MNOGI već dugo žele legendarnog kapetana vidjeti na čelu HNS-a, no Zvonimir Boban uglavnom je zakopčan što se tiče hrvatskog nogometa. Ipak, u intervjuu za Narodni radio Boban je otvorio dušu i otkrio što ga odbija od hrvatskog nogometa.

 

 

Odmah na počeku odgovorio je zbog čega ga nema u hrvatskom nogometu.

 

 

''Čini mi se da je Štimac jednom rekao: ''Zvone se nije isprljao jer nije ni ušao''. Eto, baš zbog toga nisam ni ušao. Naravno da me rad u hrvatskom nogometu zanima, no ne u ovoj konstalaciji gdje se godinama odnosi temelje na protekciji jednog kluba i uske grupe ljudi oko njega koja svima ostalima gura  svoje interese. Na kraju krajeva, cijeli sustav je zarobljen od strane jednog čovjeka.

 

To je jako loše i za tog čovjeka i za sve nas zajedno i za nogomet u cjelini. U takvom nogometu se nažalost ne vidim, to je moja trajna frustracija i bol. Liječimo se drugim svjetovima, a jedno od njih je novinarstvo,''rekao je Boban, koji u ''fušu'' godinama radi kao stručni analitičar na talijanskoj televiziji.

 

 

U subotu se na Poljudu igra veliki derbi, a Boban se nada da će sve proći u najboljem redu:

 

''Jedino se nadam da će sve proći u normalnom tonu. Nažalost, neizvjesnost je izgubljena već odavno, a to je pogubno za hrvatski nogomet. Katastrofa je da je velikan poput Hajduka godinama tako daleko iza Dinama.''

 

Boban smatra kako je hrvatskom nogometu nužno potreban jaki Hajduk

 

''Nadam se da će to shvatiti i ljudi u HNS-u. Ovakvi animoziteti i ovakva daljina su mi nevjerojatni. Hajduk mora biti tretiran kako on to zaslužuje, mora se ponašati ozbiljnije i znati se postaviti prema nekim stvarima na nekoj višoj razini.''

 

 

''Čak su govorili da sam imao tanke noge. Pa koji klinac s 12-13 godina, koji ima igra nogomet nema tanke noge? Bio sam u Hajduku 4-5 mjeseci, bilo je sve ok, ali bio sam Dinamovac, došao sam sa Dinamovim grbom na torbi, to je bio prvi šou koji sam napravio.  Međutim,  bio sam dijete i nije bio problem kasnije igrati u Hajduku, apsolutno, iako je moj san bio plavi, Dinamov i ići bratu u Zagreb koji je bio već u Dinamovim juniorima. Stvar je u tome da je tadašnja Hajdukova uprava odlučila da niti jedan klinac ne može ostati na stadionu, ja nisam mogao ići u nekakav privatni smještaj, roditelji su tako odlučili i tako smo se razišli. I eto, hvala Bogu, ne zbog Hajduka već zbog Dinama i moje ljubavi prema Dinamu, došao sam u školu Hitrec-Kacijan gdje smo dvije godine spavali, živjeli, igrali na stadionu, odnosnu u internatu omladinske škole,'' za kraj je rekao Boban.