Ibra je protiv Chelseaja efektno ostvario zadovoljštinu zbog navedenih optužbi koje mu se stavljaju na teret. Ali velika šteta je što se sjajni prgavac na drugoj strani, Diego Costa, ozlijedio pola sata prije kraja, jer Chelsea je izlaskom njegovog "Zlatana Ibrahimovića" pao i par minuta kasnije predao borbu. Da je raspoloženi i raspucani Brazilac, koji je terorizirao sunarodnjake iz obrane PSG-a ostao do kraja, ne bi se Parižani, nakon što su prošle godine u istoj fazi prošli u drami produžetaka, sada prošetali do londonske pobjede i prolaska.

 

Gol koji je postigao malo je remek djelo, kao i akcija koja mu je prethodila; Willian proigrava Pedra, ovaj mu vraća, pa Willian promjenom smjera potpuno izbacuje iz ravnoteže suparnike tako što iz prve šalje loptu u prostor Costi, koji na rubu kaznenog prostora prima loptu, driblingom u trku bježi Thiagu Silvi i zabija u mrežu prizemnim udarcem. Njegovim izlaskom iz igre, Chelsea je ispao iz Lige prvaka jer Willian nije mogao sam. 

 

Zlatan je bio najbolji i najučinkovitiji igrač utakmice, ali PSG je osim pred golom (gdje je Ibra prvo ismijao Ivanovića brzinom za bijeg i asistenciju, a zatim ušutkao Stamford Bridge volejom za pobjedu) bitku i rat dobio na sredini terena. Matuidi, Motta i Rabiot tamo su pojeli Mikela i posebno Fabregasa. Nigerijac je pošteno odradio svoj dio, odlično visoko pritiskao goste, ali u Kataloncu nije imao dostojnog suradnika. Hiddinkova odluka da na sredini trojici Blancovih terijera suprotstavi tek po jednog radnika i umjetnika bila je potpuno pogrešna, jasno se vidjelo odmah po objavi sastava, a pokazalo se i razvojem događaja na terenu.

 

 

Obje momčadi u susret su krenule furiozno; visokim presingom i još višim tempom, riješene što prije zabiti gol. I dok je takav pristup od Chelseaja bio očekivan, PSG, koji je još žešće jurišao, oduševio je ambicijom i autoritetom kojim se nametnuo "usred Londona". Od sigurnog golmana Trappa, preko spomenutih radnika zaduženih za prljave poslove, među kojima se posebno ističe neprelazni pomagač obrani Motta, do neobično defenzivno požrtvovnog Di Marie i sjajnog Zlatana, PSG je izgledao kao momčad koja će se ovog proljeća ozbiljno potući za pehar pobjednika LP.

 

Posebno su zadivili sposobnošću pritiskanja protivnika u oba smjera. PSG je većinom momčad puna prekaljenih iskusnjara koje su prošle i osvojile sve, ali u ovom klubu i sastavu osim francuskih trofeja (koji ionako ne izlaze iz njihovih vitrina) u Europi nisu uzele ništa i to je ono što ih čini gladnima, usprkos punim računima. PSG je u dvije utakmice dokazao da je po svemu bolja momčad od suparnika i zasluženo izborio četvrtfinale LP.

 

 

Chelseaju, kao i ostalim engleskim velikanima, slijede već poslovične jadikovke kako su propali u odnosu na konkurenciju u Ligi prvaka, te generalni remonti kako bi mogli biti konkurentni Španjolcima, Nijemcima i PSG-u, ali i do toga će se načekati. Abramovičevom klubu predstoji posebno teško ljeto, jer sada je izvjesno kako sljedeće sezone neće igrati Ligu prvaka, kao ni Liverpool, a vrlo vjerojatno ni Manchester United. 

 

 

Tako da na kraju ispada kako nam je teza promašena, odnosno da je Zlatan i ovaj put dokazao da je kralj malih utakmice, jer večeras je pobijedio klub koji je tek 10. u domaćem prvenstvu.