"Proročanstvo", prema kojem reprezentacija Hrvatske i HNS i dalje "ostaju u Obitelji", se ispunilo. 

 

Najnoviji u nizu izbornika koje gazda hrvatskog nogometa troši kao na traci, čak četvrti u zadnje četiri godine, upravo je Zlatko Dalić. Na preporuku njega, bivšeg trenera jakog i bogatog Al Aina iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, kojeg je Dalić vodio tri godine, ovaj klub je za njegovog nasljednika odabrao Zorana Mamića. 

 

Bivši Dinamov menadžer engleskog tipa tako je zahvaljujući Daliću, koji se dugogodišnjim napornim radom probio i stekao ugled u Arapskom zaljevu, dobio veliku priliku u tom dijelu svijeta, nakon što je samo pola godine trenirao saudijski Al-Nasr.

 

"Zanimljiva podudarnost" je dakle što je Dalića, koji je preuzeo reprezentaciju saveza Zdravka Mamića, na klupi Al Aina nedavno zamijenio Zoran Mamić. 

 

Dalić je tako lobiranjem za zaposlenje Mamića srednjeg, dobio velikog i moćnog dužnika u liku Mamića starijeg. Sada je došlo vrijeme za vraćanje usluge.

 

S obzirom da ostali mediji tek sada otkrivaju povezanost između Dalića i obitelji koja vlada hrvatskim nogometom, te to predstavljaju kao ekskluzivu, moramo podsjetiti kako smo još pretprošlog vikenda napisali da je Čačićev skori nasljednik trener povezan s Mamićima.

Zlatko Dalić (50) je bivši nogometaš Hajduka, Veleža i Varteksa, kojeg je trener od 2005. Prvo je vodio Varteks, zatim bio pomoćnik izbornicima U-21 reprezentacije Hrvatske, pa trenirao Rijeku, Dinamo iz Tirane i Slaven Belupo.

 

Posljednjih sedam godina kupio je "petro-dolare" u zemljama Arapskog zaljeva. Četiri je proveo u Saudijskoj Arabiji kao trener Al-Faisalyja i Al-Hilala, a od 2014. do početka ove godine bio je trener Al Aina.

 

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima ostvario je najveće uspjehe. Osvojio je Predsjednički kup i Ligu Arapskog zaljeva, a prošle godine došao je do finala azijske Lige prvaka, gdje je u dvije utakmice izgubio ukupno 2:3 od korejskog Jeonbuk Hyundai Motorsa.

 

Zlatko Dalić ovako je u vrijeme najvećeg uspjeha govorio za Index: "Svoj trenerski put gradio sam korak po korak, ne preskačući stepenice. Počeo sam u Varteksu, pa sam bio u Rijeci, potom u Albaniji i Slaven Belupu, prije nego što sam otišao u Aziju, koja mi je tada bila potpuno nepoznato područje. Dvije godine sam proveo u jednom malom klubu u pustinji, u užasno teškim uvjetima, no ne žalim jer to je bilo neizbježno za uspjeh. Cijelu karijeru idem korak po korak i danas igram finale Lige prvaka jednog kontinenta. Logično da mi je sljedeći cilj reprezentacija. Reprezentacija je vrhunac karijere svakog sportaša. Hoće li se to dogoditi sutra, za šest mjeseci, tri godine ili možda nikada, nije samo do mene, no nitko mi ne može oduzeti san."

 

Zahvaljujući zahvalnosti Zdravka Mamića, san mu je ispunjen.