Foto: Index

MAKSIMIR, 30. svibnja 1999., finale Kupa Cibalia - Osijek, sudac Reno Sinovčić, zadnja utakmica u karijeri.

> Uhićen je Reno Sinovčić

Osijek je u apsolutni favorit protiv Cibalije, koja se vratila u prvu ligu, ali kako to često biva u lokalnim derbijima žestokih rivala, a još češće u finalima Kupa, razlika u vrijednosti ili formi malo znači i igrači Cibalije, znajući da im je slavonski dvoboj na Maksimiru možda jedina prilika da klub osvoji trofej, junački "manjak kvalitete nadoknađuju borbenošću", praćeni navijanjem "pola Vinkovaca" s maksimirskog istoka.

Avangardni Reno: Utakmicu produljio pet minuta godinama prije postojanja sudačke nadoknade

Sinovčić već na početku sudi penal za Osijek, ali ne samo da Beširević ne pogađa, nego Jurić dovodi Cibaliju u vodstvo, koje stoji sve do samog kraja utakmice. On nije došao u 90. minuti, nego pet minuta kasnije, iako tada sudačka nadoknada još nije postojala!

Prije nego što je "Zadarski Maksimović" produljio utakmicu koliko je god trebalo da Osijek postigne gol, za svaki slučaj je isključio dva igrača Cibalije: Raić-Sudara i Ravlića, nakon čega Mitu izjednačava, a Lasić u produžetku, zlatnim golom protiv devet Vinkovčana donosi kup Osijeku.

Vinkovci su u stanju opće depresije, Sinovčić nepoželjan u gradu, ali on im smireno poručuje: "Sve bih opet sudio isto, nisam pogriješio ni jedan aut. Pogledajte snimku pa ćete vidjeti da sam sve napravio prema pravilima."

Egzekucija Cibalije u finalu Kupa bilo je tek finale rabote započete četiri dana ranije u zadnjem kolu prvenstva. Tada je Raić-Sudar, kojeg će Sinovčić na Maksimiru isključiti, zabio gol Zadru, kojim je omiljeni sučev klub ispao iz lige, ali ono neusporedivo bitnije događalo se u Rijeci, gdje su tajne službe po Tuđmanovom nalogu i uz suđenje Šuprahe i Krečaka, punoj Kantridi uzele naslov, kako bi se na sablasno praznom Maksimiru tituli Croatije radovali Vrhovnik i njegova klika.

"Sve bih opet isto": Bi li opet pristao i da ga Dinamov direktor delegira?

Nacional je nedugo poslije objavio sadržaj telefonskog razgovora Rene Sinovčića s jednim od direktora NK Croatije, Brankom Ljaljkom, u kojem se utakmica pretposljednjeg kola Croatije i Osijeka u Gradskom vrtu, jedna od presudnih za ishod prvenstva, dogovara tako da će Sinovčić kasnije suditi kasnije finale hrvatskog kupa između Osijeka i Cibalije, gdje bi trebao pobijediti Osijek. Tako je i bilo, Croatija je slavila u Osijeku, a Osijek protiv Cibalije, i to na gore opisani način.

Isti izvor pisao je kako je direktor Croatije Mirko Novosel, Osijeku Antuna Novalića platio 200 tisuća njemačkih maraka za pravo prvokupa Jurice Vranješa, koji je samo nekoliko mjeseci kasnije prodan Bayeru. Pretpostavlja se kako je novac bio isplata za pomoć Osijeku u manipulaciji utakmicama HNL-a, kako je rečeno u razgovoru Sinovčića i Laljka.

Vidite u što je sve u hrvatskom nogometu uključen Reno Sinovčić, a još nismo ni načeli prošlo i ovo desetljeće? I zato neka se onaj koji ga je zvao "običnim novigradskim ribarom kojem je prehranjivao obitelj" ne ljuti, ali onaj koji je njemu odgovarao da je "narkoman s kojim će se fizički obračunati", ipak je najveća faca hrvatskog nogometa.

Neka se Mamić ne ljuti, ali Sinovčić je veća faca

Mamić je nedvojebeno moćniji i jači, ali Sinovčiću morate odati priznanje što je već 15 godina neizostavna i važna figura hrvatskog nogometa iako dolazi iz debele provincije i trenutno najlošijeg kluba u prvoj ligi, koji je nekoliko puta i ispadao u drugu.

