KADA je jedna momčad čak 30 puta skuplja od druge, onda vas ni taktičke vratolomije trenera ne bi smjele zaustaviti na putu do rutinske pobjede. Međutim, Hrvatskoj se upravo to dogodilo u Bakuu. Zvijezde Reala, Barcelone i Juventusa zaustavio je Azerbajdžan, 110. reprezentacija svijeta. Hrvatska je u Azerbajdžanu pružila "sirotinjsku predstavu" i sebi zakomplicirala put do plasmana na Europsko prvenstvo sljedeće godine.
Modrić i društvo trebali bi se i bez trenera lako obračunati sa suparnikom poput Azerbajdžana, reprezentacije koja se već oprostila od nastupa na Euru i koja je u prvoj utakmici s Hrvatskom primila šest komada. Međutim, hrvatska reprezentacija ima izbornika koji je svojim igračima otežao utakmicu protiv borbenog domaćina. Evo i kako...
Manjak motivacije
Nije uspio motivirati igrače za utakmicu kojom bi se reprezentacija približila plasmanu na Euro. Nevjerojatno je da u ovakvom susretu više želje i borbenosti pokažu nogometaši koji nemaju nikakvih šansi za plasman na prvenstvo.
Zgusnuti vezni red
Na travnjak je poslao momčad koja je bila zgusnuta u sredini s Badeljem, Modrićem, Perišićem i Rakitićem. Naravno, da Hrvatska s tako postavljenim veznim redom, u kojem je još često bio i Marko Pjaca, nije uspjela probiti dvostruki blok domaćina.
Napokon imamo sjajne krilne nogometaše, ali...
Hrvatska u Pjaci i Perišiću napokon ima sjajne krilne nogometaše, ali ih Kovač ovaj put nije znao iskoristiti. Ovo je bila idealna utakmica za probijanje bunkera po bokovima, što sjajno rade obojica, a na kraju je Pjaca ostao bez ijednog ubačaja u kazneni prostor, a Perišić izgubljen u sredini terena.
Pjaca može odigrati kao napadač, ali Pjaca nije središnji napadač. A kako Hrvatska izgleda s dvojicom pravih napadača vidjeli smo u prvom susretu protiv Azerbajdžana u Gradskom vrtu (6:0) kada je Kovač napokon popustio i na travnjak poslao Mandžukića i Kramarića.
"Čekanje" Mandžukića...
Već na poluvremenu, nakon promašenih prilika iz prvih 45 minuta, vidjelo se da ovo neće biti utakmica Marija Mandžukića, no to nije vidio i Kovač, koji je indisponiranog napadača Juventusa "čekao" do kraja utakmice. I nije ga dočekao...
Kovačeva logika: Izvadi najboljeg igrača dok loviš gol za pobjedu
A utakmicu je prije kraja završio Luka Modrić, koji je u Bakuu bio možda i najbolji hrvatski igrač. Dok se tražio pobjednički gol, Kovač dvadeset minuta prije kraja umjesto svog najboljeg igrača uvodi Marcela Brozovića, koji nije ništa promijenio u igri reprezentacije?!
Ni Modriću nije bilo jasno zašto ga je izbornik izvadio u trenutku kada se lovila pobjeda, a njegova izjava da ne razumije zašto je zamijenjen podsjetila je na onu Mandžukićevu o Štimčevoj taktici na Marakani. Izgleda da u hrvatskoj reprezentaciji postaje konstanta da nogometaši ne razumiju Mamićeve izbornike, kao i to da ključni igrači uoči bitnih utakmica odlaze na razgovore u USKOK ili na sud...
Žuti predriblao Kovača
I za kraj, svi su popušili vrhunski dribling Žutog. Logično, Prosinečki je u svojim medijskim istupima pumpao ego hrvatskim nogometašima, govorio im je da su krema europskog nogometa, da igraju u Realu, Barceloni, Interu, Juventusu... Onda bi se jadao kako je ostao bez dvojice najboljih, izgledalo je kao da se i on sam sprda sa svojom ekipom, a za kraj je poentirao riječima "jebiga, branit ćemo se". Njegov govor tijela dao je naslutiti kao da se priprema za potop.
Međutim, reprezentativci Azerbajdžana nisu popadali na travnjak kad su vidjeli zvjezdice najvećih europskih klubova, koje inače mogu vidjeti samo preko televizora, nego su učinili sve što je u njihovoj moći da zaustave Hrvatsku. I uspjeli su. Tajna njihovog uspjeha ne leži samo u taktičkim zamislima Prosinečkog, nego u njihovoj ustrajnosti i volji da pokažu kakva su momčad.
Hrvatska, s druge strane, ima igrače za europski vrh, ali nije momčad.