Ronaldinho otkrio kako je dobio nadimak, kad je shvatio da je Messi bolji i tko je najbolji protiv koga je igrao
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: FourFourTwo, EPA
RONALDINHO je u siječnju tekuće godine najavio da se povlači iz nogometa. To je kraj jedne zadivljujuće karijere za vrijeme koje nas je uspio očarati svojim zabavnim i jedinstvenim stilom igre.
Za magazin FourFourTwo Ronaldinho je dao osvrt na svoju karijeru i odgovorio na neka od najzanimljivijih pitanja obožavatelja.
Ronaldinho je otkrio da se nakon nogometa planira posvetiti glazbi. "Želim svladati audio inženjering i producirati glazbu. To me jako zanima. Želim kod kuće izgraditi studio", kaže Ronaldinho.
Intervju je objavljen 2014. godine, nakon čega je Ronaldinho napustio Atletico Mineiro i sezonu proveo u meksičkom Queretaru te dva i pol nesretna mjeseca u Fluminenseu. Ronaldinho je u 34. godini još uvijek bio u dobroj formi, a na intervju je pristao na Ronaldov poziv.
Jesi li zaista zabio 23 gola u utakmici kada si bio tinejdžer?
Jesam, no klinci protiv kojih sam igrao bili su grozni. Igrali su radi zabave, na satovima tjelesnog, a ja sam već bio u momčadi. To je bilo u petom razredu i nikad više nije bilo tako lako.
Tko su nogometaši koje si volio gledati dok si odrastao? Jesi li želio igrati poput nekog od njih?
Ima ih mnogo: moj brat Assis, Rivelino, Romario, Ronaldo, Rivaldo. Diego Maradona bio je poseban, uživao sam ga gledati čak i prije utakmica. On je bio najzaigraniji, volio sam ga gledati kako barata loptom. Njegova tehnika bila je drukčija od drugih. No majka mi nije dala da držim naranče u zraku poput njega.
Što pamtiš sa Svjetskih prvenstava u Sjedinjenim Američkim Državama 1994. i u Francuskoj 1998. godine? Jesu li utjecali na tebe?
Osvajanje Svjetskog prvenstva 1994. godine bilo je ono što me nagnalo da postanem nogometaš. Postalo mi je jasno da želim igrati nogomet, a ne futsal. Bilo je odlično vidjeti da jedan igrač može toliko učiniti za svoju momčad. Da su sve momčadi imale Romarija, Brazil bi puno teže došao do pobjede. Četiri godine kasnije već sam razmišljao o 2002. godini. Od 15. godine želim zaigrati na Svjetskom prvenstvu. Već sam 1998. godine znao kako je trenirati na brazilskom Teresópolisu te sam s brazilskom U17 reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo godinu ranije. Poraz u finalu igračima nije teško pao, no navijačima jest.
Kako si odabrao nadimak Ronaldinho (''Mali Ronaldo")?
Pa, prije mene je postojao drugi Ronaldo! Bliski ljudi nikad me ne zovu Ronaldinho. Kada sam postigao svoj prvi veliki pogodak za Brazil 1999. godine, najpoznatiji brazilski komentator nazvao me Ronaldinho Gaucho jer dolazim iz savezne države Rio Grande do Sul (to je uobičajeni naziv za tamošnje stanovništvo, op. a.) i jer je u to vrijeme Ronalda zvao Ronaldinho.
Jesu li, kada si potpisivao za Paris Saint-Germain, i drugi klubovi bili zainteresirani za tebe? Je li te frustriralo razdoblje čekanja dok je Gremio išao po sudovima?
Bilo je drugih klubova, no više se ne sjećam kojih. O tome ne volim ni razmišljati, bilo mi je vrlo teško. Dva sam mjeseca proveo sam u teretani.
Koje ti je najdraže sjećanje iz Francuske? Je li ti drago zbog Paris Saint-Germainova uspjeha? Misliš li da biste mogli pobijediti u Ligi prvaka?
Najviše se sjećam derbija protiv Marseillea jer sam postigao pogodak u gotovo svima, uključujući onaj na Velodromeu. To je bila prva Paris Saint-Germainova pobjeda ondje nakon dugog vremena. Još uvijek volim Paris Saint-Germain. To je bio moj prvi europski klub i u njemu sam odigrao dvije i pol sjajne sezone. Pratim sve što rade. Zapravo, gledam samo pogotke, dosadi mi gledati cijelih 90 minuta.
