Foto: Hina

U POSLJEDNJOJ utakmici četvrtfinala hrvatskog Kupa RNK Split je nakon produžetaka s 2:1 svladao Hajduk i tako se pridružio Rijeci, Dinamu i Osijeku u završnici ovog natjecanja. Junaci dvoboja na Parku Mladeži bili su Sandro Ugrina i Ivan Pešić, a tragičar mladi veznjak Fran Tudor koji je prvo na isteku 90. minute napravio nepotreban prekršaj iz kojeg su Crveni izjednačili, a potom u prvom produžetku, zbog pokušaja simuliranja kaznenog udarca, zaradio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton.

Pet godina napredovanja u mjestu

30. studenog 2011. Hajduk je nakon ruleta jedanaesteraca poražen u četvrtfinalu Kupa od Zagreba, a kako su u to vrijeme Bijeli već ispali iz Europe i oprostili od prvenstvene utrke, mediji su zaključili da je još jedna sezona za Hajduk tragično okončana već početkom zime. Prošlo je točno pet godina, promijenio se vlasnik, Uprave, treneri, više desetaka stranih "pojačanja", praktički cijeli igrački kadar. Sve se promijenilo, a usprkos konstantnom uvjeravanju da splitski klub napreduje iz dana u dan, on je ostao na potpuno identičnom mjestu.

Što ako za ovakav Hajduk bolji dani ne postoje?

Do kada ćemo se više zadovoljavati prosječnošću? Hajduk je nekada bio zaista veliki klub. Klub od kojeg su strepjele i najveće europske momčadi, a već cijelo desetljeće dopuštamo da nas povlače za nos i hrane kojekakvim smiješnim obećanjima o boljim danima. Što ako oni za ovakav Hajduk ne postoje? Uistinu je sramotno što je Bijele iz hrvatskog Kupa izbacila momčad koja već mjesecima ne prima plaću, koju su arbitražom napustili deseci prvotimaca, a čiji je udarni igrač Ugrina prešao iz Vinkovaca samo zato što mu baka živi u Splitu pa neće morati plaćati stanarinu.

Je li moguće da Hajduku treba legija stranaca da bude treći u HNL-u i uđe u 1/4 Kupa?

Gdje je pritom taj veliki slovenski stručnjak koji je s ljubljanskom Olimpijom radio "čuda" i koji je po dolasku u grad podno Marjana obećavao brda i doline, ultra ofenzivni i atraktivni nogomet? Folersko dodvoravanje šalovima, kapama i ostalim klupskim obilježjem do sada je bio njegov jedini trenerski adut. Gdje su svi ti skupo plaćeni stranci kad treba proći daleko najlošiju momčad 1. HNL, koja je u posljednjih 27 utakmica upisala JEDNU pobjedu? Zašto su uopće dovedeni? Struka je tvrdila da su puno bolji od domaćih mladića i nužnost za uspješnu sezonu, a ne samo da su se već u studenom oprostili od titule, nego ih je iz Kupa izbacila i posramila ekipa sastavljena od "otpadaka".

Nestrpljivost i netrpeljivost najvatrenijih navijača Hajduka najveća je misterija

Da se razumijemo, nemam ništa protiv stranaca na Poljudu, neki od njih zanimljivi su igrači, međutim Splićanima ne trebaju Memmola, Jefferson, Gentsoglu, Barry, Ohandza, Said i Futacs da bi bili treći u prvenstvu i ispali u četvrtfinalu Kupa. Ili možda zaista trebaju? Teško je u ovakvim trenucima ne biti defektan, ali što su ta pusta ovosezonska pojačanja u vidu struke i trenera donijela Hajduku i gdje se točno vidi napredak u odnosu na prošlu ili bilo koju drugu sezonu. A ako za sve treba vremena, ZAŠTO onda navijači Hajduka po ispadanju iz Kupa dobacuju igračima da su pičkice i da će dobiti batine?

Zašto se zamarati rezultatima, kad svakodnevno ima toliko lijepih hajdučkih priča?

Zašto su netrpeljivi i oni koji bi jedini trebali imati strpljenja? Jer ako je ovo uistinu Hajdukov put, a ideali su postavljeni jako visoko i nitko ne zna što nosi budućnosti, onda bi svaka utakmica, neovisno o pobjedi i porazu, trebala predstavljati novi maleni trijumf narodnog kluba. U tom svjetlu, najveća pogreška je smjena trenera Marijana Pušnika. U šest mjeseci nitko ne može napraviti čuda, a privremenim neuspjesima zamara se SAMO onaj koji traži instant rješenja ili netko poput mene, tko nažalost nema mogućnost da vidi ono čega tamo nema.