DOK cijeli svijet otvara Božićne poklone i uživa u blagdanima, na Otoku se igra na Boxing day. Povodom toga prisjećamo se Leicesterove bajke stare više od pola stoljeća.

 

United gostuje kod Stokea, Bilićev West ham ide na noge Aston Villi,  Bournemouth dočekuje Crystal Palace, na Stamford Bridge dolazi Watford, City čeka Sunderland, Swansea igra protiv WBA, Tottenham će ugostiti Norwich, Newcastle Everton, a Sothampton Arsenal.

 

Od 16 sati na Anfieldu će uzdrmane Kloppove trupe pokušati zaustaviti sjajan niz Leicestera, koji je nakon 17 odigranih kola senzacionalno vodeći na ljestvici. Lisice, koje su se prošle sezone čudesnim nizom u posljednjih nekoliko kola spasile od ispadanja, mimo svih očekivanja nastavili su ispisivati bez sumnje najljepšu bajku europskog nogometa posljednjih sezona.

 

Prošle godine zadnji, a ove prvi. To su dva Božića za Leicester.  Klub je bez poraza u gostima već devet mjeseci i sa samo jednim posrtajem u ovom prvenstvu, doma protiv Arsenala 2:5. 

 

Momčad Claudija Ranierija leti, a nosi ju čudesni dvojac Vardy - Mahrez, koji sada vrijedi desetke milijuna eura, a doveden je za sitniš. Postalo je pomalo deplasirano govoriti hoće li i kada će Leicester početi padati i gubiti jer premda nakrcana vrhunskim i skupim igrača, Premierliga ove je sezone, dojma smo, nikad slabija, ili točnije, nikad kompetitivnija. Posljednjih smo godina uglavnom gledali dvoboje ili eventualno troboje velikana u borbi za naslov, ove sezone, prave serije rade najčešće oni takozvani mali klubovi.

 

 

Leicester ide dalje, neopterećen očekivanjima i statistikama, a svakome suparnik kojeg bi najradije izbjegli, pogotovo kada im je pobjeda imperativ, kao što je realno i Liverpoolu. Baš je Liverpool kada se već spominje Leicester bio jedini klub u zadnjih šest godina, koji je za Božić bio prvi (2013.), a na kraju nije bio prvak, dok samo Aston Villa 1999. poslije tog dosega na kraju nije bila među četiri prvoplasirana kluba u Premiershipu.

 

''Imam veliko povjerenje u ovu momčad jer se prošle sezone u posljednja dva mjeseca spasila od ispadanja, a to znači da je njezina izdržljivost fantastična. Zašto ne bismo nastavili trčati, trčati i trčati? Mi smo poput Forresta Gumpa! Eto vam naslova'', efektno je Ranieri najavio nešto što se o čemu se u posljednje vrijeme sve više i na glas priča – naslov.

 

 

Božićna bajka koju ovih dana proživljava Leicester frapantno podsjeća na jednu zaboravljenu priču staru 53 godine, u kojoj su Lisice također bili glavni akter, a koja im je donijela i jedan znakovit nadimak –  Ice Kings ili Kraljevi leda.

 

Naime, zima 1962/63 bila je najhladnija zima u Ujedinjenom kraljevstvu u 20 stoljeću. Nešto prije Božića krenule su snježne mećave i sredinom siječnja temperature su se spustile ispod -20, a travnjaci diljem Engleske bili su okovani ledom. Snijeg nije prestajao padati puna tri mjeseca i prvenstvo je odgođeno od Boxing daya do sredine veljače.

 

 

Klubovi su bili u panici jer u ono vrijeme prihodi od ulaznica bili su glavni izvor zarade. Jasno je bilo da se nešto mora poduzeti jer je klubovima prijetio financijski kolaps. Klubovi su se na sve načine borili protiv snijega i leda. Uprava Blackpoola je tako unajmila vojsku da bacačima plamena otopi led na Bloomfield Roadu, Chelsea je kupio 90 tona pijeska, a neki klubovi su prinudni odmor iskoristili kako bi svoj stadion iznajmljivali kao klizalište i tako zaradili koju funtu.