Slobodan udarac protiv Engleske 2002. godine na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji - jesi li vidio da David Seaman nije na liniji?
Vidio sam da nije na liniji, da je pet metara od nje. Gađao sam gol, no ne točno onamo kamo je lopta otišla. Želio sam da Seaman postane očajan i spotakne se na povratku. Bio je to sjajan pogodak u mojoj najsjajnijoj utakmici za Brazil na tom Svjetskom prvenstvu. Imao sam asistenciju, zabio pogodak, dobio crveni karton - to je bila jedna od rijetkih prilika kada sam ga dobio. Utakmica protiv Belgije bila je teška, no radi samopouzdanja je bilo ključno da pobijedimo Englesku. Ljudi su znali da bi to moglo biti finale Svjetskog prvenstva jer je većina favorita već bila ispala.
Što ti je veliki Phil Scolari rekao kada si na Svjetskom prvenstvu 2002. godine protiv Engleske dobio crveni karton? Jesi li bio zabrinut da se nećeš moći vratiti u momčad na vrijeme za finale ili da Brazil bez tebe neće doći do finala?
Podržao me, rekao mi je da je dobro učiti. Poznaje me otkad sam bio klinac u Gremiju, on mi je poput oca. Sada nemamo prilike puno razgovarati zbog njegova posla, no još uvijek se volimo. Što se tiče gubitka mjesta, nisam bio previše zabrinut. Jedino sam se nadao da moja zamjena (Edilson) neće zabiti tri gola protiv Turske u polufinalu! Usredotočio sam se na finale, bio sam miran. Bili smo vrlo samouvjereni nakon pobjede nad Engleskom, znao sam da imam sigurno mjesto u momčadi.
Nikeova reklama u kojoj odbiješ loptu od prečke i izvodiš njome majstorije - jesi li to zbilja učinio ili se radi o vještoj montaži?
Naravno da sam to učinio! Radim to svaki vikend na svojem terenu kod kuće!
Kako ste tulumarili nakon osvajanja Svjetskog prvenstva 2002. godine? Roberto Carlos i Ronaldo otkrili su da je bilo divlje…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dugo nisam otišao spavati! Tulumarili smo na zrakoplovu, u Brasiliji, u Riju i u svojim gradovima. Nakon povratka u Rio, kući sam se vratio s Ronaldovim ocem. Na tom putovanju popili smo puno soka od naranče! Da opet pobijedim na Svjetskom prvenstvu, tulumario bih dvostruko žešće. Tek nakon nekoliko mjeseci privikneš se na titulu svjetskog prvaka. To se većini dogodi jednom u životu. Roberto također žestoko tulumari, no on je uvijek takav.
Koji je tvoj najbolji pogodak?
Kod nekih pogodaka ne radi se o vještini, nego o trenutku u kojem živiš. Neke važne pogotke zabio sam jako mlad. Da njih nisam postigao, možda ne bih dobio priliku tako rano zaigrati za Brazil. Obećavajući igrač postao sam zahvaljujući pogotku protiv Venezuele. Pogodak za Paris Saint-Germain protiv Marseillea upisao me u povijest jednog europskog kluba. U Barci sam zabio gol u svojoj prvoj utakmici koja je započela u ponoć…
Barcelonini igrači ne dobivaju često ovacije od navijača Real Madrida na Bernabeu, a ti si ih dobio nakon pogotka 2005. godine. Čega se najradije sjećaš s te utakmice?
Vrlo sam ponosan na to. Kada se dogodilo, nisam to ni primijetio. Koliko znam, to se dogodilo još samo Maradoni. Dvostruko me više obradovalo to što je moj nogometni heroj zadnji koji je prije mene imao tu čast. Razgovarao sam o tome s njim.
Kakav je to osjećaj kada uništiš protivnika, a zatim se nakon utakmice s njim smiješ i šališ?
Uvijek poštujem svoje protivnike jer znam da bismo jednoga dana mogli zajedno zaigrati.
Čega se sjećaš s finala protiv Arsenala u Ligi prvaka 2006. godine? Jesi li smatrao da Barcelona može pobijediti, iako ste gubili pri kraju utakmice? Koliko je bio važan Henrik Larsson?
Bilo je fenomenalno. Larsson je dugo bio naš 12. igrač, čovjek koji je silazio s klupe kako bi nešto postigao. Bilo smo samouvjereni od početka i znali da možemo pobijediti samo pomoću strpljenja.
