Foto: Hina 

ANDREJ KRAMARIĆ potpisom za Leicester City doživio je dosad najveći trenutak svoje karijere. Bez obzira kako će se ona dalje rasplesti, ovaj transfer i pripadajuća odšteta svojevrsna su potvrda kakvog se talenta Dinamo pomalo olako riješio, ujedno i odgovornost za Andreja u idućim sezonama.

> Gotovo je, Kramarić potpisao za Leicester City za devet milijuna eura!

> Neka bude Bokšić, a ne Balaban

> Rijeka potvrdila transfer: "Krama, hvala i sretno"

Na drugačiji način od onog kakvog je očekivao Andrej je stigao do nogometnog Olimpa, ako možemo tako, unatoč maloj pretencioznosti, nazvati današnji Premiership. Realno, najjaču nogometnu ligu svijeta, gledajući zanimljivost i konkurentnost svih 20 momčadi.

Neki bi rekli da bi iz Dinama išao u mnogo cjenjeniji i jači klub od Leicestera, ali to govore sad. Onda, ima od toga godina i pol, bilo je onih koji su kod njegovog odlaska iz Dinama podcjenjivali njegov talent i izjednačavali ga s nekim drugim Mamićevim akvizicijama koje nisu uspjele. Mamićevim promašajima, reklo bi se.

Iz ovog kuta gledajući, Kramarić je, međutim, najveći promašaj Zdravka Mamića, unatoč neslužbenoj informaciji da 40 ili 50 posto od ovog transfera ide u Maksimirsku 128. Imidž za klub, ali i znatno veći novac slili bi se u Zagreb, samo da je s ovim ofenzivcem bilo malo više strpljenja. Ili pameti, kako god.

Mali Jerković postao mali Lineker 

Velika većina Dinamovog navijačkog tijela, pa i općenito hrvatske sportske javnosti, smatrala je da će Krama biti nova "plava devetka", u punom smislu onoga što taj dres u Zagrebu nosi. Novi Dražan Jerković, novi Cico Kranjčar, neka su od "tepanja" zagrebačkom dečku koji je zapravo išao putem još jednog neostvarenog purgerskog talenta u modrom dresu, Nike Kranjčara. Završio je Andrej i istu srednju školu kao Niko, a kasnije će se ispostaviti da je klub napustio "niz štenge", baš kao, rekli smo već, Kranjčar mlađi.

Jednog je, na teško ponovljiv način, prihvatio Split i cijela Dalmacija, drugog na izuzetno pametan način Mišković, njegova Rijeka i ostatak Kvarnera. Sve ono što je kao najtalentiraniji purgerski napadač u ovom stoljeću, možda tek s manjkom čvrstine, trebao pokazivati na Maksimiru, pokazao je na Kantridi. U godinu i pol dana prošao je i u Rijeci status od zamjene tada neprikosnovenom Benku do hita, ne samo HNL-a, nego i cijele Europe.

Umjesto da mu onih 452 pogotka u omladinskim kategorijama Dinama bude zalog za barem normalan status u prvoj momčadi, on je morao drugim putem. Niti činjenica da je domaći dečko nije mu dala prilike kao drugima u trenutku kad se odlaskom Mandžukića otvorio prostor u modrom napadu. Zasigurno nije pomogla ni teška narav oca Jože. 

Nije pomoglo niti kad je u Lokomotivi bio hit lige i odveo Filijalu do kvalifikacija Europa lige s 20 pogodaka u ukupno 44 ligaška susreta za klub s Kajzerice. Nije pomoglo, to definitivno nije pomoglo, niti kad je zatražio od struke Dinama da mu pruži priliku, objasni što se očekuje od njega, ili jednostavno pusti negdje da - igra.

Uz Čopa i Beqiraja u vrhu napada nije bilo mjesta, a teško je, baš teško, reći da su to dva ofenzivno potentnija igrača od Krame. U igri Dinama, u kojoj se traži netko da razara tuđe obrane, a ne tuđe napade i gdje bi se i bilo kakva manjkavost dala istrpjeti nauštrb napadačke genijalnosti.

O izvedbama u Rijeci na kraju je suvišno dodati nešto posebno, dosta su opjevane zadnjih tjedana i mjeseci. 28 pogodaka u klupskom dresu u ovoj polusezoni reći će dosta zašto je "samo Ronaldo uvjerljiviji od Kramarića". To je, uostalom, samo nastavak odlične prošle sezone, u kojoj je zabio 27 golova u 34 susreta u svim natjecanjima. Računamo li i 15 golova u Lokosima u sezoni prije dolazimo do 70 pogodaka u 96 odigranih klupskih susreta u zadnje dvije i pol sezone. Rijeci je donio rekordnu zaradu, a sebi transfer u klub u kojem je prve korake napravio Gary Lineker. 

Računamo li, zapravo, sve što je Andrej zadnjih godina prošao, i ono što nije imao priliku proći, Premiership je, kao malotko - zaslužio. Bez obzira na ono što je pozadina svake ovakve priče: novac.