ZA MNOGE mnoge je bilo pitanje samo vremena kad će se opet dogoditi. Nastavak incidentnog odnosa između Armade i Torcide, Riječana i Splićana, nazovite to kako želite, a neki to vole nazvati mržnjom.

Na početku ovog teksta odmah ćemo uputiti poruku onima koji će raskasapiti ovu tezu i autora iste: Index nikad nije i nikad neće podržavati nasilje, najoštrije će ga osuđivati. Eto, za one koji ponekad neće znati razumjeti bit poruke, a za one koji se pitaju zašto jedan naoko sporedan događaj će zauzeti veći dio pregleda kola, objašnjenje ide u informaciji da je sama ova rubrika zamišljena kao iznošenje i analiziranje priče koja je taj tjedan dominirala HNL-om.

Dakle, nedjeljno dugopoljsko poslijepodne samo je potvrdilo neke stvari. Ne postoji trenutno na domaćoj sceni tako aktivna sportska mržnja kao što je ona između Rijeke i Hajduka, Torcide i Armade, Primoraca i Dalmatinaca. Zašto? Moguće je nekoliko razloga.

Jedan od njih je stari animozitet ovih skupina koji je za vrijeme velikog rivalstva "purgera" i "tovara", BBB-a i Torcide, da ne idemo u dalju prošlost i jugoslavenska rivalstva, ostao pomalo zatomljen u drugom planu.

Nije problem utvrdili ni neke razloge animoziteta. Riječani su se, sasvim je prirodno i nije ovom prilikom uvredljivo, uvijek "palili" na jačeg, što klub, što navijačku skupinu. U posljednje vrijeme stvari su se malo presložile, Rijeka je dominantan klub u domaći okvirima u ovom duelu i Hajdukovci se sad "žeste" na Riječane na taj način, no Armada se i dalje žesti na jaču Torcidu. Pod jaču čitajte mnogobrojniju skupinu koja je zapravo došla najbliže idealu ponašanja navijačkih skupina na ovim prostorima što se tiče utjecaja na klupske poteze, svojevrsnog sociološkog korektora klupske Uprave, i barem na vani, gotovo unisona u stavovima.

Da ne duljimo, u jednom ambisu pravih navijačkih rivalstava u Hrvatskoj, kad se poklopilo da se i BBB-i Torcida bave "čišćenjem boca iznutra" i drže se svoga dvorišta, negdje se sva ta glupost i nepromišljenost koju navijačka udruženja silom prilika, i na svim dijelovima svijeta, uvijek okupljaju, morala manifestirati. Pa se, eto, već godinama manifestira na riječkom i splitskom području. Od Poljuda do Kantride, od nervoze na travnjacima i tribinama, gađanja obiteljske tribine, ali i korištenje te iste tribine kao paravana za provokacije, preko makljaža na odmorištima i benzinskim pumpama, do kukavičkih napada u opatijskom hotelu i sličnog kukavičkog trganja i bacanja stolica na Keka i Jajala u Dugopolju.

 

 

Miškovićev autogol

Međutim, u politiziranju se odlazi predaleko. Damir Mišković, predsjednik Uprave NK Rijeka, je, primjerice, otišao baš tamo, predaleko.

"Shvaćam da se dvije navijačke skupine potuku, ali da se gađaju bocama i stolicama ljudi koji su okrenuti leđima, pa da netko pogine. Shvaćam uvrede, ali da se gađaju igrači, pa što je igrač kriv? Je li to normalno?", rekao je Mišković za Radio Rijeku.

Ne, predsjedniče, to nije normalno, baš kao što nisu normalna događanja iz rujna prošle godine, a sablažnjavanje iz vaše rečenice se može na gotovo identičan način primijeniti na ovaj slučaj. Mi se sablažnjavamo nad jednim i drugim, dakako, a vi se pokušajte sjetiti te situacije. Ni vi, kao ni Hajduk, niste ništa mogli napraviti protiv pojedinaca, valjda ne mislite da je trebalo unaprijed skinuti stolice. Vaš trener Matjaž Kek nakon Dugopolja nije slučajno ukazao na mržnju u Splitu i Rijeci. On mržnju nije dijelio.

