Foto: Getty Images/Guliver Image

EDUARDO DA SILVA ipak se neće vratiti u hrvatski dres. Samo devet dana dana nakon što je u Madridu najavio svoj mogući povratak, i nakon što je novi izbornik Ante Čačić objavio svoj prvi popis, najbolji strijelac Hrvatske nakon Šukera predomislio se i odlučio prekinuti priče o svom velikom povratku.

Kako doznajemo, Eduardo je nakon susreta Lige prvaka između Reala i Šahtara na pitanje novinara o mogućem povratku u nacionalni dres, rekao da je bliže odluci "Da" nego "Ne", ali i da to ne ovisi o njemu. Bilo je to još dok se čekalo imenovanje nasljednika Nike Kovača, koji je, uz Zdravka Mamića, najveći krivac što se Eduardo "umirovio" nakon Brazila.

U Madridu je Dudu govorio o mogućnosti registracije već za Bugarsku, mislio je da će mu UEFA biti najveći problem, ali nakon što je izbornikom proglašen Čačić, a poziv nije stigao, promijenio je priču. Čak je preko novinara s kojima inače komunicira poručio: "Uopće ne razmišljam o povratku u nacionalnu vrstu. To je za mene završena priča. Da rezultati u Bakuu i Oslu nisu bili loši, nitko me se ne bi ni sjetio, a ovako me se zaziva kao spasitelja", rekao je za Večernji list.

Istina je drugačija, što su nam potvrdili i novinari koji su s njim pričali u Madridu. Dudu je inzistirao da se od njegovog mogućeg povratka ne radi priča za naslovnicu, izbjegavao je i pitanja o Mamiću i na kraju se stavio na raspolaganje Hrvatskoj. Nakon što Čačićev poziv nije stigao, Dudu je odlučio po drugi put zauvijek se oprostiti od reprezentacije putem kolega s kojima je dobar te preko stranice Šahtara.
 
Time je, čini se, završila reprezentativna priča napadača, koji je za Hrvatsku u 64 utakmice zabio 29 golova i koji je prvi javno istupio protiv načina na koji se vodi reprezentacija, nakon što ga je Niko Kovač vezao za klupu na SP-u u Brazilu. Uslijedili su jednako mučni oproštaji njegovog kuma Vukojevića, a zatim i Nikice Jelavića, Duduov konkurenta u napadu. Možda bi priča bila drugačija da prije toga Eduardo nije prvi otvoreno zaratio sa Zdravkom Mamićem zbog, prema nepravomoćnoj presudi, "lihvarskog ugovora" iz vremena dok je bio u Dinamu. Ta bitka koštala ga je živaca, novca i karijere u reprezentaciji koja je time također puno izgubila. 

"Kad sam dobio državljanstvo, menadžeri su me počeli gledati drugim očima jer su shvatili da mogu igrati za Hrvatsku"

Eduardo je i za službenu stranicu Šahtara prokomentirao stanje u hrvatskoj reprezentaciji i razloge svog povlačenja. 

Zašto si prestao igrati za Hrvatsku?

"Igrao sam za reprezentaciju Hrvatske 10 godina. U jednom trenutku sam razmišljao o tome što imam 31 godinu. Napadači pretrpe puno ozljeda, brzo se potroše. Moglo bi mi ugroziti zdravlje. I zbog toga sam odlučio da je dosta. Dobio sam jako puno iskustva s reprezentacijom u karijeri. Mogao sam posvetiti više vremena obitelji. I još jedna stvar, promijenili su sustav kvalifikacija za EP. Umjesto 16 momčadi, sada će ih se plasirati 24, tako da će Hrvatska imati lakši posao što se tiče plasiranja na prvenstvo i onda se moj izostanak nije toliko osjetio. Zbog svega toga, otišao sam čiste savjesti".

Ali u prošlosti si uzeo hrvatsku putovnicu samo da bi mogao igrati za nacionalnu momčad?

"Ne, nije bilo samo zbog reprezentacije. Bio sam u vezi sa današnjom ženom četiri godine i planirali smo budućnost zajedno. Dobio sam državljanstvo i to je sve ubrzalo postupak ženidbe kao i naša putovanja u europske države. U Europi sam želio provesti većinu života. Naravno, kada sam dobio državljanstvo nogometni menadžeri su me počeli gledati drugim očima jer su shvatili da mogu igrati za reprezentaciju Hrvatske".

Srna je jednom rekao da su hrvatski navijači iskopali 11 grobova na stadionu poslije poraza, jel to istina?

"Ne znam, nikad nisam to čuo, mogu vam jedino ispričati svoj primjer. 2005. ili 2006. godine je momčad imala loš period. Izgubili smo tri utakmice zaredom. Utakmica je završila i svi su otišli. Sljedeći dan, na treningu iz ničega 50 ljudi je utrčalo na teren u maskama i s palicama tražeći objašnjenje od nas. Stvarno smo ih se bojali. Nije bilo sigurno hodati gradom poslije poraza. Naravno, neće te istući do smrti, ali će te uvrijediti milijun puta uzeti ti nekoliko registracija s auta i još puno toga".

Igrao si u Hrvatskoj, Engleskoj, Brazilu i Ukrajini pred različitim tipovima navijača. Možeš li ih usporediti nekako?

"Mogu, u Brazilu ima različitih tipova navijača. Onih koji vole klub uvijek i oni koji ga vole kad klub dobro igra. Kad dobiješ utakmicu, igrači su najbolji, ali kada izgubiš ponašanje je odmah suprotno od navijača. Englezi se mogu usporediti s Ukrajincima. Kada pobijediš, normalno da su sretni, ali i ako izgubiš nikad ti neće okrenuti leđa. U Hrvatskoj su jako zanimljivi navijači. Igrao sam za najbolju momčad u državi te nacionalnu vrstu, a navijači ti daju pravo na jednu pogrešku. Ako pobijediš devet od deset utakmica, sve je u redu, ali ako izgubiš dva puta... Stvari postanu puno gore što se tiče hrvatskih navijača".

Puno puta si rekao da se osjećaš više kao Europljanin nego Brazilac?

"Deset godina sam u braku s Hrvaticom, a zajedno smo 14 godina. Kćer mi je rođena u Hrvatskoj. Za sina se može reći da je Ukrajinac jer je rođen u Donetsku tako da je moje ponašanje kad sam se vratio u Brazil bilo puno drugačije nego kod tamošnjih Brazilaca. U vezi nogometa je sve bilo u redu, ali na ulici, javnom prijevozu je sve bilo drugačije nego u Europi. Mentalitet i ponašanje ljudi je jednostavno drugačije. Osjećao sam se kao stranac".

Je li Darijo Srna imao ulogu u vašem povratku u Shakhtar?

"Pričao sam s Darijom puno preko telefona, ne samo o nogometu, pričamo i o osobnim stvarima. Preko telefona se čujemo skoro svaki dan. Pogotovo kad sam se vratio u Brazil. Rekao mi je jednom: "Zašto se ne bi vratio. U Shakhtaru te znaju, imaš ime, znaju kako igraš i zabijaš golove. Ako možeš nastaviti tako igrati, nemoj razmišljati nijedan trenutak, vrati se!" I naravno, kad sam dobio poziv kluba, nisam razmišljao dva puta. Objasnio sam situaciju ženi, a njoj je također nedostajala Europa".