Naravno, gledajući Dinamo u ovakvom ambijentu desetak minuta nakon Hajduka na Poljudu, Modri izgledaju ukočeno, prestrašeno, neodlučno i bez ambicije, ali to je samo dokaz koliko navijači, kojih Mamićev klub ima sramotno malo, znače na domaćim utakmicama i tribinama, kao i dojmu koji ponesete s njih.

 

U potvrdi prolaska u skupinu Europa Lige, rekli bi da je Šimunić konačno odigrao utakmicu kao i najboljim danima, da jednom nije nevjerojatno pogriješio. Čop je i ovaj put dokazao da borbenošću, traženjem lopte i prilike, nadoknađuje manjak kvalitete, a Antolić je efektnim i izborenim golom, zamaskirao još jedno Zo. Mamićevo pogrešno postavljanje njega na krilo, gdje je i večeras bio loš.

 

Petrolul, koji je navodno fantastična momčad, Dinamo je pobijedio na individualnu kvalitetu, iako se mora istknuti kako su Rumunji u Zagreb došli bez prvog golmana, lijevog beka i isključenog zapovjednika obrane.

 

Machado, koji je Dinamu donosio prevagu, pao je u nastavku, ali teško je očekivati da na utakmici koju je domaćin imao pod kontrolom, kao uostalom i konačan rezulat, cijelu odigra u isgtom tempu. Iako je i to bilo moguće, barem pri kraju, ulaskom Soudanija i Ćorića. 

 

Dinamo bi ipak još "jučer" trebao dovesti dva kapitalca na pozicijama središnjih braniča, jer protiv primjerice Napolija i Wolfsburga, završavat će sa porcijama u mreži.

 

Da tako ne bude, pomoći bi mogao Wilson, koji je ekonomični ofenzivac, neskolon sebičnosti i velikoj potrošnji lopti, ali se i na uzvratu istaknuo kao iznimno požrtvovan u obrani. Ako se proda Soudani, onda će Dinamo ove jeseni ići na krilima Fernandesa i Wilsona, ali za sada to ne izgleda dobro, jer Antolića se forsira na poziciji koja mu onako sporom ne paše, pa Dinamo pored krilnih brzanaca, koji bi mu trebali biti veliki adut, u kontre kreće reda radi.

 

Upravo tako, "sudjelujući jer se plasirao", Dinamo je prošle sezone nastupao u skupini EL, a što može ove, veliko je pitanje, jer ne samo da to ovisi o protivnicima, nego i o tri dana koliko je ostalo do kraja prijelaznog roka.

 

Jer Dinamo u skupinama oba europska natjecanja, ali posebno u EL, igra i ponaša se odsutno, nezainteresirano za išta, a posebno za prolazak dalje. Evo, već ga vidimo u takvom izdanju, negdje početkom prosinca protiv Krasnodara, pred dvije tisuće promrzlih mazohista na Maksimiru, koji se pate na utakmici koja ništa ne znači, jer je Dinamo ranije sve prosuo.

Zato nitko ne može biti euforičan zbog plasmana u grupu Europa Lige; ne treba puno prebirati po memoriji kako bi se sjetili Branna, ili prošle godine i jednog boda u šest utakmica.