Foto: hajduk.hr

RIJEKA se za vrijeme gradnje novog stadiona na Kantridi privremeno preselila na na također novi stadion na Rujevici, dio trening-kampa kluba kojem su novi život udahnuli Volpijevi milijuni i ranije Mamićevo proslijeđivanje igrača Autocestom A6 u sklopu pakta s Miškovićem.

Od početka prvo stabilizacije, zatim uzleta i konačno renesanse Rijeke, koja je činilo se dugoročno kadra istisnuti Dinamo s mjesta prvog kluba u državi, projekt koji se proteže od podno riječkih stijena do nigerijskih naftinih platformi, u medijima se naziva složenicom "lijepa nogometna priča".

I doista, u moru crnila, bezakonja i neuspjeha u kojem se dave naši nogometni klubovi, teško je odoljeti pozitivi i simbiozi koja u Rijeci vlada između kluba, grada i navijača, javnog, privatnog i partnerskog.

Jer dok mnogi klubovi u državi nemaju ni za toplu vodu, a jedinice lokalne samouprave bi najradije da se u svakom od naših par stotina gradova pojavi po jedan Volpi i tako ih riješi pokore skupog uzdržavanja vječnih gubitaša i niželigaša, u HNK Rijeci i oko nje cvjeta tisuću sportskih i poduzetničkih cvjetova, uz svesrdnu pomoć Grada.

Iz mnogih sredina i klubova zavidno gledaju prema gradu i klubu koji Stuttgart, Sevillu, Feyenoord, Lyon ne samo da ugošćuju, nego ih u utakmicama euro-kupa pobjeđuju ili drže u šahu i to sve pred punim tribinama i uz zanos koji vlada oko Rijeke.

Ipak, lijepa nogometna priča ima svoje crne stranice, a trenutno najružnije poglavlje možemo vidjeti na tribini koja je na Rujevici predviđena za gostujuće navijače. Znalo se za nju od prije, ali u svom morbidnom sjaju pokazala se tek na utakmici Rijeke i Hajduka, kada su na nju došli prvi posjetitelji.

Naravno, objasnit će u Rijeci, riječ je o njihovom privremenom, zamjenskom stadionu, gdje ni domaći navijači ne uživaju komfor kakav će uskoro biti na novoj Kantridi, pa kako tek onda gostujući mogu očekivati udobnost i komoditet?

Međutim, fotografija priložena uz tekst govori više od tisuću riječi. Na njoj su ovaj put navijači Hajduka, sutra mogu biti bilo kojeg drugog kluba. Uostalom, njihova klupska pripadnost potpuno je nebitna.

Bitno je, zapravo ključno, što mala tribina za gostujuće navijače na Rujevici, ali i navijači na njoj, s apsolutno svih strana priklješteni ogradama, šipkama, rešetkama i mrežama, izgledaju poput tora i u nju stjerane stoke prije nego što je se pusti na sajam ili utovari na kamione.

Nisu potpuno u krivu ni oni koji kažu da ga ovakvo zastražujuće okružje namjenjeno za boravak ljudskih bića, koliko god se ona upravo na tom području znala ponašati neljudski, podsjeća na konc-logor, mada smo i na fotografijama i snimkama iz tih objekata, viđali da tamošnji zatvorenici imaju puno više prostora, zraka i manje ograda, šipki, rešetaka i mreža, nego što je to slučaj sa uznicima logora za gostujuće navijače na Rujevici.