Foto: worldofjohancruyff.com

"ISUS je bio inspiracija, ali bila je potrebna omalena vojska evanđelista kako bi se njegove radikalne ideje pretvorile u religiju. Taj model, središnje figure njegovih sljedbenika i interpreta i danas je dobar način za mijenjanje svijeta. Djeluje na malim stvarima, baš kao i na velikim.

Sigmund Freud i njegovi učenici, protivnici i nasljednici promijenili su način na koji danas doživljavamo ljudski um. Karl Marx i njegovi čitatelji oblikovali su 20. stoljeće. Moderni britanski humor koji je iznjedrio legendarni "Monty Phyton" i "Fawlty Towers" ne bi postojao da nije bilo Spikea Milligana i njegovih obožavatelja.

Nitko nije bio tako značajan za moderni nogomet

Kako je u životu, tako je, čini se, i u nogometu. Kroz godine su travnjaci iznjedrili gomile genijalnih igrača i trenera, ali ni jedan nije bio tako značajan kao Johan Cruyff."

Tako Bleacher Report počinje veliki esej o nizozemskom velikanu, kojeg prenosimo povodom Cruyffove smrti:

U dresu Ajaxa, Barcelone i Nizozemske stvorio je im, koje danas stoji u panteonu uz velikane kao što su Pele, Diego Maradona, Ferenc Puškaš, Leo Messi i Zinedine Zidane.

Kao trener Barcelone i Ajaxa stvorio je nekoliko nezaboravnih nogometnih družina, odgojio genijalne igrače i utjecao na današnji nogomet u dotad nezapamćenoj mjeri. Španjolska reprezentacija, Xavijeva i Iniestina Barcelona, brilijantni današnji Bayern i Njemačka, Milan iz kasnih osamdesetih i mnoge druge šampionske momčadi bile bi nezamislive bez Cruyffova utjecaja.

Njegovi postulati nekoć su se smatrali radikalnima i revolucionarnima, ali danas su standard - način na koji se moderni nogomet doživljava. Njegov rad s mlađim kategorijama i stvaranje igrača postali su model koji kopiraju gotovo svi nogometni klubovi u svijetu.

Vratio se nogometu 1996. godine i postao njegov ideolog

Cruyffova 20-godišnja igračka karijera završila je 1984. godine. Prvih deset godina po njenom završetku proveo je izvan nogometa, ali 1996. vratio se najdražoj igri i uskoro postao njezin najistaknutiji guru, filantrop, komentator i sila iza pozornice.

Prošle godine, u dobi od 68, dijagnosticiran mu je rak pluća i povukao se iz javnog života kako bi se borio s bolešću. Nažalost, tu bitku je ipak izgubio, ali iza njega ostaju "apostoli" raštrkani po cijelom svijetu. Pronose njegovo učenje i mijenjaju nogomet od "svete zemlje" pa sve do južnog Pacifika.

Uvjereni su kako bi svijet bio bolje mjesto kad bi njegova vizija nogometa prevladala. Njegov pristup nogometu je zabavan, ljepši i duhovniji od ostalih.

Osvojio je čak 14 naslova prvaka, gomilu kupova, ali ne i SP

Sve je počelo 1947. godine u Amsterdamu. Vrlo brzo bilo je jasno kako će talentirani mladić jednog dana ispunjavati najveća sportska borilišta i kako će mase hrliti kako bi u čudu gledale što može s loptom. Nije razočarao... Njegova nogometna karijera bila je duga i ispunjena izazovima, a on je na njih spremno odgovorio osvojivši gomilu srebrnine, čak 14 osvojenih naslova prvaka, "tonu" kupova i zahvalnost nogometne javnosti za čudesne predstave na Svjetskom prvenstvu 1974.

No loše stvari počele su se događati pri kraju karijere, ali poraz u oproštaju 1978. godine bio mu je jedan od najtežih udaraca u životu. Cruyff se  već bio oprostio u Barceloni, ali pristao je odigrati oproštajnu utakmicu za Ajax protiv Bayerna. Bavarci su pobijedili 8:0, a na koncu utakmici Cruyffa su uzdigli na ramena i uručili mu buket , ali sve je više nalikovalo na sprovod, nego na slavlje.

Oprostio se od ozbiljnog nogometa i otišao u čistilište - točnije u SAD, gdje je zaigrao za Los Angeles Aztecse i Washington Diplomatse. Potom je kratko otišao u Levante gdje je gotovo bankrotirao uloživši novac u farmu svinja. Zato se 1981. godine vratio kući.

