgovornost, ja ću preuzeti. Gledam ga kao igrača. Sammir je Hrvat, ima putovnicu i želi igrati za reprezentaciju, gledam ga čisto nogometno. Kada će on i hoće li biti pozvan, ovisi o njegovom ponašanju na terenu i van njega, ali i o kvaliteti drugih igrača koji su njegovi konkurenti. Nadam se da će u kontinuitetu pokazati ono što je radio lani u prvom dijelu sezone."

U tekstu koji slijedi, podsjećamo da Sammir nije Hrvat, da Bilić na Sammira ne gleda "čisto nogometno", da njegovo "ponašanje na terenu" nije za poziv u reprezentaciju, jer je tamo mjesecima neprimjetan. Sammir "van terena" je potpuno druga priča - čest je gost noćnih klubova, a nedavno je noć proveo i na policiji jer je vozio pod utjecajem alkohola. Što se tiče "kvalitete igrača koji su mu konkurenti", valjda je i Biliću jasno da su po tom kriteriju ispred njega barem petorica. Što izbornik misli o Sammirovim igrama posljednjih mjeseci, dovoljno govore ove Bilićeve riječi: "Nadam se da će u kontinuitetu pokazati ono što je radio lani u prvom dijelu sezone". Pridružujemo se željama, ali u reprezentaciju se nekoga ne zove jer je igrao dobro "lani u prvom dijelu sezone"(!?)

Sammir nije ni Eduardo, ni Irina Kirilova

Nije problem što "Sammir nije Damir", nego što nije Eduardo - u Hrvatsku koliko-toliko integrirani Brazilac, koji je tu došao kao dječak, oženio se i zasnovao obitelj, nakon čega je procvjetao kao nogometaš i postao hrvatski reprezentativac. Nije ni Irina Kirilova, ruska odbojkašica svjetskog glasa, koja je hrvatsko državljanstvo i dres dobila zbog svoje sportske veličine i kvalitete.

Sammir, koji je u Zagreb došao kao 19-godišnjak, nakon što je igrao za mlađe brazilske reprezentacije, nije ništa od ovog, ali je nešto drugo i puno bitnije - štićenik Zdravka Mamića, koji mu (osim po 500 eura za svaki gol), daruje i poziv u reprezentaciju Hrvatske, koja je iznimno atraktivan i blještav izlog za plasman proizvoda na jednako takve adrese i to je jedini razlog glumljenja da je Sammir Hrvat i sjajan igrač.

On je jedan od tipičnih brazilskih "meia atacante", sa svim manama i vrlinama koje ta odrednica nosi. Ofenzivni veznjak koji će sjajno odigrati nekoliko utakmica, ali ga nakon toga nigdje neće biti nekoliko mjeseci. U Dinamu je gotovo pet godina i za to vrijeme je odlično odigrao tri velike utakmice: Werder, Villarreal i Brugge. Specifično za ovog hipersenzibilnog umjetnika je što "saudade", brazilsku nostalgiju za dalekim rodnim krajem, ne liječi, poput Ronaldinha, Ronalda i Adriana, bjegovima na Copacabanu ili Karneval u Riju.

U reprezentaciji je igrač kojeg mjesecima nema nigdje, osim u noćnim klubovima i na trježnjenjima

On svoju integraciju u ovdašnje društvo pokazuje ne samo "papirom", nego i provođenjem u "urbanim" klubovima hrvatske metropole i već odavno nije vijest kada ga kamera uhvati kako dočekuje zoru. Bjesomučno je partijao i njegov donedavni sunarodnjak Romario, pa je svejedno Brazilu i Barceloni donosio najprestižnije naslove. Od Sammira međutim na terenu nismo vidjeli ni traga ni glasa još od Bruggea u jesen prošle godine

Štoviše, njegovu zimu, proljeće i ljeto, obilježila su teška kršenja klupske discipline, koja bi u nekom drugom slučaju završila letom iz kluba. Ali na Sammira Vaha i Kruno ne smiju jer ne da Mamić. Pa će tako njegova vožnja s promilima "u ofsajdu", nakon čega završi na triježnjenju u policijskom pritvoru, biti objašnjena kao mladenački nestašluk. Što se tiče Sammirovih najrecentnijih predstava, u maksimirskom trijumfu nad Neftchijem bio je potpuno neprimjetan, pa Bilić nema opravdanje za poziv ni po tom kriteriju. Međutim, Bilić je i objasnio da ga zove zbog dobrih partija protiv Villarreala i Hajduka u rujnu 2010.

Biti Hrvat nije nikakva privilegija ili čast, ali ni reprezentacija hrvatske države nije Dinamo, Arsenal ili NBA "franšiza"

Na kraju, recimo nešto i o pozivanju u reprezentaciju Hrvatske onih koji ne samo da nisu "etnički" Hrvati, niti pripadnici nacionalnih manjina rođenih na teritoriju ove zemlje, nego su s drugih kontinenata, a Hrvatsku su prvi put vidjeli u poodmaklim tinejdžerskim godinama. To je čista glupost i besmislica, koja ubija ono malo preostalog užitka u gledanju reprezentacije. Zna se tko bi trebao igrati za reprezentaciju koja se zove "hrvatska", koja ipak nije europski klub ili američka multinacionalna franšiza.

Pod egidom "globalizacije" događa se samo još jedna u nizu svinjarija karakterističnih za "moderni nogomet": Nema čak više onih grčkih običaja, kada se strancima izmišljala grčka baka da bi igrali za njihov klub ne dirajući kvotu stranaca, ili recentnijih turskih, kada su Sandžaklija Jahović i Brazilac Aurelio postajali Turkcan i Mehmet kako bi zaigrali za turske reprezentacije.

U Hrvatskoj se ne zamaramo tom nepotrebnom kozmetikom, niti će kod nas novi nadimak "Vatrenih" - "Momci iz Brazila", biti produkt globalnog nogometnog sela. Ovdje je na djelu tek tko zna koji dokaz svemoći jednog čovjeka (javno obećava izborničku poziciju onom tko mu je taj tjedan u milosti) i pokornosti njegovog sluge, koji se pak pravi hrabar, jer je u slučaju Sammira "preuzeo odgovornost".