Tekst: Vedran Buble
Foto: Index/Cropix
Video: Hrvoje Zuanić / Marko Čeko

DONOSIMO vam ekskluzivni intervju sa kaštelanskim wonderkidom Markom Livajom, najboljim strijelcem malonogometnog turnira "Četiri kafića" i jednim od najtalentiranijih nogometaša Hajduka u posljednjih desetak godina. Kada se za opisati jednog šesnaestogodišnjeg nogometaša legendarni Zlatko Vujović služi najfinijim epitetima, tada nema sumnje da se radi o talentu kakvog splitsko podneblje već odavno nije imalo, još možda od vremena Darija Srne.

"On uvijek odabere najbolje rješenje. Ima strašnu nogometnu inteligenciju, sve kvalitete da postane veliki igrač. S balunom je strašno brz. Brži je s balunom, nego drugi bez njega. No, ono što je najvažnije, momak je s obje noge na zemlji i ne sumnjam u njega. Već po prvim treninzima s juniorima vidi se da je nenadmašiv", rekao je Zlatko Vujović, kada je struka Hajduka odlučila prebaciti Livaju u juniorski pogon.

Ovaj mu je odmah odgovorio: "Istina, gode mi te riječi, pogotovo što dolaze od jednog tako velikog i kvalitetnog igrača kao što je bio Zlatko Vujović, međutim nisam poletio u oblake. I dalje sam čvrsto na zemlji, jer znam da me dalje vodi samo red, i rad".

Marko je ove jeseni zabio čak 19 golova u kadetskom prvenstvu Hrvatske i najbolji je strijelac lige, a najbliže je pratitelje ostavio na sedam, osam golova zaostatka, nakon čega je odmah avansirao među juniore splitskog kluba. Međutim, kako sada stvari stoje, talijanski strateg na klupi prve momčadi Bijelih Edoardo Reja povest će Livaju na pripreme u španjolsku Marbellu, gdje će se ovaj pokušati izboriti za mjesto u prvoj momčadi na proljeće, a podsjećamo ima samo 16 godina.

Marko, opiši nam kako je počeo tvoj nogometni put, znanci kažu da si kao dijete po cijeli dan bos gurao loptu po betonskom nasipu Kaštela?

"He he. Nogomet sam počeo igrati sa četiri godine u GOŠK-u, ovdje u Kaštelima. Tu sam igrao šest godina, a onda me doveo trener Franko Bogdan u Omladinca, tu sam nešto više od tri i pol godine, nakon čega me uzeo Hajduk. U dresu Hajduka igram posljednjih godinu i pol dana", započeo je svoj intervju za Index

"Kako je sve počelo? A kao i ostala djeca igrao sam nogomet na ulici, tukao balunom po betonu, a onda me zapazio trener GOŠK-a Ante Rajčić i pozvao me da malo korisnije udaram loptu. Razgovarao je s mojim roditeljima i zamolio ih da me upišu na nogomet", dodao je.

U dresu Omladinca, kluba županijske lige, ostvario si jedan naizgled nedostižan rekord... Možeš li nam reći što o tome?

"Da, sa samo 14 godina zaigrao sam u prvoj momčadi Omladinca i postao najmlađi igrač u povijesti koji je zaigrao službenu ligašku utakmicu. Što reći o tome... Bilo je savršeno, teško je bilo što drugo reći. Ispunio mi se san i svjestan sam da nije mala stvar kada jedan 14- godišnjak igra sa nogometašima više od dvaput starijima od sebe", spremno će talentirani napadač.

Tvoji nastupi u dresu Omladinca nisu prošli nezapaženo. Objasni nam kako je to izgledalo kada su na vrata pokucali ljudi iz Maksimira...

"Ljudi iz Dinama iznenada su me pozvali na turnir u Italiji. Naravno prihvatio sam poziv i tamo u plavom dresu odigrao šest utakmica, u kojima sam zabio šest golova i bio najbolji strijelac i igrač turnira. Odmah su me nakon turnira htjeli dovesti u Maksimir, a uskoro je praktički sve bilo dogovoreno. Međutim, transfer su stopirali ovi s Poljuda. Vratio sam se kući i došao na trening u Hajduk", izrecitirao je u jednom dahu Livaja, koji ne krije da mu je nakon splitskog, najdraži onaj katalonski gigant Barcelona.

Kada ti kažeš izgleda jako jednostavno, ali nije baš bilo tako. Možeš li nam malo detaljnije objasniti kako je izgledao taj sukob Dinama i Hajduka oko tebe?