Je li odlazak iz Barcelone bila teška odluka? Je li istina da je klub smatrao da loše utječeš na mladog Lionela Messija?
Bilo je lako, bilo je vrijeme za odlazak. Želio sam slijediti stope Franka Rijkaarda, koji mi je bio trener i ispričao mi sjajne stvari o Milanu. Imao sam i druge opcije, no želio sam igrati za Milan. Što se Messija tiče, to nije istina. Želio sam mu biti dobar uzor i za njega učiniti ono što je za mene učinio Ronaldo. Messi je uvijek bio vrlo sramežljiv, no fantastičan je igrač. Živjeli smo u istoj ulici, imao sam odličan odnos s njime i njegovom obitelji. Već sam tada znao da je bolji igrač od mene.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tko je najbolji igrač protiv kojega si igrao?
Paolo Maldini. On je izuzetno vješt. Nemoguće je da vas ne zadivi, čini vam se da sve radi bez ikakvog truda.
Je li elastico tvoja omiljena majstorija? Tko je vještiji - Ronaldo ili ti?
To je vjerojatno moja omiljena majstorija. To dolazi s futsalom, no ja sam je prilagodio terenu. Rivelino, koji je izmislio potez, imao je kraće noge, no bio je nevjerojatno vješt. Imam povjerenja u svoje vještine, usavršio sam ih s vremenom. Oduvijek se volim igrati loptom. Ronaldo je moj junak. Bio je bolji od mene.
Zašto je Milan počeo posustajati kada si igrao za njih?
Radilo se jednostavno o smjeni generacija. Uskoro će opet biti na vrhu. Igračima nude fantastičnu infrastrukturu, svi za njih žele igrati.
Tko je najbolji menadžer pod kojim si igrao?
Bez sumnje Rijkaard. On je među najboljima u svijetu i zaslužuje vrhunske momčadi. Uvijek je iz mene izvlačio ono najbolje jer sam znao da zna što mi treba. Njegovo iskustvo na terenu je neprocjenjivo.
Kako si reagirao kada si doznao da žele novu vrstu pčele nazvati po tebi?
Bio sam šokiran, no smatrao sam da to čine jer žele publicitet. Zato sam odlučio pčelu imenovati po broju 49 u čast svojoj majci, koja je rođena 1949. godine.
Zašto si napustio Milan?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Želio sam se vratiti u Brazil i živjeti u Riju. Flamengo je za mene imao dobar plan - zato se nisam vratio u Gremio.
Koliko ti je bilo važno osvojiti Copa Libertadores?
Zaista sam to želio, pobjeda s Atleticom bila je jedna od najboljih u mojoj karijeri. Nisu osvojili nijedan važan trofej od 1971. godine i nikad još nisu imali Libertadores, tako da su njihovi strastveni navijači to zaslužili. Konkurencija je bila uzbudljiva, to je doprinijelo uzbuđenju zbog pobjede. Sada još samo želim osvojiti brazilsku ligu prvaka, onda će mi životopis biti potpun.
Kuća ti gori i imaš priliku spasiti samo jednu medalju. Koju ćeš odabrati?
Mislim da su sve jednako važne kada ih osvojiš. Naravno da mi one sa Svjetskog prvenstva više znače, no to ovisi o tome koja je najbliža vratima ili prozoru - kako bih mogao pobjeći neozlijeđen.
Navijači kojeg kluba su ti najdraži – među klubovima za koje si igrao?
Uvijek igram za momčadi s gorljivim navijačima. Gremio je bio poseban jer je bio moj prvi klub. Brazilci su ludi za nogometom, pritisak je golem. I u Francuskoj su divlji. Navijači Paris Saint-Germaina su zbilja bučni. Barcelonini su bili napeti jer neko vrijeme nisu osvojili Ligu prvaka. A u Milanu je na tribinama i izvan terena isti šou kao i na terenu. Nikako ne mogu odabrati.
Jesi li se 2010. i 2014. godine nadao zaigrati na Svjetskom prvenstvu?
2010. godine mislio sam da imam izgleda, no Dunga me nije želio. 2014. godine sam imao više iskustva, mogao sam biti odabran i žao mi je što nisam.
Ovo je .
Homepage nacije.
ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom
Želite raditi na Indexu? Prijavite se
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati