Foto: Guliver Image/Getty Images

TRAGEDIJU iz 1950. nadmašila je generacija iz 2014., čiji se članovi nikad neće oporaviti od katastrofe najbolnijeg poraza u povijesti brazilskog nogometa, nakon što su od golmana Barbose i njegovih suigrača preuzeli taj naslov.

Ovaj Brazil nije zaslužio organizaciju SP-a, a još manje pobjedu na njemu

Ali, to je u osnovi dobra vijest, jer kao što je priprema i organizacija SP-a zapela u brazilskom mulju korupcije, sporosti, nekompetencije i nezainteresiranosti, tako se i na terenu, gdje su brazilski reprezentativci još prije mjesec dana dogovorili podjelu premija za svjetski naslov, od početka natjecanja pokazalo koliko je ova momčad "potkapacitirana" za ono za što je unaprijed bila proglašena. Pucanje pod pritiskom bilo je pitanje trenutka, odnosno nailaska dovoljno kvalitetnog protivnika.

Katastrofu u Belo Horizonteu trebali bi gledati kao početak katarze

Brazil je dakle na svim poljima; od infrastrukturnog do onog zelenog, pokazao da nije vrijedan ni organizacije SP-a, ali ni toliko potenciranog hexa campeao i zato bi im užasne scene u Belo Horizonteu mogle biti dobra vijest ako to shvate kao otrježnjenje i početak velike, tako potrebne čistke i preokreta na svim razinama brazilskog nogometa.  

Bez Thiaga Silve i Neymara, to je seoska momčad

Činjenica je kako su mu protiv Njemačke nedostajala dva najbolja igrača, nositelj obrane i napada, ali i kako je Brazil bez njih izgledao kao Saudijska Arabija 2002. ili Zair 1974. Nije djelovao kao juniorska, nego seoska momčad, u kojoj je igra postojala samo prvih deset minuta.

Što se čudite "nebrazilskom Brazilu", pa tako igraju desetljećima?

Cijelo vrijeme od početka prvenstva slušamo i čitamo snebivanja kako ovo "nije brazilska igra" ni "brazilski Brazil", već onaj kojem se sve temelji na destrukciji, sudačkoj pomoći i proplamsajima Neymarove genijalnosti, ali osim iznimke 2002., sve brazilske momčadi posljednjih 15-ak godina igrale su tako, ili bi, navodno vraćajući se joga boniti, ogrezle u tulumarenju, a nogomet ostavljale u drugom planu (2006.)

"To je Švabo napravio..."

Nasuprot momčadi s jednim stoperom i ofenzivcem svjetske klase, dok su ostali pomoćni radnici, stajala je Njemačka, koja je nakon najblaže rečeno nespektakularnih igara protiv Alžira i Francuske, večeras protiv potpuno izgubljenih Brazilaca blistala svim onim germanskim vrijednostima i vrlinama koje su i kod nas već desetljećima pojam kvalitete, pouzdanosti i beskompromisne učinkovitosti. Ali, bez ikakve želje za umanjivanjem njemačkog trijumfa, ovo je puno prije toga, ili više od toga, spektakularno brazilsko samouništenje.

David Luiz, kapetan i vođa koji je torpedirao svoj brod

Na čelu tog samoubilačkog pothvata stajao je David Luiz, kojeg je PSG platio Chelseaju 65 milijuna eura, svjetski rekord za obrambenog igrača. Ono što je privremeni kapetan Brazila (proteklih dana u toj zemlji slavljen kao onaj koji će nadoknaditi ne samo klupskog suigrača iz obrane i stalnog vođu momčadi, nego i posljednjeg u nizu "novih Pelea") pokazao protiv Njemačke, jedna je od najgorih izvedbi obrambenog igrača koje smo vidjeli, ne samo u vrhunskom nogometu.

Parižani se nakon ove utakmice pitaju što će biti ako ga na jednu utakmicu stave samog, bez Thiaga Silve, a možda najslikovitiji dokaz Luizove nemoći bio je njegov (naravno) neuspješan pokušaj da 15 minuta prije kraja teško ozlijedi Muellera, kada je zaplovio zrakom kako bi ga udario nogom, ali je i to promašio.

Nemoćni i jadni žicaroši penala

Igra Davida Luiza, koji je umjesto da bude temeljac čvrste obrane i pouzdano polazište napada, na terenu djelovao kao da je drogiran ili u najboljem slučaju odsutan, sažela je sve one mane zemlje koja si stalo tepa da je peterostruki prvak svijeta, a ovo tulum na kojem su svi ostali statisti za njeno slavlje šeste krune; sporost, kašnjenje, nevjerojatne greške, krive procjene i na kraju - očaj. Upravo tako, jadno i bijedno, izgledali su uzastopni pokušaji nemoćnih Brazilaca da u drugom dijelu lošom glumom užicaju penal ili faul, jer bio je to jedini način a dođu do "utješnog" gola.

Brazilski navijači: Zbor od 60 tisuća glasova u deset minuta potpuno promijenio pjesmu

Krasno zvuči kada zbor od 11 igrača i 60 tisuća pratećih vokala gromoglasno otpjeva brazilsku himnu i nakon protokolarnog dijela, kao i kada u prvih deset minuta nose brazilske napade u valovima, ali tek 15 minuta poslije, svi oni kojima su usta bila puna domovine i ljubavi, samo su zviždali i psovali svojim donedavnim ljubimcima, a posebno neobjašnjivom fenomenu zvanom Fred, kojeg u momčadi može tolerirati jedino teatralni galamdžija Scolari, još jedna u nizu nevjerojatno prenapuhanih brazilskih veličina, u koju spada i recimo Marcelo.

Nijemci su jako dobri, ali ovo je ipak zasluga katastrofalnog Brazila

Nijemci su, kao što smo rekli, u odnosu na nevjerojatno katastrofalne Brazilce djelovali kao vanzemaljci s posebnim moćima, a njihovim navijačima drago je znati kako većina njihovih igrača po starosti tek dolazi u najbolje godine. Predvođeni Muellerom, Khedirom, koji je odigrao utakmicu života, Kroosom, dok je u nastavku doprinos dao i Schuerrle, u ovoj utakmici činili su se kao sigurna oklada za četvrti njemački naslov u povijesti.

Mueller, Schuerrle i Kroos su zabijali, ali Schweini i Khedira su temelj

U prvih 10 minuta, jedinom dijelu utakmice kada je u njoj sudjelovao Brazil, Nijemci su pokazali kako se igra i parira pod pritiskom; potpuno su zatvorili sve koridore kojima su se kretali njihovi suparnici i skratili im teren, pri čemu su Schweinsteiger i Khedira sjajno odigrali, a kada su "namirisali krv", znalo se da se neće zadovoljiti sa "samo" pet golova u mreži Brazila.

Kakva starost čeka Davida Luiza?

"Mineirazo" je dakle zamijenio "Maracanazo", a Davida Luiza će do kraja života, poput Barbose nakon 1950., majke na ulici pokazivati djeci i govoriti "Ovo je onaj koji nas je osramotio 2014.", a kad ostari neće ga puštati niti da gleda treninge reprezentacije, jer "donosi nesreću".