"Ljudi iz Dinama pratili su me onda već dvije godine, još iz vremena omladinskog turnira u Međugorju. Onda su mi nakon turnira u Italiji zvali roditelje na razgovor i ponudili im ponudu koja se ne može odbiti, roditeljima stan i posao, a meni ugovor. Pogotovo što me nitko iz Hajduka nije niti kontaktirao", rekao je Livaja u razgovoru za Index.

"Znate, nisam imao nikakvog izbora i nisu me roditelji prisilili na to, bila je to čisto moja odluka. Da, bilo mi je glupo, ali shvatio sam da moram ići tamo jer me nitko na Poljudu nije zvao.. E onda kada su čuli u Splitu da sam otišao u Dinamo, poludjeli su i odmah urgirali da se vratim. Kada je došla njihova ponuda, nisam ni trenutka dvojio, iako sam već sve finalizirao s Dinamom. Nikada mi nije bilo teško vratiti se, jer moj san oduvijek je bio zaigrati na Poljudu u dresu Hajduka".

Mediji su pisali kako si svoj povratak u Hajduk zahvalio Ivici Šurjaku...

"To nije istina, to je laž. Šurjak me nije vratio, on je samo došao porazgovarati s obitelji. Iko Buljan, tadašnji sportski direktor je glavni zaslužan za moj povratak u Hajduk".

Već si dugo godina hrvatski reprezentativac, naravno mlađih kategorija. Zabio si već podosta golova?

"Do 14. godine sam igrao za sve županijske selekcije Hrvatske, gdje sam bio jedan od najboljih igrača, nakon čega sam dobio poziv u reprezentaciju. Imam preko dvadeset utakmica u dresu reprezentacije, a zabio sam nekih 13 golova. Najviše mi je u sjećanju ostala utakmica protiv Srbije u finalu u Italiji prije godinu dana, kada smo osvojili prvo mjesto i kada sam dao pobjednički gol. Najgori trenutak? Možda utakmica sa Nizozemskom. Da smo pobijedili išli bi na Europsko prvenstvo, a na koncu smo izgubili s tri nula".

Ova polusezona za tebe je bila kao iz snova... Čak si i promaknut među juniore, koji su redom dosta stariji od tebe.

"Da, zabio sam čak 19 golova za kadete. Naravno da sam ponosan na to dostignuće. Nisam se nadao ovakvim prezentacijama. Fizički sam strašno spreman, osjećam se odlično, a kad sam spreman ide me sve, a kada nisam, ništa mi ne polazi od ruke. To je uvijek tako", rekao je Livaja koji unatoč činjenici da ga treneri guraju u napad ističe kako se najbolje osjeća kao polušpica, iza dva napadača.

"Što se tiče prelaska među juniore, mislim da im mogu pomoći u drugom dijelu sezone. Iskreno, nemam nikakvih problema igrati sa starijima, naviknuo sam na to još od mladih dana. Mislim da se mogu nositi sa njima, štoviše nadam se da ću uskoro zaigrati i za prvu momčad Hajduka", samopouzdano će mladi Livaja koji se ne preza ni pred čim, a nove prilike vidi kao velike izazove.

Misliš li zaista da ćeš na Poljudu dobiti priliku i kakvim bi ocijenio odnos čelnika Hajduka prema mladim igračima?

"Ne dobivaju dosta prilike, jednostavno im moraju davati više prilike kako bi napredovali.Ima tu dosta igrača s potencijalom, ali kada ne igraju, ne mogu postati kvalitetni igrači. Ne, ne bojim se da će se meni dogoditi, svojim radom prisilit ću ih da me stavljaju u prvu momčad. Iskreno, nikada ne bi radije prihvatio posudbu ili kaljenje u nekim nižim ligama doli direktan nastup za momčad Bijelih. Ne bojim se neuspjeha.. to nikako".

"Ciljevi? Za sada zaigrati u prvoj momčadi Hajduka, onda ostati u reprezentacija što duže, zaigrati za A reprezentaciju te potom eventualno otići u inozemstvo..."

Mladić na prvi pogled sebe sanjarski uspoređuje s idolom Zlatanom Ibrahimovićem, međutim pogledavši njegove nastupe na malonogometnom turniru "Četiri kafića", gdje je sa pet golova u dvije utakmice bio najbolji strijelac, ta usporedba se ne čini nimalo pretjeranom. Livaja je zaista jako brz s loptom, nesvakidašnji je strijelac, a fantastično se služi s obje noge. Preference su to koje često daju sjajne rezultate u budućnosti, ali previše smo se u Splitu nagledali propalih talenata da na koncu ne bih ovu priču ispričali sa minimalnom dozom rezerve...