Foto: Damir Krajač / Cropix

VAHA kaže da je na jučerašnjem sastanku sa Zdravkom Mamićem razgovarao o umjetnosti i to mu je za vjerovati; jer umjetnost je način na koji dribla javnost bolje nego je to činio svojim čuvarima za vrijeme igračkog vijeka. I danas se obračunao s kritičarima, što je u BiH medijima već učinio, makar kaže da to nije njegov nivo. Vaha je danas, teškom mukom, izustio da nastavlja s radom u Dinamu, ali sve se to, kaže, može promijeniti u sat vremena. Treneri su kao jukebox.

"Neki kad prođu pored mene spuštaju pogled. Kako to volim! Vratit ću se u Francusku, ali ne znam hoće li to biti nakon 25. svibnja. Sve se u satu može promijeniti, takav je život trenera", otvorio je Vaha dugoočekivanu press konferenciju, nakon što je proteklih dana do posljednjeg detalja razrađen scenarij njegovog odlaska iz Dinama.

Doduše, krenuo je Vaha sa Šibenikom, ali o tome ipak više kasnije.

"Nastavljam rad, ja sam u Dinamu, pripremamo se za iduću sezonu. Što sam pričao s Mamićem? Neformalni razgovori o poeziji i avangardnoj umjetnosti... ovisi o tome koju umjetnost volite. Ne bih se želio osvrtati na sve, ljudi me zovu... Vi pojedinci ste prevršili mjeru, tražio sam respekt a imate ga premalo. Ja sam nezavisan, slobodan i o sudbini odlučujem sam. Došao sam ovdje raditi, neću se osvrtati na kritike kolega jer oni to nisu, to je nisko s ljudske i etičke strane. Želio sam odgovoriti pojedincima, ali to onda može biti žestoko, žestoko, ali neću se spuštati na taj nivo. Možda bi nekima u četiri oka rekao neke stvari... Znam je kontekst Dinama prije nego sam došao ovdje.."

"Dajte mi duševnu snagu. Trpio sam i jače, ali kada dolazi ispod ljudskog nivoa... To je za ignoriranje. Ja sam toliko ponosan čovjek da svakome gledam u lice i pripadam samo sebi i svojoj pameti. To je vrijednost koju nema mnogo ljudi, a posebno ne puno trenera. Ovo je balkanska demokracija, tu se može reći i pisati što god... Drago mi je da sam vas upoznao, život teče dalje... Neki me pitaju kako mogu izdržati, a ja pitam što to? Ponosim se s onim što sam napravio u Dinamu. Neću vam podilaziti da mi netko napiše dobar članak."

"Tražim samo malo respekta i moralnih vrijednosti... To je nešto nevjerojatno što se danas događa. Da bi ostao normalan, moraš se izmaknuti... Histerija se potegnula, a to ste vi pokrenuli... Ako netko misli stvoriti presing na mene, onda sam samo tvrdoglaviji..."

Rekao je sve to praktički u dahu. Uslijedila su direktna pitanja, ali dribling je ostao postojan...

"Ja nastavljam raditi, neki na mome mjestu bi hodali po kafanama, ali to nije moj svijet. A možda bih našao tamo i neke kolege. Moj svijet je nogomet, a ostalima želim sreću i uspjeh. Neki saginju glavu kad prolaze. uh... kako ja to volim. A mogu ih pogledati u oči"

Zasmetale su Vahe kritike Zlatka Kranjčara, smatra da se mnogi guraju preko medija u Dinamovu čekaonicu. No, "svega ga to ne zanima".

Kakvi su, onda, planovi za sljedeću sezonu? Na ironiju smo odgovorili ironijom.

"Dinamo je došao do jednog nivoa, neke stvari se moraju promijeniti...  Klub ima ambicije, ja znam što znači dotaknuti vrh. Mora se malo više raditi, treba malo više kompetencije , ovdje svi znaju sve... Ima nekih stvari koje će se promijeniti, ako si ovdje 30 godina ne mora značiti da ćeš biti i 31. Svatko mora biti odgovoran za svoj posao, ima vjerojatno ljudi koji žele da odem... Nije ovo lak tempo za pratiti. Ja znam sve situacije u Dinamu koje prije nisam poznavao, sada ću vidjeti hoću li biti sam ili s nekim, izabrat ću svoje ljude..."

