Foto: Ante Čizmić / Cropix

HRVATSKA je teško poražena u posljednjem susretu prve faze SP-a. Danska je bila bolja sa 34:29. Bila je to jedna od najlošijih utakmica naše reprezentacije posljednjih godina i sigurno da generira veliku zabrinutost prije odlučujućih susreta u drugoj fazi SP-a.

Kada jedna momčad od 43 udarca primi 34 gola, uz osamdeset posto učinkovitosti, a pritom njeni vratari skupe samo četiri obrane, jasno je da se tako ne može igrati ozbiljan rukomet. Alilović je od 20 udaraca obranio dva, a na istom učinku ostao je i Marin Šego, što je ukupno gotovo nevjerojatnih 11 posto obrana. Naravno krivica je to i obrane koja se sasvim raspala u nastavku susreta, dopuštajući Dancima da golove zabijaju kao na pokretnoj traci.

Rezultiralo je to gotovo astronomskom statistikom danskih rukometaša. Četvorica su završila sa stopostotnim učinkom, Sindergaard je pucao 10/11, a Hansen 9/13. Čini se nevjerojatnim da nitko osim Hansena nije promašio više od jednog udarca i to dovoljno govori u kakvom je izdanju danas bila hrvatska reprezentacija. Bila je drugorazredna i sreća je da nije i gore stradala u toj danskoj jazbini u Malmou.

Na ništa višoj razini nije bio ni izbornik Slavko Goluža, koji svojim odlukama nije ništa napravio kako bi promijenio tijek utakmice. Rotirao je igrače presporo, a preodrješito se "rješavao" naših najjačih aduta Balića i Lackovića. Naravno, najlakše je biti general protiv bitke, ali ništa lakše no nakon utakmice dobar dio krivnje za poraz svaliti na suca, što je Goluža upravo i napravio. No, ionako je najbitnije samo da on ne zavara sam sebe.

Rukomet ipak nije comedia del` arte

Nakon susreta protiv Srbije rekli smo kako je remi ukazao na mnoge boljke ove hrvatske reprezentacije, a što onda kazati nakon večerašnje predstave. Drugu utakmicu svjetskog prvenstva za redom na terenu nije bilo raspoloženo više od dva, jedva tri igrača u svih 60 minuta. Tako večeras Balić nije ni postojao, Štrlek se pak preforsirao, a o Kopljaru i Vukoviću ne treba ni trošiti riječi. Simptomatično je kako vanjska linija vrlo teško zabija golove, a onda im ne treba dugo za nerezonske udarce ili "pametna" proigravanja.

I dandanas znaju se hrvatski rukometaši pohvaliti kako reprezentacija nikada nije imala uigrane napadačke akcije i kako su svi golovi rezultat improvizacije naših rukometnih genijalaca. "Takvi se napadi ne mogu braniti, nepostojanje šablona je naša najveća snaga, jer ni mi sami ne znamo gdje će nas napad odvesti", rekli bi oni. No upravo to nas je i dovelo večeras do ovog teškog poraza. Rukomet ipak nije comedia del` arte, odnosno postaje spomenuto ako isti ti genijalci nemaju svoj dan.

Da rezimiramo, poraz od Danaca nije kraj svijeta niti znači da Hrvatska ne može do medalje na ovom prvenstvu, no s druge ne možemo se ponašati kao da je ovo ona reprezentacija otprije nekoliko godina. Nema više "maga di Umaga", ne nazire se ni onaj pobjednički mentalitet koji nas je krasio, međutim na Goluži je da predstavi svoj rad i svoje zamisli pa da danas sutra iznenadimo protivnike nečim drugim doli igrom bez vratara.