Zamijenio je "Engleskog Stanka Mršića", dobio punu kasu i strpljive gazde: Cilj 10. mjesto, prioritet golgeteri
Foto: Twitter
BILIĆ je trener koji poznaje nogomet, ali do sada je pokazao da može funkcionirati jedino u sređenim okolnostima, uz kredit i na duge staze, napisali smo nakon što je dobio otkaz i drugi put otkako je napustio mjesto izbornika Hrvatske i postao klupski trener.
Konačno pronašao sve za čim je čeznuo, ali prije svega najveći trenerski luksuz - vrijeme
Čini se kako je konačno, nakon nerealnih i nestrpljivih Rusa i Turaka, u svom Londonu i West Hamu ("Neke od najboljih dana nogometne karijere proživio sam u godinu i pol u West Hamu. Ovo nije samo posao, nego i emocija. Nemoguće je u tako malo vremena ostvariti toliku povezanost s klubom kao što je meni uspjelo u West Hamu. Kliknuo sam sa suigračima, navijačima, svima...") konačno pronašao upravo to za čim je čeznuo; mirnu luku, domaćinski ugođaj, ugodno radno okružje, budžet za građenje momčadi i prije svega ono što je u trenerskom poslu oduvijek, a posebno u najjačim ligama luksuz - vrijeme, puno vremena.
Ili kako je sam rekao: "Dugo sam u nogometu i gdje god sam bio letvicu postavljaju previsoko. Ali u West Hamu ambcije su realne i ispravne; pokušati biti među prvih 10 i onda ići na bolje. U prvoj sezoni bilo bi dobro da budemo osmi, deveti ili deseti. Nakon toga, u sljedećih nekoliko sezona, s novim stadionom, zanosom oko kluba, vjerojatno malo većim proračunom, dobrim planiranjem i dobrom igrom, nitko nas ne može spriječiti da sanjamo o Europi ili, ako budemo imali briljantnu sezonu, o pokušaju proboja u Ligu prvaka. Moramo vjerovati i da možemo osvojiti trofej, da možemo osvojiti kup. Ne mora to biti opsesija, ali ako sam ne vjeruješ u to, tko će vjerovati?", dodao je u Coelhovom stilu.
Slav je smijenio Big Sama koji je vratio Hammerse u prvu ligu, ali ga je Mourinho optužio da igra "nogomet iz 19. stoljeća"
A da bi Bilić poveo pastvu čekičarsku putem vjere, trofeja i radikalnog redizajna momčadi, bilo je prije svega potrebno da ode onaj koji je West Ham osovio na noge. Sam Allardyce klub je 2012. vratio u Premier League niti godinu dana nakon što ga je preuzeo i u sljedeće tri godine stabilizirao ga u jednoj od tri najjače europske lige, sve to uz ograničeni budžet i sve do prošle sezone uz prilično osrednju momčad, pa su sukladno tome bili i plasmani - 12. i 13. mjesto. Drugim riječima, napravio je sve što su gazde kluba, supredsjednici i suvlasnici David Gold i David Sullivan, od njega tražili. Ali, zakazao je u onom što je protiv njega okrenulo vodstvo kluba i što je na kraju bilo presudno, navijače: obećao je što su od njega tražili kada je preuzeo klub, da će "sukladno klupskoj tradiciji forsirati atraktivan nogomet, temeljen na pas-igri". Ali, ljubitelji engleskog nogometa znaju da se Allardycea godinama tereti za igru temeljenu na postulatima stare škole - duge lopte, većina dodavanja zrakom, golovi glavom, što više ne prolazi u "europeiziranom" Premiershipu, nego se smatra reliktom prošlosti, kada je Engleska ponosno čuvala svoju igru izolirana od ostatka svijeta.
Allardyce se posebno tvrdoglavo držao dosadnog i staromodnog načina igre od povratka u prvu ligu, što ga je učinilo jednim od najomraženijih trenera, jer žestokim kritikama njegovog stila uz navijače njegovog kluba, pridružili su se mediji i menadžeri ostalih klubova. Nakon što je antinogometom uzeo bod kod Chelseaja (0:0) početkom prošle godine, Mourinho ga je optužio da njegov West Ham igra "nogomet iz 19. stoljeća." Bilić je dakle doveden kako bi napravio skok od dva stoljeća i tako vratio West Ham na odavno zarasle staze uspjeha.