"Nogomet je najzdravije tkivo hrvatskog društva", izjavio je prije dvije godine Zdravko Mamić, a kako bi takav i ostao, svoj obol želi dati i Reno Sinovčić, donedavni "vanjski stručni suradnik kluba", u kojem je postao glavni ubrzo nakon završetka sudačke karijere.

Porezni dug kojeg Grad Zadar pretvara u dionice NK Zadra, jednak je Sinovčićevim potraživanjima od kluba!

Nedavno je u pretvorbi Zadra postao najveći pojedinačni dioničar kluba, a više dionica od njega ima jedino Grad Zadar. Sinovčić je od "vanjskog suradnika" ovako postao i formalno predsjednik kluba i drugi po veličini suvlasnik.

Pretvorba je izvedena po klasičnom hrvatskom modelu za obesparene klubove, pa je dug prema državi prebačen na Grad Zadar, a svi ostali vjerovnici kluba pretvorili su svoja potraživanja u dionice. Na taj način je 39 dioničara postalo suvlasnicima kluba.

Kao što je Index već pisao, Sinovčić je 2009. godine NK Zadru podnio račun na 40 milijuna kuna, koliko je navodno posudio klubu. U razdoblju od siječnja 2009. do 30. lipnja 2013. godine Sinovčiću je NK Zadar isplatio 6.797.243,31 kunu.

Novac od NK Zadra dobivale su i Sinovčićeve firme. Tako je na račun Voxa tijekom 2009., 2010. i 2011. godine sjelo čak 10.536.509,28 kuna. Dodatnih 12.693,60 kuna od NK Zadra dobila je bivša Sinovčićeva firma Zadar Security. Ukupno je Sinovčiću i njegovim firmama strane od NK Zadra u zadnjih pet godina dakle isplaćeno 17.346.446 kuna.

Sinovčićev dobar posao u Zadru: Iz kluba izvukao 17,3 milijuna, traži još 24,2 milijuna

Ostatak svojih potraživanja, u iznosu od 24.206.361 kuna, Sinovčić je pretvorio u dionice NK Zadra. Omogućilo mu je to da postane najveći pojedinačni dioničar kluba. S više dionica od Sinovčića raspolaže jedino Grad Zadar. Na osnivačkoj skupštini sportskog dioničkog društva NK Zadar Sinovčić je postao predsjednik nadzornog odbora, a njegov prijatelj i bivši trener NK Zadra Dalibor Zebić postavljen je za direktora kluba.

Preneseni porezni dug NK Zadra u međuvremenu je dodatno porastao, o čemu je nogometni klub 1. travnja ove godine u dopisu Ministarstva financija izvijestio Tihomir Kralj, još jedan čovjek od najvećeg Linićevog povjerenja. Porezni dug kojeg bi Grad Zadar trebao pretvoriti u dionice NK Zadra sada je gotovo identičan Sinovčićevim sumnjivim potraživanjima, te iznosi 24.212.476,11 kuna.

Konsenzus oko Rene: NK Zadar mu na pladnju dali Kalmetini HDZ-ovci i SDP-ov ministar Lalovac

Osim ove zgodne podudarnosti, o Sinovčićevoj svemoći (ne samo) u Zadru, svjedoči da mu je ovako elegantan ulazak u Zadar omogućio nitko drugi nego njegovi donedavni zakleti neprijatelji - zadarski HDZ-ovci na čelu s Božidarom Kalmetom, ali i SDP-ov ministar financija Lalovac, koji, kao i prijašnji dužnosnici dužnosnici aktualne Vlade, redovito donose odluke u Sinovčićevu korist. Bilo bi tendeciozno tvrditi kako je to zbog dugogodišnjeg poznanstva između Sinovčića i Šegona, smijenjenog čovjeka najvećeg povjerenja od također smijenjenog Linića.

Lalovac, također bivši Linićev zamjenik, a trenutno ministar financija, kao predsjednik Povjerenstva za profesionalne sportske klubove, odobrio je preuzimanje NK Zadra od strane Sinovčića. Lalovac je to učinio iako je raspolagao podacima koji sugeriraju da su Sinovčićeva potraživanja od NK Zadra rezultat "kreativnog knjigovodstva".

