VLATKO MARKOVIĆ više ne može navijače smirivati s pričom da je sve pod kontrolom. Ali, iako je Bilić "na korak do HSV-a" i u Hamburg sigurno nije išao samo pogledati Olića i Petrića, predsjednik saveza čak i doveden pred zid, ne želi Biliću ponuditi novi ugovor. Umjesto toga, cinično i tvrdoglavo "pregovore" počinje obrnutim redoslijedom: iako bi on i savez trebali ponuditi bolje uvjete, Marković poziva izbornika da sam izvjesi uvjete daljnje suradnje.

Nakon priznanja Slavena Bilića da je u Hamburgu osim redovite izborničke vizite obavio i preliminarne razgovore s čelnicima HSV-a o post-ljetnom angažmanu, presidente je odgovorio javnim priznanjem da Hrvatska gubi utrku za karizmatičnog izbornika. No, daleko od toga da će se Marković predati.

On je svjestan koliko Bilić kao trener, ali i kao brend vrijedi hrvatskoj reprezentaciji. Pitanje je samo mogu li savez i njegovi inozemni sponzori takav brend (dovoljno) platiti.

"Gospodin izbornik bio je na utakmici HSV-a kako bi popratio našeg centarfora Olića. Normalno je da Bilić kao nogometna ličnost koja je igrajući i u Njemačkoj ostavila dubok trag skrene pozornost okoline svojim pojavljivanjem na toj utakmici. Sigurno da takav trener i gospodin kao što je Bilić ima ponuda sa svih strana svijeta i to je naš veliki ponos, jer Bilić je ipak diplomirao na HNS-ovoj akademiji. Sigurno je i da su hrvatski treneri izuzetno cijenjeni u cijelom svijetu." - kazao je Indexu Vlatko Marković.

Po prvi put predsjednik se nije ustručavao priznati da je došlo vrijeme za dogovor sa Slavenom Bilićem. Da presidente nema asa u rukavu svjedoči činjenica da će s Bilićem igrati na kartu emocije.

"Morate znati da Bilića uz reprezentaciju vežu posebni osjećaji. Nije stvar samo u novcu." - tvrdi Marković. "Bilić je postigao izvanredne rezultate s hrvatskom reprezentacijom. I ne samo on, izvanredno funkcionira i njegov stožer. Asanović, Prosinečki, Jurčević i mali Mrmić iz Varaždina, svi su kao jedno. Naravno da želimo da takav stožer i dalje ostane naš i da niže dobre rezultate. S izbornikom smo već odradili nekoliko sastanaka po pitanju njegovog ugovora. Dogovorili smo se da će doći s ponudom i mi ga čekamo. To je sasvim normalno, ipak robu prodaje on, a ne mi. Bude li Savez u mogućnosti natjecati se s velikim europskim klubovima, bit će u redu. Napravit ćemo sve da zadržimo Bilića i mislim da ćemo uspjeti."

"Smatram da me treba od svega praviti halabuku, treba pustiti da se posao završi, pa onda hvaliti ili kritizirati. Bilić je obljubljen u svijetu, u reprezentaciji u i našem Savezu. Napravit ćemo sve što je u našoj mogućnosti da ga zadržimo." - poručuje presidente.

U međuvremenu, njemački mediji raspisali su se o Slavenu Biliću i mogućnosti da on preuzme trenersko mjesto HSV-a .

Pišu kako je Bilić specifičan trener, "roker", spominju njegov bend Rawbau, prisjećaju se njegovih dana u Karlsruheu. Naravno, spominje se i naša veličanstvena pobjeda na Wembleyu, koja je sigurno bila i jedan od glavnih razloga za interes HSV-a za njegove usluge.

Hamburger Post prenosi i izjavu Ivice Olića, koji kaže  da bi jako volio da mu je Bilić trener u HSV-u. Niko Kovač u izjavi za iste novine također govori kako vodstvo Hamburgera "dovođenjem Bilića sigurno neće pogriješiti.

Ako mogu giganti poput Hiddinka, Lobanovskoga i Fergusona, može i Slaven Bilić

Naravno postoji i mogućnost da Slaven Bilić paralelno vodi HSV i reprezentaciju, što je zaista izgledna solucija, stoga toj tezi prilažemo i neke poznate primjere iz svijeta nogometa u posljednjih dvadesetak godina.

Krenut ćemo sa najrecentijnim primjerom. Naime, proslavljeni nizozemski strateg i aktualni izbornik ruske reprezentaicje Guus Hiddink, paralelno je vodio reprezentaciju Australije kroz kvalifikacije, također odradivši i SP-u u Njemačkoj 2006. godine te nizozmski PSV-a.

U Eindhovenu Hiddink je odradio četverogodišnji ugovor (2002. do 2006.), a australski izbornik bio je zadnje dvije godine. Hiddink se dokazao kao veliki kapacitet jer je 2006. bio prvak Nizozemske s PSV-om, a s Australijom je prošao grupu te je u osmini finala ispao od kasnijeg prvaka svijeta, Italije.

Još jedan od recentnijih slučajeva jest i onaj Blaža Sliškovića, koji je u sezoni 2004/05. preuzeo Hajduk u trenutku kada je vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Slišković se na klupi Hajduka zadržao osam mjeseci, nakon čega je smijenjen, a s izborničke pozicije koju je obnašao od 2002. do 2006. povukao se potkraj 2006. nakon lošeg starta u kvalifikacijama za Euro 2008.

Privilegiju da paralelno vodi klub i reprezentaciju imao je i bivši izbornik "vatrenih" legendarni Ćiro Blažević koji je uoči EP-a u Engleskoj 1996. godine preuzeo tada nikad lošiju Rijeku, koju je ipak zahvaljujući svom znanju ostavio u Prvoj hrvatskoj ligi.

Spomenimo i primjer ukrajinskog stratega Valerija Lobanovskog, koji je nakon fantastičnog rezultata, kada je odveo svoj Dinamo Kijev do polufinala Lige prvaka 1999. godine preuzeo Ukrajinu. Tada su Kijevljani izgubili od minhenskog Bayerna. 2:0 i 3.1 vodio je Dinamo u Kijevu da bi se Bavarci vratili golovima Effenberga i Cartena Janckera u 88. minuti.

U uzvratu je bilo 1:0 za Bayern, golom Marija Baslera i to zapravo bio kraj rijetko kvalitetne ukrajinske generacije Ševčenka, Rebrova i Olega Lužnija. Nešto manje od godinu dana kasnije, Lobanovsky je preuzeo ukrajinsku reprezentaciju, koji je vodio parelaeno sa kijevskim Dinamom punih godinu i pol dana.

Fijaskom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. godine, Lobanovsky si je zapečatio sudbinu nacionalnog trenera. Dodajmo kako je Lobanovsky i više navrata tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina vodio paralelno kijevski Dinamo i reprezentaciju SSSR-a.

Za kraj navest ćemo i Sir Alexa Fergusona, koji je nakon osvajanja Kupa Kupova 1983. godine sa Aberdeenom, 1985. godine preuzeo i škotsku reprezentaciju koju je vodio na Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. godine.

Dea Redžić/Vedran Buble
Foto: Index