"U nogometu ti se nitko ne zahvali i svi imaju kratko pamćenje": Bilićev sirovi prethodnik njegova je suprotnost, nije ga briga što o njemu misle novinari i navijači
Prije pola godine, činilo se kao da je Big Sam upravo na tom putu, jer njegov West Ham konačno je igrao atraktivno, uz odlične rezultate; u prosincu je bio na trećem mjestu, na polovici prvenstva peti, ispred Arsenala, Tottenhama i Liverpoola i u klubu su počeli maštati o Ligi prvaka. U prvih 18 kola zaredao je s pobjedama, od kojih se posebno ističe ona nad aktualnim prvakom Manchester Cityjem (2:1), ali u drugom dijelu prvenstva slijedio je sunovrat (bijednih 16 bodova u 21 susretu), jer gledajući samo rezultate iz te dionice, West Ham bi ispao iz lige.
Ali, mora se reći kako Allardyce, osim protiv njega usmjerene atmosfere i javnog mnijenja, nije na raspolaganju imao igrače za puno bolji rezultat od konačnog 13. mjesta, posebno nakon što su se teško ozlijedili središnji braniči i napadač Andy Carroll, pa je ovaj prekaljeni i tipični proizvod otočkog nogometa, koji je igračko i trenersko ime gradio od najnižih engleskih i irskih liga, pa sve do sna o Ligi prvaka, morao otići.
Allardyce je sušta suprotnost Biliću; neotesan, grub, sirov, izravno govori što misli i to tvrdoglavo brani, ne vodi računa o imidžu, izgledu a još ga je manje briga što o njemu misle novinari, navijači i javnost općenito. Zbog svega toga (i naravno zbog stila igre, posebno u ranijim sezonama) navijači West Hama s njim su prošli put od neslaganja do otvorene mržnje i to je svakako jedan od razloga velikog pada momčadi u nedavno završenom prvenstvu i Allardyceovog odlaska. Činjenica je da ga se klub grubo i hladnokrvno riješio, jer ispunio je sve što je pred njega postavljeno, a iako je imao plaću od 3 milijuna funti godišnje, nije imao ni dio sredstava za pojačanja koja se stavljaju Biliću na raspolaganje.
Bilićev prethodnik podsjeća na englesku verziju Stanka Mršića, jer veliki je i tvrdoglavi radnik i netko tko zna "od govna napraviti pitu", trenirao je između ostalih Bolton, Blackburn i Newcastle, ali nikad nije dobio priliku u velikom klubu, ili onom koji je krenuo tim putem, pa tako ni sada, kada su mu "braća Žužul" iz istočnog Londona dala otkaz (i to nakon što je uzeo 7 bodova više nego sezonu ranije), a njegovog nasljednika, koji se s njim ne može mjeriti po iskustvu i prekaljenosti, obasuli komplimentima, strpljenjem, realnim očekivanjima i milijunima za pojačanja, Allardyce se tako uvjerio u istinitost izreke velikog Briana Clougha: "U nogometu ti se nitko ne zahvali i svi imaju kratko pamćenje."
Dva Davida potjerali trenera i za njegovog nasljednika objavili oglas: Osam kandidata odbilo zov, Bilić i Bielsa ostali zadnji
Dva Davida na čelu West Hama nisu previše vodili računa o osjećajima Allardycea, koji je ionako debelokožac i prije dva tjedna objavili su oglas kojim traže novog trenera i u njemu postavili uvjete koje mora ispuniti: "Treba složiti momčad koja će vinuti klub u nove visine; sljedećeg ljeta na dostojan način oprostiti se od Boleyn Grounda, koji je klubu bio dom proteklih 110 godine, zatim biti vrijedan fantastičnog okružja naše nove kuće, najmodernijeg stadiona u Olimpijskom parku Kraljice Elizabete, kapaciteta 54 tisuće mjesta." Kako bi sve ovo mogao napraviti, nudi mu se san svakog menadžera: "Uprava će najuspješnijem kandidatu na raspolaganje staviti značajna sredstva za transfere, ali vodeći pri tome računa da se momčad pomladi, jer trenutno imamo jednu od najstarijih u ligi." Da se riješe dugih lopti i nabijanja zrakom, "Od trenera se traži da iskoristi kapacitete sjajne akademije za stvaranje i razvoj igrača, kao i da njeguje napadački stil igre temeljen na pas-igri, ili kako kažu "West Hamov način".
