FILIP HRGOVIĆ tehničkim nokautom dvije minute prije kraja posljednje, 12. runde pobijedio je Australca Demseyja McKeana i potvrdio se kao IBF-ov službeni izazivač za pojas svjetskog prvaka. Protivnika će saznati za dva tjedna, kad Oleksandr Usik brani svoje pojaseve protiv WBA-ova izazivača Daniela Duboisa.

Usik je ogroman favorit, ali ako izgubi, to neće promijeniti Hrgovićevu situaciju, nego samo protivnika. Na putu do meča života može mu se ispriječiti samo viša sila, kao što je eventualna ozljeda, ili Tyson Fury, koji se u bilo kojem trenutku može predomisliti i poželjeti meč s Usikom za ujedinjenje titula, koji bi sve bacio u drugi plan.

Legendarni hrvatski boksač i televizijski sukomentator Željko Mavrović u razgovoru za Index ocijenio je Hrgovićevu izvedbu, objasnio zašto nije ranije završio borbu, konstatirao da je ovakav rasplet bio idealan za Filipa te se osvrnuo na negativne reakcije na način na koji je komentirao sinoćnju borbu.

Kratak osvrt na borbu nakon slegnutih emocija?

Ono što smo godinama iščekivali jučerašnjim mečom se i potvrdilo. Filip Hrgović potvrdio je sva naša najviša očekivanja i došao tamo kamo treba doći, na mjesto službenog izazivača za pojas svjetskog prvaka. Činilo se da ga je imao i prije, ali sada je to zapečaćeno. Završio je borbu prekidom protiv nimalo bezazlenog protivnika koji će se još vraćati u ring i mnogima pokvariti račune.

Može li Fury sad Hrgoviću pokvariti račune?

Ne želim razmišljati o tome. Nasreću ili nažalost, Fury je svojim borbama zadužio boksački svijet i može učiniti što hoće, a svijet će to prihvatiti. Zaslužio je to pravo, jako ga respektiram kao čovjeka i njegov boksački put.

Dojam je da je poslije izvrsnog početka Hrgović mogao ranije riješiti meč, ali nakon četiri runde smanjio je tempo umjesto da ga dokrajči.

Moj dojam je da je tijekom skoro svake runde dominirao, McKean je možda u jednoj ili dvije tražio preokret, dao si truda, ali ne više od dvije runde. Ali točno je da je nakon četiri runde usporio, morao je stabilizirati ritam i tempo, čuvati snagu za kasnije runde.

Kao da se toliko zaželio boksa nakon godinu dana da je želio ostati što dulje u ringu?

Ne mogu reći da je želio ostati što dulje, ali nije pametno ići u rizik kad imaš sve u rukama, a ne znaš što će ti ostati od snage za obranu. Tako se dovodiš u opasnost da izgubiš dobiveno, a on je ostao staložen do kraja.

McKean je nakon prvih nekoliko rundi u kutu jedva hvatao dah, ali kasnije je djelovao puno svježije, dok se Hrgović sve više umarao. Kako to objašnjavate?

Filip je poslije sedme-osme runde počeo hvatati zrak. Ima veliku kilažu u odnosu na nekad kad je boksao sa 101 ili 104 kilograma, sad je na oko 111 i treba to napuniti. McKean je kasnije djelovao svježije u kutu, ali nakon 20-30 sekundi runde bi postao usporeniji, nedovoljno eksplozivan, pokazalo se da Filip može bolje, preciznije i eksplozivnije pogađati.

Pobjeda je boksačima najvažnija, ali fanovima i matchmakerima bitan je i dojam. Koliki je plus to što je Hrgović na kraju pobijedio nokautom, a koliki minus što je to učinio tek u zadnjoj rundi?

Svi vole efikasne i brutalne pobjede, a Filip ju nije ostvario na takav način. Ali sveukupno gledajući, puno mu znači to što je izboksao svih 12 rundi, dobio dodatno iskustvo dugačkih mečeva i testirao sebe u krajnostima. Ovo je nešto najbolje što mu se moglo dogoditi.

Sudac u ringu McKeanu je konstantno dopuštao držanje, pa čak i guranje preko cijelog ringa. Jeste li vidjeli prije tako nešto? Zašto Hrgović nije reagirao?

Ne pamtim kad sam vidio ovoliko držanja, sudac je definitivno bio naklonjen Australcu. To je Commonwealth, doživljavaju ga kao svojeg, ne znam je li bilo navijački, ali nije bilo korektno. Filip se nije uzrujavao ni obraćao pažnju na to, tražio je kratke udarce iz klinča i pogađao. Ispravno je postupio. Da se živcirao, samo bi se više potrošio, a nikad nije dobro ni ulaziti u sukob sa sucem. Guranje nisam doživio kao nešto jako neobično.

S druge strane, mnogi su mu zamjerali što je dopuštao Hrgoviću udarce u potiljak, kao prije nekoliko godina protiv Moline.

Ma i to je navijačka priča, to spominju ljudi s tog govornog područja. A što je trebao, stajati u klinču i čekati da prođe vrijeme? Tražio je udarce u prednji dio, ali kad te protivnik stalno gura i čupa, to je teško izvesti. To je iznuđeni prekršaj. Ako protivnika guraš i ne daš mu da boksa, normalno da neće svaki udarac sjesti na pravo mjesto.

Vi ste, pak, dobili prilično negativne reakcije zbog subjektivnosti u komentiranju sinoćnjeg meča. Kako to doživljavate?

Ja nisam profesionalni komentator, nego sukomentator, a tako mogu biti i navijač. Nisam baš Bad Blue Boys, ali nisam ni daleko. Ne sramim se toga, tako će uvijek biti, bilo bi suludo da pokušavam biti realističan, apsolutno sam navijački raspoložen, a ako si dopustim šale, to su nijanse navijačke euforije.