Nakon "pauze" u SAD-u vratio se u Ajax i već na prvoj utakmici pokazao kako još nije gotov

Na prvoj povratničkoj utakmici za Ajax protiv Haarlema, stadion De Meer bio je ispunjen do posljednjeg mjesta i svi do jednog koji su se tamo natiskali sumnjali su u njega. Tvrdili su da je njegova magija nestala, kako je prestar za ozbiljan nogomet, ali ubrzo ih je razuvjerio.

Pri početku utakmice, uzeo je loptu na centru igrališta, vješto izbjegao dvojicu braniča i potom drsko prebacio golmana. Takav lob većina nikad nije vidjela u životu. Golman je mogao samo gledati i diviti se sjajnom Cruyffovom udarcu dok je lopta polagano, ali elegantno ulazila u mrežu.

Cruyff je odigrao još tri godine na najvišoj razini, inspiriravši pritom jednu od najboljih generacija u Ajaxovoj povijesti, koja je svjetskom nogometnu podarila Marca van Bastena, Ronalda Koemana i Denisa Bergkampa. Po završetku karijere uhvatio se trenerskog posla i stvorio dva nogometna "kraljevstva", najprije u Ajaxu i potom u Barceloni.

"Božji poklon nogometu" i "Čovjek koji je izgradio katedralu u Barceloni"

Nije ni čudo što su ga njegovi obožavatelji pretvorili u kvazi-religiju i što padaju u neku vrstu transa kad govore o njemu. Njegov prvi trener u Ajaxu, engleski menadžer Vic Buckingham zvao ga je "Božjim poklonom nogometu", Pep Guardiola je 2008., po preuzimanju Barcelone objasnio je u kojem će smjeru ići: "Cruyff je izgradio katedralu, a mi, njegovi učenici, moramo propovjedati njegovu religiju."

Cruyff nikad nije isticao svoju ulogu u shvaćanju modernog nogometa, ali je jednom izjavio: "Na neki način, ja sam vjerojatno besmrtan."

Uvijek je bio čudan lik

Neki će reći kako je bio čudan lik, a dokaz su i njegovi govori u svlačionici, koji su često bili ispunjeni "džepnim filozofijama."

"Ako ne možeš pobijediti, pobrini se da ne izgubiš."

"Svaki nedostatak ima svojih prednosti."

"Ako nisi tamo gdje bi trebao biti, ili si stigao prerano ili si zakasnio."

"Da sam želio da shvatiš, objasnio bih ti bolje."

Iako je Cruyffov nogomet postao svojevrsna religija, on uopće nije religiozan. Dok je radio u Španjolskoj primijetio je kako se baš svi igrači križaju na utakmicama i komentirao to u svom stilu: "Da to vaše križanje radi, sve bi utakmice završile bez pobjednika."

"Gdje Johan išao, lopta je sljedila i obrnuto"

Postoji crno-bijela snimka Cruyffa iz kasnih pedesetih godina na kojoj se dodaje sa svojim starijim prijateljem, potom mu gurne loptu kroz noge i opali loptu. Već tad, dok je još bio dječak njegova sjajna tehnika, balans, brze noge i još brži um bili su jasni kao dan.

Svoje vještine brusio je, baš kao svi veliki nogometaši, igrajući nogomet na ulici. Provodio je sate i dane nabijajući loptu po susjedstvu.

"Gdje je Johan išao, lopta je slijedila i obrnuto," prisjetio se prijatelj iz djetinjstva.

Filmić je snimljen u vrtu njegove kuće, izgrađene 1920. godine za radničku klasu u Amsterdamu, a snimatelj je bio dječakov otac, Manus Cruyff, vlasnik male voćarnice u njihovom obiteljskom domu u ulici Akkerstraat. Nekoliko godina kasnije otac je preminuo od srčanog udara, a ta je tragedija iz temelja promijenila dječakov život.

Odrastao u Betonskom selu, 400 metara od Ajaxova stadiona

Predgrađe Amsterdama i danas izgleda slično, svaka kuća ima vlastiti vrt, u njegovoj ulici su mala knjižnica i mala crkva. U međuvremenu žitelji su prozvali njegovu četvrt Betondorp, što znači "betonsko selo", a Ajaxov stadion bio je jedva 400 metara udaljen od Cruyffova doma.