Veliko spremanje: West Ham je već otpisao četiri veterana, a trebaju mu vrhunski napadači, veznjak koji zna zabiti i desni bek
Kako bi se primijenio taj način, s puno dodavanja, visokog tempa i presinga, starteški cilj je (osim dakako promjene trenera) pomladiti momčad, pa su zajedno s Allardyceom iz kluba otpušteni veterani Carlton Cole (31 godina), Guy Demel (33), Nene (33) i Jussi Jaaskelainen (40). Paralelno s velikom potragom za novim menadžerom krenulo je češljanje tržište zbog potpune obnove momčadi. Za pojačanja je zadužen Tony Henry, glavni "head hunter" kluba.
Moramo naglasiti kako Biliću njegov prethodnik nikako nije ostavio škart, daleko od toga, jer kao što smo već napisali, "do prošle sezone" momčad je bila ograničena, ali Allardyce je bez lažne skromnosti izjavio kako je prošlog ljeta imao najbolji učinak što se tiče dovođenja pojačanja otkako je u poslu, a to je 23 godine: Diafra Sakho, Enner Valencia (junaci spomenute pobjede nad prvakom Cityjem), Cheikhou Kouyate, Alex Song i Carl Jenkinson, svi su se pokazali ne kao prinove, nego kvaliteta više za momčad, ali posebno je briljirao lijevi bočni Aaron Cresswell (25) u prvoj sezoni igranja među elitom nakon dolaska iz Ipswicha i bio je daleko najbolji igrač, a taj naslov je i službeno dobio od kluba. Osim njega, istaknuli su se golman Adrian i lijevo krilo Stewart Downing.
Ali, West Ham treba ne jednog, nego dva vrhunska napadača, jer prošle sezone samo šest momčadi u prvoj ligi zabilo je manje od 44 gola, koliko je postigao West Ham, a posebno je patio kada se ozlijedio Carroll. Nužan dodatak je veznjak koji također zna zabiti, ali i zadnji red nije bez nužnih pojačanja, prije svega na poziciji desnog bočnog. Pisali smo o igračima koje se odmah nakon Bilićevog preuzimanja proglasilo metama West Hama, prije svih Chelseajevog napadača Loica Remyja (28), koji je nakon 8.5 milijuna funti teškog dolaska kod Mourinha, u šampionskoj sezoni Bluesa samo šest utakmica igrao kao starter. Remy ne želi sjediti na klupi, jer plan mu je sljedećeg ljeta na Euru igrati za Francusku, pa je najavio odlazak. Crystal Palace i Swansea također žele ga i nude mu status prvotimca, ali Hammersi daju veću plaću. Dolazi i Sampdorijin veznjak Pedro Obiang (23).
West Ham je i bez pojačanja bio u zlatnoj sredini, jednako udaljen od ispadanja i Europe, od Bilića se prve sezone očekuje pomak prema gore
Novi Bilićev klub prošlu sezonu završio je na 12. mjestu, 12 bodova udaljen od ispadanja i 13 od mjesta koje vode u Europu. U prvoj sezoni od Bilića se, kao što je i sam najavio, očekuje Top 10, što s igračima na raspolaganju i pravim pojačanjima koja definitivno dolaze, jednostavno mora ostvariti, jer Stoke ili Crystal Palace nisu bolje momčadi od Hammersa. Jasno, daleko je početak sezone i kraj tržnice nogometaša, a iduće sezone Bilićev uspjeh puno će ovisiti o tome kako će se brojni novi igrači uklopiti u momčad ili engleski nogomet, ali 3 milijuna funti godišnje plaće i 25 milijuna funti na pojačanja ne daju se treneru kako bi sezonu završio u drugoj polovici tablice.
Bilić opet "nema sreće": Prošle sezone poklonjene mu kvalifikacije za Ligu prvaka, a sada za Europa Ligu
Poznato je kako se Bilić u karijeri znao žaliti zbog nedostatka sreće, ali ovog i prošlog ljeta ne može se potužiti kada su u pitanji pokloni koji njegovi klubovi "ni krivi ni dužni" dobivaju od Uefe:
Lani je Bešiktaš, koji je izborio EL, igrao kvalifikacije za LP (tijesno ispao od Arsenala) samo zato što je Fenerbahče izbačen iz Europe zbog namještanja, a ove je njegov novi klub, iako spomenutih 13 bodova udaljen od EL, dobio "pozivnicu" za 1. pretkolo natjecanja na osnovu toga što je engleski FA na vrhu Uefine fair-play liste, a Hammersi su bili najkorektniji prošle sezone u Premiershipu.
Bilić tako vodi momčadi i u prvu europsku avanturu nakon 2006. West Ham je jedan od 104 kluba koji europsku sezonu počinju pretkolima već 2. srpnja, a protivnika saznaje na ždrijebu 22. lipnja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati