ŽELJKO ADŽIĆ, čovjek koji se u povijest hrvatskog nogometa upisao kad je u prvoj utakmici prve sezone HNL-a protiv Cibalije zabio povijesni prvi gol u HNL-u, prokomentirao je za Index aktualnu situaciju u domaćem nogometu.

 

Godinama je bio jedan od stožernih igrača Dinama, kasnije trener mlađih kategorija Modrih, a u jedinom nastupu za Hrvatsku, protiv Ukrajine 1993. zabio je pogodak. Između ostalog, otkrio je talente poput Dejana Lovrena i Alena Halilovića. Kao trener mlađih kategorija imao je sjajne rezultate, ali posljednjih godina je van nogometa i slovi za jednog od poznatijih vinara u Hrvatskoj.

 

 

''Sramota, no mene čudi zašto se vi tome uopće i čudite. To su sad napravili u novinarstvu, ali oni imaju isti modus operandi u sportu, posebno u nogometu cijelo ovo vrijeme. Vas je ''piknulo'' jer su se obrušili na vas, no zar nisu istu stvar doživjeli jedan Eduardo, Vukojević, Štimac… Pa što mislite zbog čega su Luku Bonačića onako pretukli? Ne kažem da je krivac isti, ali isto je stanje. Ovo što se sad vama događa, hrvatski nogomet proživljava već godinama. Od najnižih liga pa sve do A selekcije.

 

Žao mi je što ste sad vi došli na red, jer smatram da je Index jedan od rijetkih portala koji nešto vrijedi u ovoj državi. Svako jutro prvo otvorim Index jer znam da ću tamo barem pročitati nešto što nije plaćeni oglas Zdravka Mamića.

 

Mamić ima moć. Ogromnu moć. Političku i medijsku i zato mu nitko ništa ne može. Vi ste mu stali na žulj i sad vam se sveti. U životu postoji dobro i zlo, no zlo je ono agresivno, bučno. Nažalost, ono je uvijek puno prisutnije oko nas nego dobro. Međutim, nekako se uvijek nadam da se za pravdu i poštenje treba boriti.''

 

 

''Što mislite zašto? Zbog Zdravka, zbog koga drugoga? Najprije, stao sam mu na žulj u slučaju Dejana Lovrena. Maloga sam vodio svaki dan iz Karlovca u Zagreb, pazio na njega, kupovao mu kopačke, pa je Zdravko valjda mislio da mu želim biti menadžer, a to tako ne ide, je li tako? No, mislim da je u prvom redu moj problem bio taj što nisam želio šutjeti i gledati kako Zdravko uništava sve oko sebe. Nikad se nisam bojao reći ono što mislim, a to kod Mamića ne prolazi.

 

U Dinamu se hvale da imaju najbolju omladinsku školu, no pogledajte u kakvim uvjetima ta djeca rade. Hvale se da su puni para, a nisu sposobni barem napraviti kvalitetnu drenažu na igralištu. Ne kažem da sad svako igralište mora imati vrhunske tribine, no neki prioriteti bi trebali postojati. 

 

Zatim struka. Znate li vi kakvi ljudi rade s djecom u omladinskom pogonu? Kadete, dakle djecu koja su u najsenzibilnijim nogometnim godinama, vodi čovjek kojem je najbliži doticaj s nogometom bio taj što je kosio travu. Taj posao je dobio samo zato što je gradonačelnikov rođak. Mislim naravno na Jozu Bandića. Ako ste gledali neki dan juniore protiv Arsenala sve vam je jasno. Na klupi je morao sjediti igrač koji je trebao biti od početka u sastavu. Zašto nije, eh, to su vam sad stvari o kojima pričam. Čim je taj dečko ušao vidjelo se da je za klasu bolji igrač. No, što ćete, u Dinamu igraju podobni, a ne sposobni.''

 

 

''A kako da ne budem? Gledam i slušam onog poltrona Romea Jozaka kako mrtav hladan nakon jedne utakmice na igralištu Dragovoljca u kamere kaže kako mali Alen Halilović nije dovoljno dobar. Nisam mogao sebi doći. Čak i da je to točno, čak i da je to istina, onda se takve stvari rješavaju na drugačiji način, a ne vrijeđanjem djece, a tada je Alen bio dijete, pred kamerama. Pa gdje je tom čovjeku i minimum pedagoške svijesti? Iživljavati se na djeci, to samo pokazuje o kakvom se čovjeku radi. Onda su mediji po njegovim instrukcijama trubili kako je Alen škrt. Da, baš bi ga Barcelona dovela da je škrt. A mediji su to pisali samo zato jer Halilović nije imao potpisan ugovor sa Zdravkom.

