NAKON poraza protiv Turske, koji je Hrvatskoj potpuno zakomplicirao plasman u Rusiju, Čačić je, vjerovali ili ne, bio zadovoljan izvedbom svojih igrača. Valjda zato što je dobio informaciju da je formalni šef HNS-a zadovoljan svojim vjernim i odanim kadrom unatoč debaklu protiv reprezentacije koja je Hrvatsku dočekala u potpunom rasulu.

 

 

 

 

 

"Apsolutno sam zadovoljan igrom. Emocije su mi pomiješane jer su tri boda otišla domaćinu. Zadovoljan sam igrom, nedostajao nam je samo gol", izvalio je Čačić pa je nastavio pričati o nesreći kao jedinom krivcu posrtaja njegovih trupa:

 

"Odradili smo 90 kvalitetnih minuta, trčali smo, kontrolirali, dominirali. No dogodi se taj jedan kiks. Nedostajalo nam je mirnoće u završnici. Stvorili smo puno prilika, gađali stative, ali ta jedna lopta nas je koštala. I dalje smo prvi, ovo nije tragedija, veseli me kako smo igrali. To je nogomet, nedostajao nam je samo taj gol", mrtav-hladan izjavio je izbornik u trenutku kad je pola države, onih koje ova reprezentacija još zanima, pod hitno tražila njegovu ''glavu''.

 

Hrvatska je na Euru prošlog ljeta djelovala stvarno dobro. Voljeli mi Čačića ili ne, treba biti pošten i priznati da je reprezentacija u Francuskoj igrala vrlo dobar nogomet - atraktivan, ambiciozan, konkretan i brz. I da nije bilo nespretnosti, nekih naivno odrađenih taktičkih poteza stručnog stožera reprezentacija i nesreće, dugogodišnjeg vjernog pratitelja hrvatske nogometne reprezentacije, Hrvatska je mogla i trebala ostvariti puno bolji plasman od osmine finala.

 

Samo godinu dana kasnije, ista ta reprezentacija, s istim igračima i s istim izbornikom na klupi igra neprepoznatljivo loše. I to već jako dugo.

 

Uoči svake utakmice znani i neznani, kad žele Hrvatsku gurati u ulogu favorita, tvrde da se rijetko koja reprezentacija na svijetu može pohvaliti s rosterom kakav Čačić ima. I to je točno. Igrači Monaca, Atletica, Liverpoola, Intera, Reala, Barcelona, Milana i Juventusa u nekim normalnim okolnostima trebali bi protiv gotovo svake reprezentacije na svijetu biti favoriti i na terenu dokazati zašto vrijede stotine milijuna eura. U Hrvatskoj to nije slučaj. Jer momčad vodi limitirani stručnjak koji je, jednu od najpotentnijih reprezentacija svijeta, dobio u ruku isključivo kao nagradu za vjernost gazdama hrvatskog nogometa.