Foto: AFP

ZA DINA RAĐU svi će se košarkaški zaljubljenici složiti kako je prava šteta što je igrao u vjerojatno najlošijem Bostonu ikad.

> Navijači ne žale ni vlasnike ni košarkaše: Lockout je ipak samo oružje u borbi za veći dio kolača

Legendarni splitski centar pune četiri godine igrao je, i bio najbolji igrač Celticsa, s prosjekom od 16 koševa i osam skokova po utakmici, a kao takav je najpozvaniji da prokomentira lock-out u NBA ligi.

U ponoć po istočnoameričkom vremenu s četvrtka na petak je stupila na snagu zabrana rada u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta jer vlasnici NBA klubova i udruženje igrača nisu pronašli rješenje oko produljenja kolektivnog ugovora, a sporan je bio i iznos salary capa. Udruga igrača se s vlasnicima ne može dogovoriti oko toga koliko bi postotak od raznih prihoda pripadao košarkašima. Trenutno igrači dijele 57 posto klupske zarade (ulaznice, prodaja dresova...), ali vlasnici to žele smanjiti i dovesti do granice fifty-fifty, u svrhu čega su i odbili prijedlog igrača da se njihov udio smanji na 54,3 posto čime bi se u pet godina odrekli 500 milijuna dolara.

"Normalno je da su ljudi iritirani, i ja sam. Fanovi mogu samo sanjati o naknadama za svoj rad kakve imaju košarkaši"

"Nisu u pravu ni jedni ni drugi", rezolutno će Rađa: "Problem je, kao i uvijek, taj vražji novac. Samo što se ovdje radi o zbilja ogromnim ciframa, koje se mjere u milijardama."

Iako bivši igrač, Rađa se ne želi svrstavati na stranu košarkaša: "Za svađu i ljubav uvijek je potrebno dvoje, pa tako i ovdje. Mislim da tu nema pravih i krivih, a kao i uvijek u Americi, stvar je novca."

"Tragedija je što njih gledaju ljudi koji o takvim naknadama za svoj rad mogu samo sanjati, i onda kad čuju razloge zbog kojih se neće igrati liga, normalno je da su ljuti. Svih iritira takva situacija, pa i mene", govori Rađa za Index.

"Zaboravite da će najveće face doći u Europu"

Naš bivši reprezentativac oštro osuđuje prepucavanja igrača i vlasnika momčadi, ali ne misli da su NBA košarkaši preplaćeni: "Ne zarađuju oni previše iz jednog jednostavnog razloga, jer situacija diktira njihove gaže. Gledajte, svi smo mi birali svoj životni put, i posve je jasno da jedan vaterpolist neće nikad zaraditi kao neki NBA igrač. Isto tako, svima njima po zaradi je nedostižan Messi."

Jedini put dosad kad je proglašen lock-out u NBA ligi (1998./1999.), zaraćene strane su se uspjele dogovoriti pa sezona nije sasvim propala već se u veljači počelo igrati. Rađa smatra da ovaj put nećemo morati tako dugo čekati: "Vjerujte mi, kad lova zašuška, pa svi shvate da su na gubitku, vratit će se oni parketu. Uvidjet će oni vrlo brzo da lock-outom gube još više novca. Svi", poručuje Rađa.

Pojedini Europljani u NBA-u, poput Tonyja Parkera, već su najavili da će se u slučaju lock-outa vratiti na Stari kontinent i igrati Euroligu. Rađa ne dvoji da bi od toga Euroliga profitirala, ali ipak povlači ručnu: "Ne trebamo se zanositi da će najveće face doći u Europu. Svi su oni pod višegodišnjim ugovorima i teško je to očekivati. Ali, ima jako veliki broj slobodnih igrača i od njih bi europska košarka mogla puno profitirati."

"Zajebeš li Amerikance za jedan dolar, najeba' si. Uostalom, i Al Capone je najeba' zbog poreza"

Famozni salary cap (novčani limit koliko je klubu dozvoljeno potrošiti na plaće igrača), pored nepotpisanog kolektivnog ugovora, druga je važni uzrok lock-outa. Priča o salary capu u Europi nije zaživjela:

"To je jako dobra ideja, time se daju iste šanse svima za uspjeh, ali teško će to proći u Europi. Znate zašto? Zato jer su Amerikanci sasvim drukčiji mentalitet i drugi svijet u odnosu na nas. Njih ako zajebeš za jedan dolar, najeba' si. Uostalom, i Al Capone je najeba' zbog poreza, a ne zbog silnih ubojstava", u svom stilu je završio Rađa.