Foto: Hina

I TO SE dogodilo. Hrvatska je četvrta reprezentacija u Europi, ali zašto ponovno imamo osjećaj da taj rezultat, koliko god nam drugi govorili suprotno, nije senzacionalan i nevjerojatan. Zar u tom slučaju Igor Vori ne bi trebao plakati od sreće što je četvrti u Europi, a ne obrnuto? Uostalom, zar nije cilj bio uzeti ono prokleto europsko zlato?

> Golužina Hrvatska bez medalje na Europskom prvenstvu!

> Goluža pročitao igru Španjolske, pa nakon poraza poručio: Bolje ćemo se pripremiti za SP u Kataru!

> Vori u suzama: Goluža najbolje zna koliko sam htio to zlato

> "Prestari" Francuzi zabili Dancima 41 gol i ponizili ih u finalu njihovog Eura!

Dobili smo potvrdu onoga što već znamo: Hrvatska spada u sam vrh svjetskog rukometa

Od 2003. godine i osvajanja svjetskog zlata u Portugalu, Hrvatska je svako prvenstvo, bilo ono svjetsko, europsko ili olimpijsko, završavala pri samom vrhu. Mnogi će reći kako smo navikli na takve rezultate i da bi druge reprezentacije dale sve samo da budu na mjestu hrvatske rukometne reprezentacije, ali isto tako sve te reprezentacije nemaju niti približno dobar kadar kao što to ima Hrvatska. Još prije samog početka turnira u Danskoj, stručnjaci, trener i bivši reprezentativci govorili su u svojim analizama da će Danska, Francuska, Španjolska i Hrvatska izboriti plasman među četiri najbolje ekipe, tako da ovaj uspjeh hrvatske reprezentacije i nije pretjerano neočekivan.

Hrvatska u kadru ima vrhunske rukometaše, od kojih su neki i europski prvaci u svojim klubovima, podršku navijača i veliku tradiciju koja tjera strah u kosti protivnicima. Dakle, pomalo je i smiješno govoriti o polufinalu kao o velikom uspjehu, kada znaš da zajedno s još tri reprezentacije vodiš glavnu riječ u svijetu rukometa.

Sve preko Duvnjaka i "granitna" 6-0 obrana

Hrvatska na ovom prvenstvu nije pokazala napredak u igri. Dapače, Goluža je i dalje ostao pri svojoj ideji da pokretnom 6-0 obranom, koja izbjegava kontakt, razbija protivničke napade, a što se tiče našeg napada izbornik se vodio onom, lako ćemo!

Povucimo paralelu s novim europskim prvacima Francuzima, koji su za ovo prvenstvo angažirali Didiera Dinarta da im zajedno s Onestom uštima obranu. U prvoj utakmici drugog kruga turnira, Francuska je do 20. minute prvog poluvremena igrala "hrvatsku" 6-0 obrana kojoj je cilj da bez kontakta izludi protivnika i natjera ga na nerezonski šut s deset metara, što bi u teoriji golmani poput Thierryja Omeyera i Cyrila Dumoulina trebali obraniti. Naravno, Hrvatska je u tim početnim minutama demolirala velike rivale, jer je zahvaljujući pasivnim Francuzima probijala taj blok bez velikih problema.

Onesta je shvatio što se događa pa je prilikom jedne minute predaha naredio igračima da agresivnije izlaze na Duvnjaka te da vanjske pucače Kopljara i Bičanića zadrže na deset metara. Duvnjak se tako trošio u napadu dok se hrvao s Karabatićima, a Bičanić i Kopljar su pod teškim prekršajima pokušavali zabiti gol raspoloženom Omeyeru. S druge strane, Hrvatska je ostala vjerna svojoj zoni i 6-0 obrani, a svima je poznato kako je to završilo.

Goluža je protiv Poljaka predstavio 5-1 obranu i tako je dobio utakmicu, a ista je obrana držala Hansena u prvom poluvremenu na samo dva pogotka. Tko zna kako bi utakmica završila da je hrvatski izbornik na vrijeme promijenio golmana i povukao indisponiranog Čupića na klupu.

Što se tiče napada, vjerujemo da je Goluža gledao finalnu utakmicu i kako to Francuzi rade. Novi europski prvaci osramotili su dansku obranu munjevitim križanjima, agresivnim zabadanjima između dva igrača u obrani i konstantnim uključivanjem krila u fazi napada. Hrvatska je pokazala da osim brze kontre i polukontre zna odigrati samo duge i iscrpljujuće napade, koji su najčešće završavali isforsiranim šutevima Duvnjaka, Buntića, Kopljara i Bičanića.