"Organizirali smo prijenos za područje cijele Afrike. Ljudi su se zgražali. Nisu ni htjeli razgovarati u budućoj suradnji. Toga nema ni u Africi", nastavio je predsjednik Rijeke, uvjeren da je paralela s afričkim plemenom to što mu treba. Nemojte, Miškoviću, uz dužno poštovanje govoriti gluposti, a prema kontekstu rečenice ne nazire se karikiranje s ovom izjavom. Nažalost, u Africi ima i mnogo gorih stvari.

Nejasno mi je i kako onda ljudi mogu razgovarati o poslovnoj suradnji s bilo kojim Turčinom ili Grkom nakon scena s tamošnjih derbija. Ne bi bilo poslovnog napretka niti kod Poljaka, Rusa, ali niti kod Nijemaca ni Austrijanaca. I mnogih drugih još. Bespotrebno je ovo, i neutemeljeno, dolijevanje ulja na vatru.

 

"Čestitam igračima, stručnom stožeru i Armadi, koji su pokazali da smo kulturan grad, da se ponašamo kulturno i ne padamo na glupe fore", još je dodao.

 

Ne znam koliko je tko pao na fore, ali evo, da se i to spomene, kad se već kude akteri rušenja "dugopoljske ljepotice", stolice je čupala i Armada. Možda ih nije bacala, ali čupala jest. Od 157 iščupanih sjedalica, prema policijskom izvješću, 25, što je 16 posto. Kako su na stadionu zauzimali tek nekih pet posto kapaciteta, dobar im je učinak.

Pojedinačne gluposti, ne huliganizam

Mišković je izrekao i skraćenu bit: "Tamo su, zna se, sjedili su Hajdukovi pretplatnici. Lako se otkrije tko je i kada bacao."

Teško je danas istraživati pojavnost huliganizma u našim okvirima. Došao sam u nepriliku kako nazvati onu huliganizaciju navijača kojima se ne dopušta prelazak u drugi sektor, a nekim čudom se izgubi sposobnost osude nakon što pojedinci bliski klubu u "uvijek nemilosrdnu" Litvu otputuju sa spremnikom punim sjekira?!
 

Navijače se podvlači pojmom huliganizma, a možda će se i ulaznice ubuduće morati ovjeravati kod javnog bilježnika da bi vrijedile.

 

No ovdje, rekao bih sa stajališta neutralnog vezano uz bilo koju od navijačkih skupina, nije riječ o mržnji, nije riječ niti o sustavnom, skupnom huliganizmu. Ovdje je riječ o gluposti, klasičnoj ljudskoj gluposti. Idiotizmu kakvog ima na tribini, kao i u ostalim porama društva. Sasvim je svejedno jesu li stolice bacali iz revolta prema HNS-u ili mržnji prema Rijeci. To je i dalje frustrirani, nasilnički individualni čin bez opravdanja. Plemenski, rekao bi Mišković.

"Identificirati, locirati, uhititi", da se poslužimo dijelom jedne poznate izjave, to je upravo recept za aktere i ove gluposti.

Igrao se i nogomet

I nisu se u Dugopolju igrali samo graničari sa stolicama, već i nogomet. Solidan nogomet za HNL prilike, u kojem je još jednom došla do izražaja čudesna nesinkroniziranost kretanja posljednje linije Bijelih, i ovaj put je to rezultiralo primljenim golom. Potaknutim i jako lošom reakcijom Milića, igrač koji od Uprave traži da igra stopera nije reakcijom u duelu s Kvržićem dao razlog Tudoru da ga stavi u srce obrane.

 

Bio je ovo, inače, još jednom sličan Hajduk. S puno tempa i agresije u prvom dijelu, na početku, nešto manje toga kasnije, i novim padom u izvedbi povezanim i s padom snage. U jednom dijelu drugog dijela Rijeka ih je baš pritisla, no kad su se tih napada riješili i konsolidirali sredinu, baš tad su iz greške primili gol. Na kraju Bijeli mogu biti zadovoljniji, trebali su izgubiti da nije bilo greške suca, četvrti je to ligaški susret bez poraza u nizu, isforsirana pozitivna forma se ipak može pronaći.

