Real je na stranici objavio osmrtnicu treneru koji ih je u tri godine vodio do dva prvenstva i jednog kupa

Screenshot: realmadrid.com

HRVATSKI suvremenici Miljana Miljanića, najvećeg srpskog trenera: Ćiro Blažević i Ivica Šurjak, za Index govore o povezanosti s njim i otkrivaju detalje iz njegove bogate karijere.

Miljan Miljanić umro je danas nakon "duge i teške bolesti", u 81. godini života. Vodeći Crvenu Zvezdu (1966-1974) osvojio je četiri jugoslavenska prvenstva i tri kupa. U tri godine na klupi Real Madrida (1974-1977) osvojio je dva prvenstva i jedan kup (dupla kruna '75), a reprezentaciju Jugoslavije vodio je na dva Svjetskog prvenstva (1974., 1982.) Trenirao je i Valenciju. Po okončanju trenerske karijere bio je predsjednik Nogometnih saveza Jugoslavije i Srbije, a nakon umirovljenja je nosio titulu počasnog predsjednika FSS. Nositelj je najviših srpskih odlikovanja, kao i Fifinog ordena za zasluge.

Nakon najvećeg hrvatskog, otišao je i najveći srpski trener

Kao što možete vidjeti, Mijanić nije poput (nedavno preminulog) Tomislava Ivića, poharao cijelu zapadnu hemisferu trofejima i naslovima, ali je od Zvezde napravio jugoslavensku i europsku silu, slično kao i Ivić s Hajdukom. Međutim, napravio je ono što nije uspjelo Iviću: Vodio je Real i s njim osvojio duplu krunu.

Poput Ćire s Hrvatskom, vodio je najjače reprezentacije u povijesti države, samo one prethodne. Međutim, dok je Ćiro s Hrvatskom došao do svjetske bronce, Miljan je kiksao s Jugoslavijom na oba SP-a. Kao i našeg trenerskog maga, krasio ga je šarm i vic u obraćanju s javnošću. O njegovoj smrti obavijestili smo dva njegova bitna hrvatska suvremenika: Ćiru Blaževića i Ivicu Šurjaka, koji je bio kapetan Jugoslavije koju je Miljanić vodio na SP 1982. i koji su nam govorili o detaljima njegove burne i bogate karijere.

Ćiro: Miljan je bio svjetski čovjek, nikakav lokalpatriotski primitivac

Ćiro Blažević je telefonski, u dalekom Iranu od nas saznao ovu tužnu vijest. Iskreno, nikad ga nismo čuli tako tužnog i nikad se nije doimao tako potresen kao kad je komentirao Miljanićevu smrt.

"Sine, ti si mi prvi glas o ovoj vijesti koja me tako ražalostila. On jadan već dugo nije bio pri svijesti i to se možda i očekivalo, ali opet jako boli to čuti. Koje reče da je on godište? Trideseto... Da, da..." brojao je ožalošćeni Ćiro, inače generacija '35.

"Radovao se Dinamovoj tituli '82 jer bio umoran od hrvatskih priča da nam Zvezda i Partizan ne daju da budemo prvaci"

"Istinski velikan koji je obilježio veliku epohu jugoslavenskog nogometa i o kojem se u Hrvatskoj već desetljećima stvara ružna fama da je bio protiv nogometne Hrvatske i hrvatskih nogometaša. Ono što ja osobito pamtim je kako se radovao kada je Dinamo '82. osvojio prvenstvo jer je već bio umoran od hrvatskih priča kako navodno Zvezda i Partizan ne daju Dinamu da bude prvi.

O mrtvima kažu "sve najbolje", ali kada je riječ o pokojnom Miljanu, to uistinu nije tako, on cijelim svojim radom, ali  i imidžem i ponašanjem, zaslužuje da ga se zove i smatra veličinom i gospodinom."

"Prekinimo famu da nije volio Hrvate!"

U prilog vašim tvrdnjama, a protiv onih koji tvrde da je diskriminirao Hrvate, govori i da mu je Šurjak kao kapetan vodio reprezentaciju na SP '82. u Španjolskoj,  obranom mu je zapovijedao Zajec, Gudelja je uveo u reprezentaciju i prepoznao njegov ogromni talent?

"Apsolutno! To je jedina istina i beskrajno je tužno da se o Crnogorcu i Zvezdašu, kojem su Imoćani i Zagrepčanin bili nositelji reprezentacije, kod nas još uvijek pričaju tako ružne stvari. Dopustite molim vas da dam svoj obol ispravljanju te nepravde, posebno sada, kada je Miljanić umro."

"Priznao mi je da je pogriješio što Mlinku i Cicu nije vodio na SP"

Stariji Dinamovi navijači mu nikako ne mogu oprostiti što na SP '82 nije vodio glavne igrače Vaše ekipe koja je impresivno donijela titulu u Zagreb: Mlinarića, Kranjčara, Cerina?

