U SJENI borbe za plasman na Europsko prvenstvo ostali su Lihtenštajn i Mario Frick, legendarni nogometaš te zemlje koji je završio reprezentativnu karijeru. 

 

 

Kada bi vidjeli da je Lihtenštajn slučajno zabio gol, mnogi bi znatiželjno provirili tko je strijelac za malu Kneževinu, smještenu između Švicarske i Austrije. Najčešće je pisalo Mario Frick, uglavnom u teškim porazima od po nekoliko golova razlike. Počasni golovi u teškim porazima. Golovi za čast i obraz. Lihtenštajn nije imao za što drugo da igra. Bilo je bitno sačuvati čast i postići barem jedan gol, bez obzira koliko lopti je završilo u vlastitoj mreži. Mario Frick je to radio pune 22 godine sa jednakim žarom i žrtvovanjem kao da su u pitanju utakmice za velike naslove.

 

 

 

 

Na utakmici protiv Austrije je prestao, poslije 22 godine u dresu Lihenštajna i sa 41 godinom života rekao je: Dosta! U te 22 godine u dresu reprezentacije upisao je rekordnih 125 nastupa i, također rekordnih, 16 zgoditaka

 

U susretu s Austrijom u 90. minuti s desetkom na leđima i kapetanskom trakom oko ruke, tužan i sa suzom u oku Mario Frick je izlazio sa terena uz gromoglasan pljesak cijelog stadiona.

 

 

 

Karijeru je započeo u Balzaresu jednom od šest klubova koji su tada postojali u Lihenštajnu, igrao je tamo do 1994. kada prelazi u švicarsku ligu gdje je uspješno branio boje St. Gallena, Basela i Zuricha. U Zurichu se 2000. posvađao sa trenerom koji ga je izbacio iz ekipe, a budući da je tom trenutku prijelazni rok bio gotov, jedina šansa bila mu je prelazak u talijansku treću ligu.

 

Tamo je za nepunu sezonu oduševio. Igrao je razne pozicije, ali najviše središnjeg napadača. Sjajnim igrama osigurao je transfer u Veronu narednog ljeta. Poslije Verone igrao je pune četiri godine za Ternano u Seriji B, te kasnije u Sieni, a preko Švicarske se 2011. vratio na mjesto svog početka Balzares.

 

 

 

I dok je u klupskoj karijeri imao razloga radovati se, u reprezentativnoj je unaprijed znao što ga čeka. Bila je to priča ispunjena teškim porazima.

 

Poslije dvije godine u reprezentaciji, tek protiv Iraca 1995. (0:0) osjetio je kako izgleda ostati neporažen u utakmici. Ali teški porazi su bili redovna pojava. Protiv Portugalaca (0:7 i 0:8), Nijemaca (1:9 i 2:8), Rumunja (1:8), Austrijanaca (0:6), Slovaka (0:7)...

 

 

Napokon, poslije pet godina u reprezentaciji dočekao je i prvu pobjedu. Lihtenštajn je slavio protiv Azerbajdžana 2:1 1998. godine. I tamo krajem devedesetih, Lihtenštajn na njegovim krilima počinje da pomalo bježi iz kože teškog gubitnika. Remiji s Mađarskom (0:0), BiH (0:0) i Makedonijom (1:1), pa herojski poraz od Engleske od samo 0:2 i utakmica koja će se pamtiti dugo - Lihtenštajn - Portugal (2:2).

 

 

 

U sljedećih desetak godina, Lihtenštajn je postao tvrd orah i otkidao bodove Latvijcima, Slovacima, Islanđanima... Slavio je protiv San Marina, Azerbejdžana i sada se može reći da Lihenštajn više nije klasična vreća za udaranje, jer se za tih 20-ak Frickovih godina u reprezentaciji nešto se pomaklo i unaprijedilo.

 

 

Kvalifikacije za Euro tako će se pamtiti i po tome što se oprostio Mario Frick, igrač s najviše izgubljenih susreta u povijesti kvalifikacija za EP (čak 53 utakmice) i igrač koji je stariji od svoje reprezentacije, budući da Lihtenštajn nogometnu reprezentaciju ima od 1981. godine.

 

Završio je karijeru kao branič, kao drugi igrač svih vremena sa najdužim vremenskim stažom u reprezentaciji iza legendarnog Ekvadorca Ivana Hurtada i kao nogometaš koji je dobio svoju pjesmu: "Život je fantastičan kada gol zabije Mario Frick!"