Goluža bi također trebao odgovoriti zašto Domagoj Duvnjak nije imao pravu zamjenu na ovom turniru. Najbolji igrač svijeta je odigrao 391 minutu, dok je njegova zamjena Josip Valčić proveo na terenu svega 78 minuta. Raditi plan za utakmicu s pretpostavkom da će ti protivnik sigurno baciti sve što ima na tvog najboljeg igrača i da nemaš zamjenu za njega nekako ne zvuči pametno i mudro.

Slišković potvrdio da Hrvatska ima nekoliko novih Lackovića, Metličića...

Slavko Goluža odradio je svoje pomlađivanje reprezentacije na SP-u u Španjolskoj, a tada je sa "zelenim" Ivićem, Špremom, Mandalinićem i Stepančićem uzeo svjetsku broncu. Dosta tih igrača nije se našlo na popisu izbornika, tek se pojavilo novo lice u ekipi, 22-godišnji Ivan Slišković, koji je u Dansku otputovao kao treća opcija za lijevog vanjskog i to nakon što je Goluža otpisao Lackovića "koji nije bio u pravoj formi". Prvi izbor bio je Damir Bičanić, koji je sasvim solidno zamijenio Lackovića, ali Goluža nije imao adekvatnu zamjenu za njega. Probao je s Mandalinićem, međutim vanjski igrač Zagreba nije uspio, u 21 minutu koliko je igrao na turniru, zadovoljiti Golužu (!?). Nakon poraza od Francuske, Goluža je potjerao Mandalinića na tribine, a priliku je dobio Slišković koji je samo potvrdio da hrvatski rukomet ne treba brinuti za svoju budućnost. Međutim, postavlja se pitanje zašto je Goluža po Danskoj vukao iskusnog Dragu Vukovića, koji je trebao po potrebi mijenjati i Duvnjaka i Bičanića, a na kraju je odigrao samo 81 minutu.

Je li Goluža pravi izbornik za Hrvatsku? 

Čovjek bi rekao da je Goluža nešto i naučio iz posljednja tri polufinala koje je izgubio, ali hrvatski izbornik ponovno nas je demantirao. Jedan od najboljih hrvatskih sportaša u povijesti ove države kalio se kao pomoćnik Line Červara, a kratko je vodio i Sisciju te Zagreb, koji ga je, inače, dislocirao pod objašnjenjem "on se ne može fokusirati na dva posla". Zanimljivo, to se dogodilo nakon što je Zagreb upisao sedam uzastopnih poraza u Ligi prvaka.

Znate li kada je Claude Onesta postao francuski izbornik? Tek nakon što je šest godina uspješno vodio francuski Toulouse! Ista je stvar s trenerom europskih doprvaka Ulrikom Wilbekom, koji je trenersku karijeru započeo krajem 80-ih u ženskom rukometu. Nitko ne spori da je Goluža dobar trener, ali postavlja se pitanje kakav je izbornik.

Igrači su nakon poraza od Danske s nevjericom govorili o nekakvom kotačiću, faktoru koji im ne dozvoljava ulazak u finale. Danska je bila na koljenima, ali se uspjela vratiti. Razapinjane Mirka Alilovića zbog nekoliko lošijih partija nema smisla, a isti je slučaj i kod Ivana Čupića. To su igrači koje je netko poslao na teren i isti taj netko može ih zamijeniti ako vidi da nisu sto posto u utakmici. Primjerice, Goluža je shvatio da Alilović ne brani dobro tek pred kraj utakmice s Dancima, ali tada je već bilo prekasno. Naravno, nije mu to ni prvi ni najveći polufinalni gaf. Sjetite se samo polufinala na Igrama u Londonu i Balićevih riječi: "I ti mene vadiš van?", nakon što je Balić uspio vratiti Hrvatsku u dvoboju protiv najvećih rivala Francuza, koji su Expertsi ipak dobili na kraju i prošli u finale. Svakako se valja prisjetiti i Golužine izgubljenosti u polufinalu Eura u Srbiji, a kakvu mu je tek rukometnu lekciju održao Wilbek u polufinalu SP-a 2013. protiv Danske.

Da podvučemo crtu, Hrvatska je ponovno kiksala u polufinalu velikog natjecanja. Preciznije, Goluža je po četvrti uzastopni put u izborničkoj karijeri izgubio u utakmici za finale, s time da je sada ostao bez medalje. Dakle, da se vratimo na pitanje iz uvoda, plače li Vori zato što je Hrvatska ostvarila veličanstveno četvrto mjesto ili zato što žali, kao što je i Balić žalio, što Hrvatska nije poput Francuske pokorila svijet, a mogla je.

> Ćosić se ispričao za skandalozni prijenos polufinala: "Ponijele su me emocije. I ja sam samo čovjek"

> Duvnjak je najbolji rukometaš svijeta u 2013.!