"On je imao svoju trenersku logiku u koju se onu nisu uklapali, a nisu ostali bez poziva jer bi Miljanić diskriminirao Hrvate. Sad ste me podsjetili na jedan naš susret nakon rata u Madridu, kada sam mu i ja to prigovorio, a on mi je rekao: "Vidiš, možda sam ipak bio pogriješio." Što govori o njegovoj veličini, jer koliko bi ljudi tako priznalo da su pogriješili."

Uostalom, Real je u svojoj trofejima prebogatoj povijesti, osvojio samo četiri duple krune. Miljanićeva iz '75. je jedna od njih?

"Nije bio kukavica, ali ni jako hrabar"

"Eto, ne govori li upravo taj podatak kakva je veličina bio! Koliko se uopće trenera, i to ne samo s ovih prostora, može pohvaliti da su uopće trenirali Real, a kamoli vodili ga do takvih visina!? Pa s Realom duplu krunu nije uzeo ni Capello, ni Mourinho, a jest Miljanić!"

Ćiro, znamo da je Zvezdu podignuo iz pepela, s Realom osvojio duplu krunu, ali nije uspio s reprezentacijom, ni s Valencijom. Kad se podvuče crta, kakav je on bio trener?

"Nije bio kukavica kako mu se spočitava, ali rekao bih da nije jako hrabar. Kod njega je moralo sve biti kao po špagi, ako bi mu nedostajao samo jedan igrač, odmah je kukao i žalio se. Imao je manu da je možda bio malo i previše metodičan. Izbacio je toliko noviteta i osuvremenio igru. Svoje treninge je prilagođavao zahtjevima svake pojedine utakmice, a najviše je polagao pažnje kombinatorici. Ma Miljan je bio svjetski čovjek, ne lokalpatriotski primitivac."

Na kraju je Ćiro želio poručiti:

"Izražavam sućut cijeloj srpskoj nogometnoj obitelji, a posebno njegovoj supruzi i najbližima."

Ivica Šurjak, kapetan Miljanićeve Jugoslavije: On je prvi do Ivića

Ivicu Šurjaka, jednog od simbola najboljeg Hajduka u povijesti, onog iz 70-ih, Miljanić je vodio na dva SP-a: 1974. i 1978., kada je bio i kapetan reprezentacije od koje se puno očekivalo, a koja se iz Španjolske vratila pognute glave.

"Bez ikakve sumnje radi se o jednom od najvećih trenera, ne samo s područja bivše države, nego i na puno širem prostoru. Napravio je sjajan posao s Crvenom Zvezdom, bio je jedini jugoslavenski trener koji je vodio Real i s njim osvajao trofeje, a s reprezentacijom bivše države se dva puta plasirao na SP i bila mi je čast da sam u tako jakoj reprezentaciji, u kojoj je on bio izbornik, ja bio kapetan nekoliko godina.

"Bila mi je čast biti kapetan u njegovoj reprezentaciji"

Kako je vodio momčad, koji je bio njegov stil?

"Volio je napadački nogomet i pazio je da ima tehnički potkovanu momčad u kojoj svi igrači, od desnog beka do napadača, "znaju igrat balun". Njegova Zvezda je igrala tako da su bekovi duplirali krila, a takav način igre je precrtao i na reprezentaciju. Moram priznati da sam jako puno naučio o nogometu od Miljanića. Ivić je naravno prvi, a Miljanić odmah do njega."

Gdje je onda puklo na SP '74. u Njemačkoj i '82. u Španjolskoj, jer bili ste u sjajnim reprezentacijama, za koje će mnogi reći da su po imenima najjače koje je Jugoslavija ikad imala, vodio vas je takav trener kao što je Miljan Miljanić, a u oba navrata je završilo potopom?

"Morali smo napraviti puno, puno više s njim na SP-ima"

"74. smo imali fenomenalnu reprezentaciju: Džajić, Aćimović, Oblak, Popivoda... stvarno jaka reprezentacija. U prvom krugu smo igrali 0:0 s Brazilcima, aktualnim svjetskim prvacima, pobijedili Zair s do danas rekordnih 9:0, protiv Škota vodili do posljednje minute i kao prvi otišli iz prve u drugu fazu, koja se tada igrala također po skupinama. Tu smo naletjeli na jake Poljake, koji su nas dobili iz sumnjivog penala. Nakon njih su došli domaćini i kasniji svjetski prvaci Nijemci, protiv kojih se nije moglo vaditi.

U Španjolskoj '82 nismo ni blizu dobro igrali, ali ispadanja u skupini nas je koštao penal koji je Zajec protiv Španjolske "skrivio" na 20 metara od gola, kao i rezultat Sjeverne Irske i Španjolske u zadnjem kolu. Nas je doma slao njihov neodlučeni rezultat i na kraju je upravo tako i bilo. Međutim, slažem se da smo morali napraviti puno, puno više."

"Nažalost, odavno se nisam čuo s njim"

Jeste li se nakon rata čuli s Vašim izbornikom iz tih dana?

"Nažalost ne. Znam da je već dugo vremena bio bolestan, ali nismo kontaktirali. Moram priznati da me ova vijest o njegovoj smrti, koju ste mi priopćili, iznimno ražalostila."