Po očevoj smrti, Cruyffova majka radila je kao čistačica na stadionu, a maleni Johan svo slobodno vrijeme provodio je tamo. Znali su ga svi klupski djelatnici, a šest mjeseci po njegovu 17 rođendanu, tadašnji trener Buckingham, koji je na neki način zamijenio njegova oca, dao mu je priliku u prvoj momčadi Ajaxa.

Ajax i Nizozemsku stavio je na nogometnu kartu

Klub je već tad bio jedan od najvećih u zemlji, ali Nizozemska nije bila poznata kao nogometna nacija. Razlog su bile zastarjelo shvaćanje nogometa i loša infrastruktura. No u samo deset godina kasnije, Ajax i Nizozemska postale su važan čimbenik na nogometnoj mapi, a Cruyff je najzaslužniji za to.

Na klupi s legendarnim Rinusom Michelsom i s Cruyffom na terenu, Ajax je razvio novi stil nogometa, kasnije nazvan "totalnim nogometom". Kako je Barcina igra danas utemeljena na sličnim postulatima, slobodno se Ajax može nazvati Barcom tog doba.

Podizao je trofej Europskog kupa od 1971. do 1973.

Tri godine zaredom bio je prvak Europe, od  1971. do 1973., a na SP-u 1974., igrajući još bolju varijantu totalnog nogometa, Johan Cruyff i Nizozemska dominirali su turnirom, ali na koncu su u finalu morali stisnuti ruku Zapadnoj Njemačkoj.

Razlog porazu bilo je ogromno, čak pretjerano samopouzdanje nizozemskih igrača. U drugoj minuti finala, prije nego li što su Nijemci uopće dotaknuli loptu, Nizozemska je povela iz jedanaesterca koji je izborio upravo Cruyff.

U idućih 20 minuta umjesto da jurnu ka drugom golu Nizozemci su čuvali loptu poigravajući se sa svojim protivnicima. Nijemce je to motiviralo i uspjeli su do konca utakmice preokrenuti i pobijediti.

Poraz od Zapadne Njemačke u finalu SP-a 1974. bio u je najteži u karijeri

Taj poraz najteži je u Cruyffovoj karijeri, ali isticao ga je kao pobjedu govoreći kako iako su Nijemci osvojili trofej, svi su zapamtili samo Nizozemce.

"Ne postoji već trofej od priznanja stilu vašeg nogometa," rekao je nakon poraza Nizozemske od Brazila u polufinalu SP-a 1998. godine.

Na gotovo svim idućim velikim natjecanjima Nizozemci su imali odlične igrače i igrali su sjajno kroz turnir, ali potom bi neobjašnjivo izgubili, obično nakon jedanaesteraca.

Ali Cruyff je ostao uvjeren u takav način nogometa, atraktivan i kreativan, koji su mu kroz cijelu karijeru ostali temelji nogometne filozofije. Po tome se razlikuje od ostalih trenera koji tvrde kako je jedino pobjeda važna.

Jose Mourinho je učio od njega, ali odabrao je "tamnu stranu sile"

Maneken takvog pragmatičnog nogometa danas je Jose Mourinho, koji se 90-ih u Barceloni susreo s Cruyffovim teorijama, ali odabrao je, kako Cruyffovi poklonici kažu, tamnu stranu sile.

No i Cruyff je volio pobjede, baš kao Mourinho, ali u njegovu shvaćanju pobjede i atraktivna igra idu ruku pod ruku. Odbijao je igrati ružno i često je isticao: "Što ako igram ružno cijelu sezonu i na kraju ne osvojim naslov. Ovako vam barem ne propadne sezona jer navijači uživaju u vašoj igri."

"Pitagora u kopačkama", "Nogometaš s četiri noge", "Bolji plesač od Nureyeva"

Takav je bio i kao igrač. Engleski nogometni novinar David Miller zvao ga je "Pitagora u kopačkama", Nizozemac Nico Sheepmaker znao je napisati kako "ima četiri noge", a koreograf Rudi van Dantzig govorio je da "pleše bolje od velikog Nurejeva".

Omiljeni potez mu je bio promjena smjera, znao je stati i potom ubrzati i tako izbaciti svog čuvara. Malo je braniča moglo zaustaviti taj njegov dribling. Drugi je slavni "Cruyffov okret", pripremio bi se na centaršut i potom gurnuo loptu iza svojih leđa i probio do gol-linije.

Nije ga zanimala igra glavom, ali bio je odličan kad je to bilo potrebno. Ipak, najradije je koristio svoju spretnost i kreativnost. Barcini navijači i danas pamte "fantomski gol" protiv Atletica, kada je skočio kao gimnastičar, okrenuo se u zraku i potom vanjskom stranom kopačke zabio pod prečku iz nemogućeg kuta.

Pri kraju karijere više je dirigirao nego igrao nogomet

Na koncu svoje karijere izgledalo je kao da Cruyff većinu vremena govori suigračima na travnjaku kuda trebaju trčati i kako se kretati. Nije bio samo igrač, nego je dirigirao igrom cijele momčadi.

Bio je kao šahovski velemajstor, razmišljao je nekoliko poteza unaprijed, a figure na njegovoj ploči bile su tečno raspoređene po travnjaku, kako bi lopta imala nesmetan protok.

"Nemoj toliko trčati, nogomet se igra mozgom, a ne nogama."

No to nije bila istina, Cruyff i njegovi suigrači mnogo su trčali zbunjujući protivnike agresijom i vještim kretnjama po terenu.

No to nije njegovih nogu djelo, za takav način shvaćanja zaslužan je Rinus Michels. Ali da nije bilo Cruyffa ta bi nogometna filozofija nestala 1980. kad je obrambeni nogomet bio u modi.

Vratio je Michelsovu filozofiju u modu

Cruyff je na klupi Ajaxa vratio Michelsovu filozofiju u modu i dodao nešto svoje. Reorganizirao je omladinsku školu kako bi od najranije dobi učili nogometaše njegovoj verziji nogometa, a kasnije je sve ponovio u Barceloni, samo s većim budžetom.

Danas mnogi doživljavaju Španjolsku kao domovinu, promišljenog, elegantnog i maštovitog nogometa, ali istina je da ga je svijetu predstavio Nizozemac - Johan Cruyff.

Probudio je katalonskog diva

Kad je 1973. došao u Barcelonu, Katalonci su bili u krizi - nisu osvojili naslov 14 godina, a po njegovu dolasku postali su prvaci. No taj trenutak ne označava početak Cruyffove nogometne renesanse, fašistički diktator Francisco Franco još je bio na vlasti i riječ koja je najbolje predstavljala njihovu nogometnu filozofiju bila je "furija". Strast i angažman cijenili su se više od ideje i vica u igri. Dobar primjer je što je najpoznatiji španjolski nogometaš u to doba bio Andoni Goikoetxea, "mesar iz Bilbaa".

Vratio se u Barcu 1988. godine kao trener, Španjolska je tad bila mlada demokracija i u idućih nekoliko godina stvorio je "Dream Team", a u klub su stigle brojne međunarodne zvijezde, Romario, Stoičkov, Laudrup i Koeman. Spojio ih je s domaćim dečkima i osvojio četiri naslova uzastopce, a nakon što je 1992. osvojio Ligu prvaka, odjednom su svi klubovi u Španjolskoj željeli biti kao Barcelona.

Je li Totalni nogomet bio taktički sustav ili ideal? Do danas nije razjašnjeno, baš kao religija, morao se prilagoditi promjenama kroz vrijeme.

Ključ Michelsova pristupa bile su kretnje u sustavu, napadači su se izmjenjivali s veznim igračima, vezni s braničima, ali oblik momčadi uvijek je manje, više bio 4-3-3.

NIje mogao smisliti Van Gaala

Driblanje je kroz godine ulazilo i izlazilo iz mode. Cruyff je bio sjajan tehničar i mogao je s loptom u trku što je htio. Njegovi igrači često su imali slobodu u driblingu, ali Van Gaalova verzija Totalnog nogometa iz 1995. godine temeljila se više na posjedu lopte i kretnjama, a ne toliko na driblingu.

Njih dvojica se nisu mogli podnijeti, iako nitko nije siguran zašto, obzirom da su odrasli u susjedstvu i njihove su momčadi igrale nogomet na sličan način, ali razlikovala ih je jedna ključna činjenica - Van Gaal se kleo u sustav, a Cruyff u kreativne igrače.

Barcelonina momčad krajem 2000. godine preuzela je najbolje iz obje filozofije, ubrzala ih i nastala je tiki-taka. Taj stil nogometa uskoro je preuzela i Španjolska i od dobre  reprezentacije postala nogometa supersila osvojivši tri velika natjecanja zaredom od 2008. do 2012. godine.

Tiki-taka je ubrzana verzija Cruyffovog nogometa

Uz tiki-taku Totalni nogomet iz 90-ih izgledao je sporo. Xavi, Iniesta i Busquets brzim kretnjama i izmjenama mjesta gotovo pa nisu prepuštali loptu protivnicima. No Guardiola je ipak priznao kako je to "religija" nastala u Cruyffovoj "katedrali." Otvaranje prostora i posjed lopte ostali su temeljni principi.

Danas je moderan presing, ali i njega su izmislili Nizozemci. Razvila ga je Ajaxova momčad u kasnim 60-ima, a glavni ideolog totalnog pritiska bio je Cruyffov suigrač Johan Neeskens, čija je glavna zadaća bila ometanje suparničkog plejmejkera. On bi se instinktivno povukao na vlastitu polovicu, a Neeskens bi ga slijedio i preko polovice igrališta. Uvidjevši kakav utjecaj Neeskensov presing ima na protivnika naredio je ostalim igračima da pritisnu svog čuvara.

Visoko podignuta linija zaleđa nametnula se kao logično rješenje kako bi se smanjila opasnost od dugih dodavanja. Cruyff je tu ideju odveo još dalje izmislivši poziciju golmana-korektora. Nekoć su golmani stajali na crti i zaustavljali udarce, ali na SP-u 1974. Cruyff je nagovorio Michelsa da povede golmana Jana Jongboleda koji je volio istrčavati i bio je neobično vješt s loptom u nogama. Njegov stil danas kopira Manuel Neuer.

Nogomet se često shvaća kroz pojam formacija, iako je Cruyff volio 4-3-3, njegovu je nogometnu filozofiju moguće primijeniti kroz niz različitih nogometnih sustava.

"Totalni nogomet je način razmišljanja"

Thierry Henry često je isticao kako Totalni nogomet ne možete sagledavati kroz brojke, on je više način razmišljanja.

"Formacija je najmanje bitna. Kad igrate 4-3-3 ili 6-4-0 princip je uvijek isti. Igra se napadački pod svaku cijenu, svi napadaju, svi se brane i to je nizozemski model," tvrdi Henry.

Cruyff je imao mnogo kritičara. Optuživali su ga da previše inzistira na idealima, da je isuviše tvrdoglav i nezainteresiran za obranu. Jednostavno, težak karakter. No mnogi ističu kako su njegovi oponenti samo nisu shvaćali njegov model i zbog toga im je često nedostajalo argumenata za rušenje njegove teze.

Cruyffov svijet

Što bi se dogodilo kad bi svi igrali nogomet kakav je on volio? Svijet još nije spreman za tako nešto, čini se, ali sasvim je blizu. Baš kao što se kršćanstvo raširilo diljem svijeta i prilagodilo različitim kulturama, tako su nacije diljem kugle zemaljske prigrlile nizozemske metode i dodale neke svoje elemente.

Njemačka se prestala boriti s Cruyffovim idejama nakon poniženja na EP-u 2004. godine. Danas je svjetski prvak i uzor nogometnim nacijama kao što su Belgija i Novi Zeland, koji također pokušavaju igrati sličnim stilom.

Poluamaterska momčad Auckland City, osvajač OCF-ove Lige prvaka i aktualni osvajač brončane medalje na SP-u klubova na klupi ima Cruyffovog sljedbenika Ramona Tribulietxa. Odrastao je u Barceloni i o nogometu učio diveći se Barcinom Dream Teamu. Iako nikad nije surađivao s Cruyffom, preuzeo je sve njegove nogometne postulate.

Engleski nogomet donedavno bio je sinonim za duge lopte prema gorostasnim napadačima, kojima je zadatak nadvisiti nezgrapne braniče u skoku, ali danas on je sasvim druga priča.

Premiership obojen u narančasto

Većina menadžera u Premiershipu su ili Nizozemci ili su pod utjecajem "narančaste" boje. Van Gaal, Hiddink, Koeman su Nizozemci, a Wenger, Martinez i Klopp slijede njihovu nogometnu filozofiju. Iduće sezone pridružit će im se i Pep Guardiola.

Čak i Newcastle United ima momčad punu Nizozemaca, a menadžer Steve McClaren trenirao je nizozemski Twente.