Ćirina dva naprijed pa dva nazad

 

Rušenje Slavena pa Lokomotive u gostima bilo je samo maskiranje realnosti Zadra i privremeno napuštanje navika na gostovanjima. Kod Splita je kolo prije bilo 0:3, sad kod Osijeka 1:4. i Zadar je sad opet pretposljednji. A slijede Dinamo kući, Zagreb vani pa Hajduk kući.

Prste u padu Zadra imao je i Osijek, momčad Tomislava Rukavine konačno je proigrala, odigrala je svoj ponajbolji susret u ovoj sezoni i sasvim zasluženo došla do visoke pobjede. Konačno je proradio i Mešanović, čovjek zadužen za pogotke, koje je konačno počeo isporučivati.

Laganih 14 od 15, neobičnih 1757

 

U 14. susretu od 15 međusobnih Dinama i Lokomotive u prvenstvu Veliki brat je odnio pobjedu. Bez drame, bez uzbuđenja, bez problema i bez - gledatelja. Službeno, pred 1757 gledatelja. Neslužbeno - procijenite sami.

 

 

 

Dejan Radonjić ili je junak ili je tragičar. Tragičnu epizodu iz Dinama liječi opet u Istri 1961, ali ni tu nema konstantu izvedbi. Varira od promašaja do sjajnih poteza, od situacija u kojima se psihički zaboravi pojaviti na susretu do susreta u kojima predvodi ekipu htijenjem i radom, ovaj put i golovima. Dva gola koja su ogledalo njegove igre, snalažljivost i praćenje akcije do kraja, isporučio je Crvenima i vratio mir na opasno nagnuti brod Igora Pamića.

Utakmica kola: Hajduk - Rijeka

Jadranski derbi je donio sve što prvenstveni derbiji nose. Veliku borbu, dosta agresije, dva lijepa gola, nažalost i incidente i kontroverze. Bilo je tu još nekoliko lijepih akcija i pokušaja na obje strane, definitivno utakmica koja nije razočarala.

Igrač kola: Angelo Henriquez (Dinamo)

Tri pogotka Čileanca koji se nalazi u redovima Modrih na posudbi uz Manchester Uniteda potvrdila su da je riječ o iznimnoj napadačkoj klasi. Tri smirene golgeterske reakcije za prvi hat-trick u HNL i elegantno rušenje Filijale.

Pogodak kola: Marko Mirić (Slaven Belupo)

Slaven Belupo je bio na rubu poraza u Kranjčevićevoj, ali u 90. minuti je Marko Mirić nakon jednog odbijanca poslije ubačaja u kazneni prostor dočekao loptu na nešto više od deset metara i iz voleja je pospremio u nebranjeni dio vrata. Vrlo efektno i vrijedno jednog boda.

Potez kola: Ante Ćorić (Dinamo)

Dio talenta koji posjeduje mladi Dinamov veznjak pokazao je u 86. minuti. Odlično se snašao leđima okrenut golu protivnika i iz prve petom proslijedio loptu za Henriqueza, doveo ga je u idealnu priliku, koju je Čileanac iskoristio za treći pogodak na susretu.

Tragičari kola: Igor Krmar

Rijeka je nedvojbeno oštećena u Jadranskom derbiju. U 73. minuti gosti su u Dugopolju postigli regularan gol kojeg je sudac Jović poništio zbog nepostojećeg zaleđa, bilo asistenta Tomečaka, bilo strijelca Kramarića. Jović, ipak, ne može snositi toliku krivicu jer je samo prihvatio sugestiju pomoćnika, iz svoje pozicije teško je mogao procijeniti stanje stvari. Kriv je, dakle, Igor Krmar.

Izjava kola: Marin Brbić (Hajduk)

"Kad nešto pokušate napraviti to vam se obije o glavu i tada shvatite da je najbolje ništa ne raditi. To je poruka koju dajemo u Hrvatskoj, tada su svi sretni i zadovoljni. Da nema radova, igrali bismo s Rijekom na grbavom stadionu i svi bi bili zadovoljni. Ako je to poruka koju želimo poslati, onda je to tužno", rekao je Brbić nakon svih događanja oko traženje adekvatnog rješenja za odigravanje susreta Hajduka i Rijeke uz aktualne radove na Poljudu.