 

S druge strane, na Filbert Streetu, stadionu Leicestera, stvari je pod kontrolom držao možda i najveći junak cijele ove priče, domar Lisica Bill Taylor. Kao da je znao kakva će zima pogoditi Englesku, Taylor je već u ljeto 1962 odlučio kako će travnjak prekriti mješavinom gnojiva i sredstva za uništavanje korova.

 

Kako je ta kombinacija proizvela određene kemijske spojeve koji su generirali toplinu, travnjak Filbert Streeta nije stradao i nije bio devastiran kao ostali u Engleskoj, a da bi ga tijekom mećava još više zaštitio, pronicljivi je Taylor svaki dan prekrivao travnjak slamom i na određene dijelove igrališta postavljao je žeravnike napunjene koksom koji su grijali teren.

 

Leicester te sezone nije imao neku posebnu momčad. Izuzev legendarnog vratara Gordona Banksa, koji će 1966 biti jedan od najzaslužniji što je Engleska osvojila naslov prvaka svijeta, ostatak momčadi bio je prosječan. Frank McLintock, Dave Gibson, Ian King, John Sjöberg,  Richie Norman i kapetan kluba Colin Appleton bili su solidni igrači, no osim Banksa pravu zvijezdu u momčadi nisu imali. Međutim, Leicester je to prvenstvo odigrao sjajno i za klub koji je vječno balansirao između Prve i Druge lige, finale FA kupa i četvrto mjesto na ljestvici bili su najveći rezultat još od pradavne 1929., kad su bili drugi.

 

 

Međutim, kad se povukla crta i kad se napravio konačan obračun postignutog na kraju te sezone, ostala je gorčina, jer je mali Leicester bio na sjajnom putu da osvoji čak i duplu krunu.

Dva su razloga dominacije Leicestera te sezone. Za razliku od većine otočkih klubova koji su igrali klasičan britanski nogomet s puno prebacivanja igre i naslanjanjem na agresiju i duel igru, trener Lisica Matt Gillies bio je zaljubljen u mađarski i austrijski nogomet 50-ih i svoje igrače tjerao je da kopiraju Puškaševu ''Laku konjicu'' i Ocwirkov Wunderteam. Revolucija koju je Gillies unio u engleski nogomet, šokirala je mnoge i mali Leicester s lakoćom je gazio velikane.

 

Međutim, unatoč Gilliesovoj neospornoj genijalnosti, osnovni razlog Leicesterove dominacije te sezone bila je savršena prilagodba na zaleđene travnjake. Leicester sezonu nije počeo dobro. Nakon prva dva kola bili su tek trinaesti, no s prvim pahuljama i udarima vjetra, započeo je sjajan niz. Iz kola u kolo Leicester je nizao pobjede i 26. prosinca, na Boxing day velikom pobjedom od 5:1 protiv Leyton Orienta popeli su se na treće mjesto.

 

Lisice su bile u naletu i vrlo vjerojatno bi na kraju i osvojili naslov da prvenstvo nije bilo prekinuto. Sredinom veljače, Liga se nastavila, no snježne mećave i dalje su bile svakodnevnica, a igračima Leicestera, Kraljevima leda, to je i više nego odgovaralo.

 

Sve do početka travnja Leicester je držao korak s vodećim Evertonom da bi se domaćom 2:0 pobjedom 6. travnja napokon popeo i na sam vrh. Paralelno s prvenstvom, Leicester je odlično gurao i u FA kupu izborivši finale protiv te sezone neuvjerljivog Manchester Uniteda.

 

No, tada je sve krenulo nizbrdo. Snijeg je okopnio, sunčeve zrake su zasjale, a Kraljevi leda izgubili su svoje super moći. Najprije ih je United s 3:1 porazio u finalu Kupa, da bi prvenstvo završili s nizom od četiri poraza u nizu i s prve pozicije pali su na četvrtu.

 

Naslov prvaka pripao je Evertonu, drugo je bio Tottenham, a treći Burnley.