GORAN VUČEVIĆ, sad već bivši sportski direktor Hajduka gostovao je na radio emisiji ''Štoperica''.

 

Na početku se Vučević prisjetio svojih igračkih dana kad je branio boje Hajduka, Koelna, ali i slavne Barcelone. Vučević se posebno apostrofirao prvo prvenstvo Hrvatske (1992.) kad je bio najbolji igrač lige te slavnu sezonu 1994./95., kad je Hajduk igrao četvrtfinale Lige prvaka.

 

''Bila su to neka druga, lijepa vremena. Poziciju sportskog direktora koju sam obnašao, prihvatio sam najviše zbog silnih emocija prema Hajduku i svemu onome što Hajduk za mene znači. Osjećao sam dužnost pomoći Hajduku bez obzira na situaciju u kojoj se klub tada nalazio. Bilo je tu i lijepih i manje lijepih trenutaka, no kad podvučem crtu, mislim da sam sasvim zadovoljavajuće odradio sve ono što se u Hajduku od mene očekivalo'', na početku je rekao Vučević, a onda je u kratkim crtama objasnio koliko je zapravo težak posao sportskog direktora u klubu kao što je Hajduk.

 

 

''U Hajduku uvijek postoji strašan pritisak. Jednom mi je pokojni Tomislav Ivić rekao da čim dođeš u Hajduk postaješ meta'', kazao je Vučević i pojasnio je svoju ulogu kod dovođenja igrača, uglavnom bez odštete.

 

''Hajduk je bio u izuzetno teškim financijskim problemima, no ja tu sebi ne bih tražio nikakav alibi. Ipak, u posljednje dvije godine Hajduk se izvukao iz problema zahvaljujući odličnom rukovođenju Marina Brbića. Naravno, ne bih želio zanemariti i uloge nekih ljudi u NO-u, ponajprije ulogu Ljube Pavasovića Viskovića. Glavni forte Hajduka bila je činjenica da smo djelovali kao pravi tim, što smo znali donositi ispravne odluke u pravo vrijeme kako bi klub opstao i danas postao stabilan.''

 

 

''Točno. Međutim, uvjeren sam da će se Hajduk vratiti na mjesto koje mu pripada. Hajduk zaslužuje i puno bolje igre i puno bolji rezultat. Treba biti realan i priznati kako je situacija bila teška, no nekako smo se izvukli. Možda ne tom brzinom koju su navijači željeli, no Hajduk je danas klub koji ponovno ima puno mjesta za napredak, a to je odlično.''

 

''Često sam se znao ljutiti na medije koji su pisali kako su mi vezane ruke u dovođenju igrača bez novca. Ne znam onda kako i gdje su mi se te iste ruke odvezale jer većini igrača, kako kod nas,tako i vani ugovori završavaju 30. lipnja. U zimskom prijelaznom roku je gotovo nemoguće pronaći pravog igrača koji je slobodan, pa smo morali dovoditi igrača iz inozemstva, ali i dalje s velikim naglaskom na omladinsku školu koje ja naš prioritet. Ono za što sam se ja zalagao cijelo ovo vrijeme bilo je da barem pedeset posto igrača Hajduka moraju biti iz omladinske škole.''

 

 

''Naravno da ima, ali naše je prokletstvo je da bi svi htjeli nešto odmah i sad. Treba strpljenja. Slučaj Mije Caktaša najbolji je primjer. Caktaš je tek sa 17 godina došao u Hajduk, pa je išao na posudbu u Primorac i Dugopolje, pa kad se vratio u Hajduk i tada se nije najbolje snašao. Zabljesnuo je tek sljedeće godine kad je postao i reprezentativac. Put mladog igrača je dug i treba biti strpljiv.''

 

 

''Žao mi je, jer ispada da je samo jedna utakmica dovela do ove situacije. Da nismo izgubili tu utakmicu u Kupu siguran sam da do ovoga svega ne bi ni došlo. Momčad je u prvom dijelu prvenstva bila konkurentna, međutim zbog raznih razloga neke smo igrače morali prodati i momčad je bila oslabljena. Također, svi dobro znamo kakvi problemi postoje unutar Hrvatskog nogometnog saveza. Zatim, zaista nisam mogao utjecati na neke ozljede određenih igrača i to je također jako važan razlog zbog čega smo neke utakmice odigrali lošije. Veliko nezadovoljstvo NO-a me iznenadilo i šokiralo me da je došlo do smjene Marina Brbića bez ikakvih razloga i bez pravih argumenata. Brbić je preuzeo klub u užasnoj situaciji i postavio ga je na zdrave noge. Sjećam se kad sam došao u klub u prosincu prije dvije godine imali smo stečaj pred vratima. Trebalo je sve to izdržati, a Marin je to odradio fantastično i po meni je on daleko najzaslužniji zašto je danas Hajduk stabilan klub.''

 

 

''Istina. Čak sam znao dobivati prigovore nekih članova NO-a da smo previše dobri nas trojica, da nam je suradnja odlična, da nam se suradnja svodi na prijateljstvo. Na takve izjave sam odgovarao da je baš ta suradnja i savršena komunikacija dovela Hajduk do situacije u kojoj se na sreću danas nalazi. Damir Burić je prije svega moj poznanik, ne prijatelj, jer se nikad nismo intenzivno družili. Dugo je godina bio u Njemačkoj, dosta je stariji od mene. Riječ je o sjajnom treneru koji se u potpunosti stavio u službu kluba. Na neki način je i žrtva jer je radio u uvjetima koji nisu bili normalni. Nadam se da će se i to promijeniti.''

 

 

''To je pitanje za NO, koji je donio jednu hrabru odluku. Ako su već odradili to što su odradili, onda valjda imaju nekakav plan što i kako dalje. Ovih dana ćemo saznati tko će biti ljudi koji će voditi Hajduk, a mi ćemo primopredaju odraditi časno. Premda nismo više u klubu i dalje ćemo biti u službi Hajduka. Hajduk je iznad svih nas.''