Foto: Vladimir Dugandžić (Cropix)

I TO SE dogodilo. Hajduk je jednom nevjerojatnom partijom svladao nositelja u europskim utakmicama i plasirao se u play-off Europske lige. Jednako impresivan bio je i dekor na stadionu, gdje se natiskalo više od 30 tisuća gledatelja željnih uspjeha i dobrog nogometa. I dobili su ga...

Prvo poluvrijeme utakmice protiv bukureštanskog Dinama bilo je nešto najljepše i najsmislenije što je jedna Hajdukova momčad odigrala u europskim utakmicama unatrag petnaest godina. Strašnih Rumunja nije bilo nigdje, a mladi Poklepovićevi puleni kombinirali su kako su htjeli. Prvi gol pao je nakon dubinskog proigravanja, drugi nakon ubačaja s krila, a treći dalekometnim udarcem. Širina rijetko viđena na Poljudu.

Špaco se otvorio, Hajduk proigrao

Špaco je u uzvratu odlučio malo otvoriti karte pa je zaigrao s Vukušićem u napadu (opet nije vjerovao Ahmadu), Tomasov je zaigrao na mjestu Oremuša, koji se vratio u posljednju liniju obrane, dajući tako nešto više ofenzivnih mogućnosti preko desne strane. Brkljača je zamijenio Tomasova, a ostali su samo bili iskusniji za jednu poštenu naobrazbu iz Bukurešta.

Ovaj Hajduk mnogo duguje Marinu Tomasovu. Mladi Zadranin kao da je dobio krila u utakmicama protiv Dinama. Prvo je sjajnim pogotkom donio nadu iz Bukurešta, a onda je na Poljudu rijetko viđenom golčinom doveo Hajduk na prag 4. pretkola Europske lige, nešto o čemu veliki dio Splićana prije utakmice nije mogao ni sanjati.

Tomasov prvi među jednakima

S druge strane nije pošteno izdvajati. Cijela momčad dala je svoj maksimum i to je ono što najviše raduje. Čak i obrana, koja je uvelike prozivana posljednjih tjedana bila je gotovo besprijekorna, pravovremena i agresivna, a vezni red predvođen Andrićem i Brkljačom napravio je strašan posao. Da rezimiramo, bio je to Hajduk kakvog ga ne pamtimo, kada govorimo o europskim protivnicima.

Ipak, ono što ostavlja jednu malu bojazan, ako o tome nakon sjajne predstave nije licemjerno govoriti, jest činjenica da Špaco uživa u defenzivi. Izgleda kao da jedva čeka trenutak kada može reći svojim pulenima da se zabiju u bunker i vrebaju iz kontranapada. Svjesno ili nesvjesno svejedno je, nije normalno da se momčad koja pregazi protivnika u prvih 45 minuta, drugih 45 grčevito brani.

Sreća pomazila Bijele

Rumunji su nasrnuli čim su nanjušili slabost, a poluprilike redale su se pred golom Subašića. Bilo je teško i gotovo nevjerojatno gledati kakvu je preobrazbu Špaco uspio izvesti u samo 15 minuta "stand upa" u svlačionici. Hajdukovci se nestali s terena, samopouzdanje je zamijenila panika i samo je sreća spasila Bijele da ne prime pogodak. Sreća koja na Poljudu ne stanuje već godinama i kojoj su Splićani već  gotovo zaboravili naličje, strepeći do posljednje sekunde za prolazak.