Foto: Pixsell / M. Cikotić 

U 17. kolu Prve hrvatske nogometne lige Hajduk je pred nešto više od deset tisuća gledatelja na Poljudu remizirao rezultatom 1:1 protiv Osijeka. Goste iz Gradskog vrta u vodstvo je doveo Grgić u 38. minuti, dok je konačni rezultat u drugoj minuti sudačke nadoknade postavio Ahmed Said.

Iako su zadržali drugo mjesto ljestvice, bila je to još jedna očajna utakmica Bijelih koji se ni na koji način ne mogu nositi s očekivanjima navijača. Samo je pitanje trenutka kada će se krhka struktura ove momčadi koji na okupu drži još jedino strah od tribina urušiti.

Druga najgora sezona Bijelih u posljednjih šest godina

Iako je maćehinsko ponašanje Torcide prema igračima i članovima Uprave nevjerojatno pa čak i suludo, činjenica je da Hajduk jako dugo nije ovako loše izgledao i da su obećanja o rezultatskom iskoraku, dana na početku sezonu, opet ostala samo prazne riječi.

Indikativan je podatak kako je ova sezona statistički druga najgora u posljednjih šest godina. Samo su jednom Splićani nakon 17 kola imali manje bodova (2016./2017. - 34, 2015./2016. - 32), a bilo je to u onoj dramatičnoj sezoni 2014./2015., kad su tijekom 15 mjeseci promijenili čak petoricu trenera (Tudor, Poklepović, Vučević, Vukas, Burić).

Kopićev dolazak nije proizveo ni pozitivan šok

Još više bodu u oči rezultati u derbijima. Bijeli ni proteklih godina nisu imali dobar skor s Dinamom i Rijekom, međutim ove sezone konto se srozao za još jednu stepenicu, a bodovi su počeli biti upitni i protiv Osijeka. Naime, u pet derbija posljednja četiri mjeseca, Hajduk je osvojio svega dva boda.

Razlozi tome su mnogobrojni, ali suprotno mnogim uvjerenjima ne uključuju toliko i rad Joana Carrilla, s čijom se smjenom baš ništa nije postiglo. Rano je suditi Kopiću, ali Bijelima za sada nije donio puno. Hajduk je jednako jalov i bezidejan, a sve to uoči presudnih dvoboja - četvrtfinala Kupa u Osijeku te derbija na Rujevici.

Dosta je bilo bježanja od odgovornosti

S obzirom na njihove zadnje prezentacije, teško da postoji ijedan razlog zbog kojeg bi navijači Hajduka s optimizmom čekali ove dvoboje. Vrlo blizu trenutak je u kojem će još jedna sezona biti bespovratno izgubljena, a za to i dalje nitko ne želi preuzeti odgovornosti.

Iako se kunu u privrženost Hajduku, sve strane koje okružuju splitski klub u ovom trenutku bježe od odgovornosti. Interesantno je kako se istovremeno divljački osuđuju Nadzorni odbor i Uprava, kao da upravo taj manevar nije pranje ruku i navijača koje nitko ne smije prozvati.

Ako je promjena Carrilla kozmetički zahvat Uprave, zašto to nije i eventualni odlazak Nadzornog odbora?

Ako se smjena Španjolca Joana Carrilla ispostavila providnim kozmetičkim zahvatom kojim je Nadzorni odbor samo kupovao vrijeme, moramo se pitati zašto ostavka Uprave kluba također ne bi bila samo najobičnija, jeftina promjena omota.

Novi čelnici dovest će svoje ljude, od sportskog direktora do trenera, i Hajduk će opet biti na početku. Tko može garantirati da će oni koji naslijede aktualnu garnituru napraviti iskorak, da neće pogriješiti i da ih Torcida neće smijeniti?