Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

VLATKO MARKOVIĆ, koji je u noći s nedjelje na ponedjeljak preminuo nakon teške bolesti, obilježio je hrvatski nogomet posljednjih 50-ak godina. Najprije kao nogometaš, pa kao trener, a zatim i kao predsjednik HNS-a.

Nogometom se počeo baviti u rodnom Bugojnu. Iz Bugojna je otišao u Zagreb na školovanje i potpisao za Dinamo gdje je proveo najbolje igračke dane. Sjajnim igrama u modrom dresu zaradio je i poziv u reprezentaciju Jugoslavije s kojom je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. godine. S velikim prijateljem Dražanom Jerkovićem obilježio je to prvenstvo u Čileu na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto. Marković je odabran u najbolju momčad prvenstva, a Jerković je bio najbolji strijelac. Igračku karijeru je završio u Austriji.

Bez nogometa nije mogao, pa je ušao u trenerske vode. U Hrvatskoj je trenirao Dinamo (četiri puta), te Hajduk i Zagreb. Dobio je priliku biti i hrvatski izbornik, vodio je reprezentaciju u pobjedi 3:1 protiv Ukrajine.

Krilatica "otići ću onda kad ja budem htio" obilježila je 14 godina vladavine Vlatka Markovića Hrvatskim nogometnim savezom na čije je čelo došao 1998. godine nakon bronce na Svjetskom prvenstvu. Najteži poraz kao predsjednik HNS-a doživio je kandidaturom za Euro 2012. godine. Uvjeravao je da će Hrvatska i Mađarska ugostiti najbolje europske nogometaše, ali nismo dobili niti jedan glas. Čak je uvjerio i tadašnjeg premijera Ivu Sanadera da odleti u Cardiff i podupre ugarsko-hrvatsku kandidaturu.

Sjećamo se i obećanja o izgradnji kampa u kojem će se pripremati reprezentacija, vrijeđanja homoseksualaca, neregularnosti u hrvatskoj ligi i izjavama kojima nas je uveseljavao tijekom posljednje kampanje. Sa 75 godina je ipak odlučio da je dosta i prepustio je fotelju Davoru Šukeru.

Najbolje je opisao sam sebe...

"Ja sam i kao igrač bio malo bezobrazan, bilo je uklizivanja i svega...ha..ha..ha."

Posljednju godinu života, ozbiljno načet Alzheimerovom bolešću, proveo je u krugu obitelji i rijetko se pojavljivao u javnosti.

> Sve je isto, samo Njega nema

> Četrnaest godina previše

> Marković odlazi u svom stilu: Ako je Bilić sebi dao peticu, ja sebi dajem ocjenu 12

> Evolucija jednog predsjednika: Od "nema nikih problema" do "jebe mi se za sve"