Nakon što završe govorancije i slikanje, obećanja padnu u drugi plan: Ratko Rudić uime hrvatskih olimpijaca govori na prijemu u Vladi nakon povratka iz Londona

Foto: Dragan Matić / Cropix

MONGOLIJA i Nigerija jedne su od rijetkih država koje zlatnim olimpijcima daju manje od one koja se u najbolje sportaše kune, ali koja apsolutnim svjetskim pobjednicima još nije isplatila ni tih 80 tisuća kuna po glavi, koliko Vlada RH jamči olimpijskim prvacima u ekipnim sportovima.

Ima se za otpremnine menadžerima državnih tvrtki, nema se za "najbolje ambasadore Hrvatske u svijetu"

To se moglo čuti na jučerašnjoj oproštajci Ratka Rudića, kao i da vaterpolisti ne samo da nisi primili zasluženu nagradu, nego se ne zna ni kada će je dobiti. Država dakle ima za raskošne otpremnine kao uvod za ponovno zaposlenje onima koje je godinama dojila menadžerskim plaćama, ali oni koji su "najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu" se moraju strpiti, jer "znate kakva je situacija".

Naravno, dok se Hrvatska sprema za početak gladne jeseni, a broj nezasposlenih ne prestaje rasti, ne može se niti figurativno reći kako Vlada sportašima ne da "pišljivih" 80 tisuća kuna, ali usporedimo se sa bogatijim susjedima i siromašnijim komšijama:

Hrvatska svojim zlatnim olimpijcima duguje 80 tisuća kuna, Srbi svoje nagrađuju s 35 tisuća eura!

Slovenija svoje olimpijske zlatnike nagrađuje s 45 tisuća eura. Lako je njima, pomislit ćete, "duplo su bogatiji" od nas, ali što onda reći na Srbiju, koja najvišu stepenicu na londonskom postolju cijeni na 35 tisuća eura!

Državna nagrada za olimpijsko zlato, (koja teži koliko društvo nogometnih reprezentativaca potroši na koncertu Ace Lukasa), nije jedina koja im je obećana, jer to su obećali su ih premirati i gradovi iz kojih pobjednici dolaze. Kao sportaši prve kategorije, od svojih će gradova primati i 2400 kn mjesečne stipendije.

Vaterpolisti neće kopati po smeću, ali Vlada i dalje tamo baca novac

Također, svi osvajači medalja do kraja godine dobijaju sedam tisuća kuna stipendije HOO-a, a od početka 2013. ulaze u ciklus za Rio de Janeiro i tako i do sljedećih Igara imaju pravo na olimpijsku stipendiju, naravno uz uvjet da zadrže potvrđeni status i ostanu aktivni sportaši.

Dakle, s tih 9400 kuna mjesečno, vaterpolisti nikako neće, poput velikog dijela svojih sugrađana bez zlatne medalje, upoznavati kontejnere s pogrešne strane. Ipak, država za to vrijeme, usprkos trubljenju o štednji, nastavlja bacati desetke milijuna, dok vaterpolistima duguje.