Ponovili smo pitanje. Nije prošlo.

"Vidjet ćemo što će biti, želim pomoći što bolje mogu. S upravom se nekad slažem, nekad ne slažem, ali to je normalno... Diskutiramo, ali moja je prednost kad vidiš da u nekim stvarima ne možeš, ja jednostavno odem. Neki kažu da se bojim, ali za mene to ne postoji..."

Shvatili smo poantu. Novinari su opet glavni krivci, makar je svima jasno da se ovdje radi o drugoj stvari. Vaha je, uzgred rečeno, uvrijeđen jer ga se premalo pita o nogometu i njegovoj taktici. Stoga je odlučio pohvaliti sam sebe.

"Gledam sinoć Villarreala, ekipa je to koja je mogla pobijediti da ima dva igrača više i jednog pravog stopera. Vas uvijek zanimaju stvari koje se manje tiču nogometa, a ja sam trener nogometa... O Villarrealu ste mogli napisati knjigu, nije da se hvalim, ali to je bila jedna od najvećih pobjeda u povijesti Dinama jer nitko osim mene u klubu nije vjerovao da mi možemo pobijediti..."

"Što da stalno pobjeđujem 2:0, o čemu biste vi pričali? Da imamo Falcaoa, vjerojatno bi zabijali 30 golova po utakmici. Ali on košta 40 milijuna eura nakon jučerašnje utakmice, a to Dinamo ne može."

"Neki mi savjetuju da ne igram napadački, a meni su bekovi napadači... Što je Tomečak? Dao sam 400 golova u karijeri..  Uzmite trenera koji košta sedam-osam milijuna eura po sezoni. Da sam gazda, odmah bih doveo jednog takvog i rekao - dovedi mi Ligu prvaka. Nogomet je biznis, odmah ti se vraća novac. Liga prvaka je nevjerojatan biznis, ja znam što znači imati pa nemati, a vi me napadate i  maltretirate. A  ja se samo smijem..."

"Ne mogu komentirati priče uz vino i janjetinu... Možda to nekome odgovara, ali meni ne. Sve se može promijeniti za jedan sat... U PSG-u sam imao kuma, ali došla je jača struja i morali smo se rastati... Kao da je u Hrvatskoj najvažnije hoće li Vaha ostati ili neće... To stvore pojedinci, kojima to odgovara, pa neće mene neki presing otjerati, tjerali su me i puškama pa nisam pao..."

Posebno je Vaha osjetljiv na apostrofiranje njegove platne liste. Zna se da bi ga Mamić u slučaju raskida morao bogati iskeširati, ali Vaha nije Jurčić/Ivanković/Kuže/Zajec da pristaje na nagodbu.

"Ponuda ima, pitajte gazdu, predsjednik jednog kluba tražio je razgovor. Pokušat ću, ali ako vidim da ovdje nema uspjeha...  Reći ću Zdravku, to je to, odoh ja. Nije ovdje onaj kome se moram pravdati. Ne krijem kolika mi je plaća, ali zar svaki dan treba spominjati moju plaću? Vi znate da će me ljudi zbog toga linčovati... Zašto bih se ja vama pravdao? Ja se pravdam onome koji me plaća. Ja vas gledam u oči, a vi to iskorištavate."

"Ocjenjujte moj rad, a sve drugo me ne zanima. Možda sam budala što sam gledao pet utakmica Šibenika, a moji kolege bi jeli janjetinu i nabili Ray Ban naočale.... Vidjet ćemo nakon 25. svibnja kada ću se vratiti u Francusku. Sve se može okrenuti, imam iskustva, jedan poraz ti znači puno više od deset pobjeda. Volio bih izgubiti još jednu, dvije utakmice, možda mi to treba."