Foto: Montaža

BARCELONA, Borussia, Bayern, Real, za razliku od Mamićevog Dinama, svake četiri godine biraju svog predsjednika po načelu jedan član - jedan glas.

I dok se svi ljubitelji nogometa raduju što su do polufinala najjačeg svjetskog natjecanja u tom sportu, došle četiri momčadi koje igraju zaista najbolji i najljepši nogomet na svijetu, red je da se podsjetimo i vanterenskog ustroja velike europske četvorke, odnosno kako su ti klubovi uređeni i tko njima vlada.

Bolje reći, podsjetimo se kako njima vladaju navijači. Ne "ulica", "huligani", niti su oni "osnovali svoju" Barcu ili Borussiju, kako Dinamovim navijačima poručuju gazda kluba i njegovi skupštinari, koji ne mogu shvatiti da je njihov način ustroja, gospodarenja klubom i njegovog poimanja, došao i ostao u nekom drugom vremenu, čak ne socijalističkom, nego feudalnom.

To je što se tiče dojma, a kada govorimo o zakonskom uporištu, bolje reći toleriranju takvog stanja, onda bi bio red da konačno "institucije rade svoj posao."

Vratimo se polufinalistima ovosezonske Lige prvaka: Svijet s pravom slavi Messija, Ronalda, Mourinha, Kloppa, Mandžukića, kao i što je istina da su njihovi klubovi tamo gdje jesu, došli zahvaljujući ulaganjima od stotina milijuna eura.

Ali, moramo naglasiti kako su sva četiri kluba u polufinalu lige prvaka članski uređeni klubovi, odnosno u vlasništvu svojih članova.

Građanska inicijativa Zajedno za Dinamo podsjeća: "Da ne bi netko rekao da je to slučajnost, prošle godine u polufinalu LP, tri od četiri kluba bili su u vlasništvu svojih članova, a ista situacija bila je i sezonu ranije!"

"Jel slučajnost da je ista situacija bila i u Europa ligi u kojoj je malena Braga s budžetom manjim od Dinamovog došla do finala tog natjecanja prije dvije sezone?

Je li slučajno da u vremenima krize u eurozoni, Bayern bilježi najbolje rezultate u povijesti kluba? Je li slučajno da su navijači Portsmoutha upravo otkupili svoj klub od prijašnjeg vlasnika ne bi li od njega napravili isto? Je li slučajno da se za tu mogućnost bore navijači privatnih klubova diljem Europe?

Nije li ovo potvrda da je socios ili članski model jedini ispravan, jer samo članovi i navijači garantiraju opstojnost svog kluba? Ili je bolje klub dati šeiku, ruskom oligarhu ili američkom naftašu da se igra njime?

Ili na našem slučaju još gore, pokloniti, ponavljamo POKLONITI Dinamo čovjeku koji svoje kune nije uložio u njega, koji drsko krši zakon o udrugama i prisvaja naš Dinamo sebi i svojoj obitelji koju je kompletnu zaposlio u Dinamu? Je li to bolje?

I da se razumijemo, nema nikakvih dodirnih točaka između šeika iz Manchestera, oligarha iz Chelsea ili naftaša iz Liverpoola i ovog našeg otimača, jer su ovi barem ULOŽILI SVOJ NOVAC. Ovaj naš nije uložio ništa, osim Dinamovog ponosa i naše svetinje.

Dinamo je već sada članski (socios) klub, samo se u ovoj našoj smiješnoj zemlji, koja  bi trkom u EU ne poštuju zakoni,ali mi nećemo prestati dok ne dobijemo ono što nam zakonom pripada i što je naše. Dinamo u vlasništvu njegovih članova. "Socios" klub po načelu: Jedan član - jedan glas!"