U Nizozemskoj i Španjolskoj, zemljama koje Cruyff zove domom, slavni Nizozemac borio se zdušno za svoje ideale, ali u ostalim nogometnim tradicijama nije se želio nametati. Primjerice, jednom prilikom upitali su ga zašto nikad nije bio trener preko kanala La Manche, a on je odgovorio: "Englezi mi izgledaju sretni svojim nabijanjem lopte, nisam to želio mijenjati."

Cruyffovi apostoli rašireni su diljem svijeta

No njegovi učenici i obožavatelji propovijedaju njegovo učenje diljem svijeta. Hiddink je Južnu Koreju 2002. naučio igrati Cruyffovim stilom, a isto je pokušao i na klupi Turske, Rusije i Australije.

Arie Haan podučavao je Kineze, a Wim Jansen u Saudijskoj Arabiji, Japanu i Škotskoj. Ruud Krol u Egiptu i Južnoj Africi, a Cruyffov sin Jordi na Cipru i Malti...

Isto su radili i veliki strani treneri. Arrigo Sacchi je tako u kasnim 80-ima pretvorio Milan u mali Ajax, a svoj je zanat izučavao na Cruyffovim treninzima.

Angažirao je Cruyffove štićenike, Gullita, Van Bastena i Rijkaarda, te ih priključio domaćim zvijezdama Maldiniju, Baresiju i Ancelottiju koje je naučio kako igrati nizozemski presing. Ubrzo je Milan postao najmoćnija svjetska momčad.

Svi su željeli biti kao Milan

Nedugo zatim svi talijanski klubovi željeli su igrati kao Milan, ali talijansko shvaćanje nogometa nije se promijenilo do danas. Zato što se Talijani nisu divili ljepoti Milanove igre, nego njegovom uspjehu.

Inter je pokušao kopirati Milanovu transfer politiku i doveo je Denisa Bergkampa, ali crno-plavi su u to doba bili model "catenaccija" i jedan od najboljih nogometaša modernog doba pamti to razdoblje kao najgore u svojoj karijeri. Ismijavali su ga navijači i mediji, čak i neki njegovi suigrači.

No po prelasku u Arsenal 1995. godine procvjetao je. Topnici su tad taman počeli svoj prelazak iz obrane u napad, ali za razliku od Intera, umjesto da Bergkampa uče nogometu, dozvolili su njemu da nauči njih totalni nogomet. Uskoro je Arsenal postao Ajaxova engleska verzija.

Otkrio je "foru" svima i uništio Nizozemce

Što je s nizozemskom reprezentacijom? Cruyff njoj nije donio mnogo dobrog jer su zbog njegove nogometne filozofije oni izgubili svoju prednost u odnosu na ostale. Njihovi suparnici su ih kopirali i u mnogo čemu prestigli.

Epilog je debakl u kvalifikacijama za Euro 2016. godine, a susjedi Njemačka i Belgija, koji su preuzeli njihov stil igre, danas proizvode mnogo više vrhunskih nogometaša nego Nizozemci.

Cruyff je prepoznao problem i 2011. godine poveo "puč" kojim je vratio starije igrače u Ajaxovu strukturu. Plan mu je bio revitalizirati nogometnu školu i ponovno stvoriti generaciju igrača koja će dominirati klupskim nogometom, ali prije nego mu je to uspjelo posvađao se sa svojim dotadašnjim saveznicima i napustio klub.

No, u ostatku svijeta, najbolji treneri i igrači odaju mu počast u svojim pobjedničkim govorima i slijede njegove postulate.

Kopira ga i veliki Lionel Messi

Najbolji primjer je nedavni Messijev jedanaesterac protiv Celte kad je umjesto udarca dodao loptu Suarezu, koji je natrčao i pospremio ju u mrežu. To je pogađate, Cruyffova finta. On ju je izmislio 1982. godine sa suigračem Olsenom, ali za razliku od Messija i Suareza, Olsen je navukao golmana na sebe i vratio loptu Cruyffu koji ju je elegantno poslao u nebranjenu mrežu.

Messi je ponikao u La Masiji, a Suarez je nekoć igrao u Ajaxu. Jasno je odakle im ideje... Cruyff je prije svoje smrti prokomentirao taj jedanaesterac i bio je oduševljen iako je njegova finta bila bolja. Olsen i Cruyff golmanu nisu dali baš nikakvu šansu.

Omaž legendi je u redu, ali rijetko kad ćete nešto uspjeti izvesti bolje od originala...