Foto: AFP

NJEMAČKI stroj je sažvakao i ispljunuo najšupljiji spin SP-a: O Maradoni Spasitelju igre. Nažalost, "legendu" o Božjoj ruci nitko ne može osporiti.

"Maradona naguzio igrače na gol crti", "Maradona jede jabuku", "Maradona jedina zvijezda i najbolji igrač SP-a", "Samo Maradona može spasiti loše prvenstvo", "Maradona puši kubanku"... morali smo čitati ili barem letimično pregledavati posljednjih mjesec dana dok je Mali zeleni i Najveći u povijesti radio ono što jedino zna otkad je postao pretio za dres albicelestea, plavu majicu Napolija ili žuto plavu Boce - pravio budalu od sebe.

Zapravo, Maradona ništa tu nije morao "praviti", samo što u njegovom ludilu ipak ima sistema kako bi kreveljenjem prikrio da je "come giocatore fenomeno, come allenatore zero e un uomo di merda" da citiramo ono što su Robertu Manciniju svojevremeno preko transparenta poručili navijači Lazija.

Maradonina strategija: Baci Messiju loptu da se igramo

On i njegov nasljednik Lionel Messi (koji u pet utakmica SP-a ništa nije pokazao) su bili nijemi promatrači protiv Nijemaca i samoproglašeni svjetski prvaci doma idu već nakon četvrtfinala SP-a, pri čemu Maradona nije (poput Dunge dan ranije) "prespavao utakmicu", zato što se prestrašio. On jednostavno nema pojma o trenerskom poslu i na SP je trebao ići samo kao maskota, klaun ili dvorska luda, a ne kao to sve i još usput, izbornik.

Maradonu se na sva usta hvalilo kako je veliki motivator koji je igračima udahnuo patriotski naboj, a Messiju dao odriješene ruke, što naravno podsjeća na osnovne kvalitete koje se pripisuju i našem, jednako taštom trenerskom velikanu.  Nažalost, o njegovom trenerskom umijeću mnogo više govore sljedeći podaci: jedva se plasirao na SP uz loše igre u kvalifikacijama, u dvije godine u reprezentaciji mu se izredalo 100 igrača, obrana mu je katastrofalna i neuigrana. Utakmica protiv Njemačke pokazala je da cijela momčad ovisi samo o Messijevoj inspiraciji (koja presahne kada ga se pametno udvaja) i Tevezovim prodorima. Bokovi su mu otraga porozni, naprijed neprobojni, Milito je na klupi, a Cambiasso i Zanetti na plaži i kada s druge strane nisu Nigerija ili Grčka, Diego se ne valja četveronoške po travi nego nemoćno zabija glavu u dlanove.

Klanjanje kokainom napuhanoj veličini powered by Kusturica i Manu Chao

Da će Argentina i Maradona završiti ovako u srazu s jakim suparnikom bilo je jasno svakom tko prati nogomet, ali fascinantno je kako je tijekom SP-a ultimativna ikona šampanjskih socijalista i čegevaroljuba postao čovjek koji je bio pouzdanik najmoćnije i najokrutnije mafije svijeta, napolitanske Camorre, koja nije poznata po furci na sandinističke, partizanske ili fidelovske ideale. Maradona je, nimalo ljevičarski, dnevno trošio stotine milijuna lira na koku i kurve, dok su se njegovi idolopoklonici, proleteri neimarskog Napulja, gušili u smeću i bijedi.

Priča se i piše kako je on "sam donio Napoliju dvije titule u Serie A i Kup Uefa" što je laž, neprihvatljiva čak ako se poslužimo hiperbolama kako bi Diegu podarili nadnaravne moći. Istina je da je Diego bio najbolji igrač kluba s juga i da je u njegovih sedam napuljskih godina u tamošnjim rodilištima rođeno više dječaka s imenom Diego nego što je posljednjih desetak godina u zagrebačkima rođeno Lana ili Borni, ali ako se već do te mjere njegovim driblinzima i fintama dala zaslijepiti neuka napolitanska svjetina koja samo po kalendaru živi u istom stoljeću kao i sjevernije talijanske pokrajine, da ne spominjemo ostatak svijeta, smiješno je da si to dopuštaju ljudi na "normalnom stupnju razvoja".

Nikad se ne piše kako je Maradonin Napoli imao kičmu od neprelaznog Cire Ferrare u obrani, preko plavog kovrčavog brazilskog veznjaka njemačkog izgleda, karakteristika i nadimka - Alemaa, do nemilosrdnog egzekutora Carece, brazilskog "Capo canonierija" Serie A, koji je bio Karl Malone patuljastog argentinskog Stocktona. Nabrajajući Maradonine podvige u potlačenom Mezzogiornu, obožavatelji nikad ne govore o barem dva sumnjiva ishoda talijanskih prvenstava u drugoj polovici 80-ih kada su u tome imali svoje prste i Maradonini prijatelji iz kladionica.

Vražja ruka: Umjesto fair play "zločina koji  ne zastarijeva", Maradoni se računa kao herojstvo

Zapitaju li se Maradonini hagiografi zašto se Božanski nikad ne vrati u obožavani Napulj? Odgovor je vrlo jednostavan, dužan je basnoslovne svote na ime poreza. U zemlji gdje se, kao i kod nas, sve može srediti i gdje su mani  "pulite" samo u imenima antikorupcijskih akcija, Maradona je toliko dužan, da su mu prošle zime, kada je "zabunom" preko Švicarske ušao u Italiju, porezni policajci zaplijenili dijamantne naušnice kojima se neukusno voli kititi.

Još neukusnije je kada se njegov sramotni gol rukom Engleskoj iz '86. uskrisuje kao Božja ruka, dok se Henryja za sličan grijeh pribija na križ. Iako je zahvaljujući Nijemcima Maradonina trenerska SP prevara razotkrivena, ona igračka živi vječno kao viteški čin. Vrijeme je da se konačno s Maradone počne skidati brižno ljepljena pozlata, ako ni zbog čega drugog, onda zato što je Loew pokazao kako je za njega - Maradona.