 

Onda dovlače silnu djecu, kao 10-godišnjake iz Amerike. Tko zna što im sve ne obećavaju, a onda većinu njih ostave da sami samcati tumaraju Zagrebom. Užasno. No, nije to od jučer, traje to već neko vrijeme. I žalosno je da takvo stanje nije samo u sportu, cijelo društvo nam je takvo.

 

Pogledajte nam medije. Pogledajte onog Blažička, pa onda ove ''novinare'' u Večernjem, Sportskima, pa mene je sram to i čitati. Ti ljudi Mamiću vire iz šupka, nikoga od njih nije briga za sport. Onda, onaj lik što ga je Mamić onako izvrijeđao. Nikom ništa, je li tako?

 

Zašto ne pišete malo o tim ''novinarima'', koji vam profesiju uništavaju. Zbog nekoliko takvih, javnost vas sve percipira kao jednake. To nije dobro i o tome se mora pisati. Mamić je sve uzeo pod svoje. Gotovo sve medije. Kad ste kod nas nakon neke utakmice mogli vidjeti neku emisiju gdje će se moći otvoreno razgovarati, kritički, gdje će javnost moći čuti i neko neovisno mišljenje? Nikada, eto kada. Vi se trudite, nešto pokušavate, i zato su vas stisli.''

 

 

''Kako zašto? Najprije, mnogi od njih imaju interese, ovakve ili onakve i ne žele se zamjerati. Zatim, neki su i nešto pokušali, no što su napravili? Je li se što promijenilo? Nije. Psi laju, karavane prolaze.

 

Mario Stanić je napisao nekoliko izvrsnih kritičkih tekstova, ali što je postigao s njima? Samo sebe izlaže. Mnogi tako rezoniraju i zato je situacija takva. Moja se djeca također bave nogometom, tako da ni meni nije baš svejedno. Ne želim da mi se netko na djeci iživljava zbog nekog mog komentara. A oni su spremni na takve stvari. Što njima djeca znače. Nisam jednom i sam pomislio što meni sve ovo treba, zašto bih se petljao, no onda mi se digne živac i ispalim sve što mislim.

 

Evo vam za primjer Dinamovu ''četvorku''. Imali su zaista dobre i časne namjere. Krenuli su odlično, no negdje je zapelo. Ne znam jesu li imali smislen i jasan koncept onoga što su željeli, ne znam jesu li bili dovoljno jaki kapaciteti, no oni su barem nešto pokušali i na tome im skidam kapu.

 

Na koncu, ova vaša akcija oko ''Bojkota Mamićeve reprezentacije'' u mnogo čemu se naslonila na njihovu akciju i zato mi je drago što sam kod njih vidio želju za promjenama.

 

Međutim, nama svima mora biti jasna jedna stvar, promjene u hrvatskom nogometu i sportu neće napraviti sportaši, jednostavno jer nisu dovoljno moćni. Jedino nešto mogu napraviti oni iznad, politika i pravosuđe. E sad, zašto ne rade svoj posao, to morate pitati njih.''

 

 

''Znate li vi kako je Niko Kovač postao izbornik? Zato što je Zdravkov kum. S kakvim je on referencama dobio u ruke reprezentaciju? Ili Štimac. Koga su njih dvojica prije vodili? Kakvo su iskustvo imali? Nikakvo, eto kakvo.

 

I sad se javnost digla na noge zbog Čačića. Ne kažem da je Ante Čačić taj, no on za razliku od ovih prije njega barem radi u nogometu 30 godina, nekog vraga zna. Ovi nisu znali ništa.

No, pitam vas ja jedno ključno pitanje. Znate li koliku je plaću imao Kovač dok je bio izbornik? Ako trener A reprezentacije nema barem milijun eura neto godišnje, ako nema čvrst ugovor s jasnim klauzulama oko raskida istog, onda Zdravko može raditi što hoće. Može ih dovoditi, tjerati, kako mu padne na pamet. Ista stvar vrijedi za klubove. Ako treneri u Prvoj HNL nemaju barem 10 tisuća mjesečno plaću, a treneri u Drugoj ligi barem pet, nema tu sreće. 

 

Zna li Čačić uopće kolika mu je plaća i na koliko je potpisao ugovor? Zna vraga. Da trener ima jak ugovor, dobro plaćen, s jasnom odštetnom klauzulom u slučaju otkaza, baš me zanima bi li se onda Zdravko petljao u sve i svašta. Također, da postoje takvi jasni i čvrsti ugovori, onda bi i strani treneri čekali u redu i postojala bi konkurencija. Ovako, imamo Antu Čačića. Ovako je Zdravko od reprezentacije napravio Dinamo".