Foto: Index

NITI u petom posjetu Dublinu hrvatska nogometna reprezentacija nije uspjela pobijediti - u prijateljskom ogledu završilo je 0:0.

U prvoj, i jedinoj provjeri uoči nastavka puta prema Euru 2012. izabranici Slavena Bilića pokazali su malo i ništa. Hrvatska se u Dublinu predstavila baš onakvom kakav dojam ostavlja pri pogledu na ljestvicu skupine F, kao reprezentacija koja će do zadnjeg trenutka strahovati za plasman u Poljsku i Ukrajinu.

Srna na desnom krilu davao ritam uspavanoj Hrvatskoj

Najvećim dijelom utakmice naši su dominirali i stezali obruč na irskoj polovici, ali se ni Given, a niti Westwood nisu pretrgali od posla. Slaven Bilić najavio je da će u Irskoj ići na pobjedu uz poneke rošade u sastavu, ali vidjeli smo samo jednu - Darija Srnu od prve minute na desnom krilu, mjestu na kojem je igrao u svim uzrastima Hajduka, ali i reprezentaciji sve dok pozicija desnog beka nije postala rak-rana. I to nije izgledalo loše. Sve ostalo je bilo je za zaborav, s naglaskom na totalnu inferiornost naših napadača naspram irskih tornjeva u obrani.

Večerašnjih 4-4-2 bilo je probavljivo sve dok se težište igre ne bi prebacilo na irsku polovicu, ili točnije, dok na površinu nije isplivala sva jalovost ove Bilićeve Hrvatske. Bezidejno i tromo, vic u igri nije dolazio do izražaja niti protiv Irske koja već tradicionalno sve temelji na snazi i sirovosti.

U petoj minuti Strinić je pogriješio s povratnom loptom prema Modriću na polovici Iraca, Duff se sjurio u kontru i lijepo poslužio Hunta čiji šut s vrha šesnaesterca sigurno brani Pletikosa. Baš je ta situacija bila dobar primjer kako su se Irci postavili - prepustili su vođenje igre našim bekovima i stoperima, a onda se transformirali (srećom ne prebrzo) u napad.

U kroničnom nedostatku zanimljivih događanja svakako treba istaknuti događaj iz 15. minute, koji je, da je Hagen vidio isto ono što i čitavi stadion, mogao sasvim usmjeriti utakmicu na naš mlin. Modrić je rasparao mrežu Iraca sjajnom loptom za Strinića koji se ušuljao iza leđa Kellyju. Domaći bek ruši našeg, a norveški sudac nije pokazao na bijelu točku. Da su tu naši poveli, možemo samo zamišljati kako bi to izgledalo dok bi Irci bezglavo krenuli po izjednačenje i ostavili nemjerljivo više prostora našim najisturenijim igračima.

Vratio se Olić, to je jedino po čemu ćemo pamtiti Dublin

Do kraja poluvremena zaprijetili su poslije individualnih akcija prvo Long, a zatim i Keane, a najbliže pogotku naši su bili u 38. minuti. Srna je probio desnu stranu i vratio izvrsnu povratnu loptu za Kranjčara, koji sa sedam-osam metara ne uspijeva dobro zahvatiti loptu.

Glavni moment drugog poluvremena dogodio se i prije nego što je počelo. U igru je po prvi put u dresu reprezentacije u 2011. ušao Ivica Olić, koji se vratio poslije teške ozljede koljena. Iako je na Oli vidljivo da mu nedostaju utakmice, jasno je da će on itekako značiti Biliću u izazovima do kraja kvalifikacija. S pravim Olićem, i irska bi obrana večeras bila razbucana od prve minute. Nije Olić proveo niti deset minuta na terenu, a već je zaiskrilo. Darren Gibson divljački je uletio u njega, ali brzo je nestala bojazan o eventualnoj ozljedi.

Irci? Baš ničim nisu iznenadili. Radnička momčad bez pravog fantazista vrlo dobro je parirala našim kreativcima u sredini terena, a očiti nedostatak brzine u zadnjem redu uspjeli su pokriti protiv indisponiranih hrvatskih špiceva. Da nisu bili desetkovani, moglo je biti svega.

Početni sastavi:

IRSKA: Given - Kelly, Dunne, St Ledger, Ward - Duff, Whelan, Gibson, Hunt - Long, Keane

HRVATSKA: Pletikosa - Ćorluka, Lovren, Šimunić, Strinić - Srna, Vukojević, Modrić, Kranjčar - Mandžukić, Eduardo

Sudac: Tod Harald Hagen (Norveška)