Sinovčićev pad počeo je Dinamovim i Lokomotivinim rušenjem njega kao predsjednika Udruge prvoligaša

Reno Sinovčić podržao je Igora Štimca na notornoj izbornoj skupštini HNS-a 2010., ali je od tamo izbačen jer nije mogao pribaviti potvrdu o nekažnjavanju. Uz Štimca je jedini urotnik koji je nakon toga i sazivanja paralelne skupštine, pomilovan i vraćen u nogometne institucije.

Na proljeće ove godine izabran za predsjednika Udruge prvoligaša (mjesto s kojeg je Štimac krenuo u boj za predsjednika HNS-a), ali mu je uskoro Dinamo izmaknuo fotelju, a taj primjer slijedili su Lokomotiva, Rijeka, Osijek i Istra, jer, kako su matica i filijala naglasili, smatraju ga "nepodobnim i nedostojnim obnašateljem funkcije", jer "on ne predstavlja ono čemu mi u Dinamu težimo i želimo da hrvatski nogomet bude, niti predstavlja one vrijednosti za koje se svi u hrvatskom nogometu zalažemo."

Pukanićev urotnik, Štimčev prvi operativac i Mamićev poslovni partner

Poznato je da je Sinovčić bio čovjek od najvećeg Štimčevog povjerenja prilikom njegovog neuspješnog pokušaja preuzimanja HNS-a 2010., ali često se zaboravlja da je par godina ranije bio dio još zlosretnije i bizarnije koalicije, kada je HNS kao predsjednik poželio preuzeti pokojni Ivo Pukanić. Izdavača Nacionala, ubijenog u mafijaškom atentatu 2008., u neuspješnom pokušaju rušenja Markovića i Mamića pomagali su Štimac, Sinovčić, ali i obavještajci Željko Bagić i Franjo Turek. Štimac je Pukaniću bio ono što će Sinovčić postati njemu dvije godine kasnije - prvi operativac. Objašnjavajući kasnije što ih je privuklo Pukaniću, ovaj dvojac je objasnio "pratili smo Pukanićeve tekstove u Nacionalu i shvatili da ima ispravan pogled prema nogometu".

Poglede prema nogometu, točnije zaradi u njemu, dijelio je i sa Zdravkom Mamićem, sve dok ga ovaj nije zavaljao prilikom transfera Ivice Olića iz Dinama u CSKA, o čemu razočarani Sinovčić govori: 

"Olić je u Dinamo došao noću, kao da je prostitutka ili lopov. Ja sam u Olića uložio svoj novac, osobno sam platio odštetu Herthi. Olićev prelazak u CSKA iznosio je 5 milijuna eura. Dinamo je za odštetu dobio 750 tisuća te još 15 posto od transfera za uloženi novac prije, a Marsoniji je pripalo 3 milijuna i 613 tisuća eura. Od tog novca Mamić je uzeo dva milijuna eura i među njima je mojih 613 tisuća eura koje mi nikad nije vratio."

Ipak, vraćanje s kamatama Sinovčić je obećavao Mamiću kada je Dinamo, prema tvrdnjama "vanjskog suradnika", pustio utakmicu Međimurju kako bi Zadar ispao iz prve lige: "Uvjeravam vas da će igrači i Uprava Dinama, na čelu s Mamićem, zapamtiti ovaj dan! Čim se Zadar vrati u Prvu ligu, a to će biti ekspresno, naši će ih zgaziti još u hodniku. S dinamovcima ćemo se obračunati rukama, nogama i letvama."

Kada se Mamić razbjesnio zbog prevelike borbenosti igrača Zadra na utakmici protiv Dinama, Sinovčić mu je ovako odgovorio: "On je narkomanski ovisnik! Ja mu nisam kriv. Neka kaže kad, gdje i na koji način se želi obračunati sa mnom. Pošto je to njegova ideja, neka onda i predloži gdje ćemo se naći. Čudno je sada to što smo se četiri, pet godina ponašali kao braća, rođaci..."  

Ali, uskoro su se ova dva svemoćnika vratili iskazima bratske ljubavi.