"DAKLE, riječ je o redovnoj političkoj kolumni Zona sumraka koju, kao komentator, godinama, bez ikakvih pritisaka, cenzura i problema s dosadašnjim urednicima, pišem u subotnjem podlistku Slobodne Dalmacije Spektar. Kolumna je bez riječi objašnjenja i bez ikakve konzultacije sa mnom kao autorom `izbačena` iz već prelomljenog izdanja priloga. Do glavnog urednika Zorana Krželja nisam uspio doći... Naime, nije htio sa mnom razgovarati ni nakon dvadesetak poziva na mobitel i redakcijski telefon da bi, na kraju, poručio kako za razgovor `nema vremena`. Uzgred rečeno, moja kolumna je bila upitna i prošlog tjedna kad se glavnom uredniku nije svidio pridjev `primitivan` uz ime Željka Keruma. `Kerumpirana` (i) Slobodna Dalmacija? Vrag će ga znati...", navodi Zlatko Gall.

Index kolumnu objavljuje u cijelosti:

Zona sumraka: Da te mogu pismom zvati

Pošiljatelj anonimnog pisma o "poslovanju" Željka Keruma zacijelo vjeruje da su lijepi dio Splita, ali i medija dobrano "kerumpirani" koprcajući se u gustoj mreži financijskih ovisnosti, osobnih interesa, politikantstva ili - egzistencijalnih ucjena. Ključno je pitanje zašto se netko, tko je na vlastitoj koži iskusio poduzetnički modus operandi Željka Keruma, tako panično boji identifikacije.

Pred koju godinu jedan je moj poznanik, inače dobro poznati splitski odvjetnik, odlučivši se za borbu protiv kroničnog viška kilograma i poboljšanje tragično slabe kondicije, u svoj netom renovirani stan dao ugraditi saunu, a tik uz nju smjestio i rekreacijsku sobicu kojom je dominirao hi-tech sobni bicikl. Jedna od onih blještavih kromiranih naprava koja mjeri i računa sve, osim lijenosti svojih potencijalnih korisnika, mjesecima je stajala neiskorištena i postala trajno nadahnuće zadirkivanja "nesuđenog rekreativca" sve dok, za jedne od urnebesnih zezancija na njegov račun, nije svečano izjavio: "Od sutra, bicikl će biti u pogonu svakoga dana barem dva sata, makar ga vozio Mate (kućni majstor) ako ja možda ne budem baš imao vremena!".

Rastrčana lista

Spomenuta mi je zgoda pala na pamet prošlog tjedna dok sam čitao izvještaj sa splitskog "polumaratona" na kojemu se, iako je najavio nastup kao dio svoje predizborne gradonačelničke kampanje, nije pojavio inače sveprisutni Željko Kerum. Kao i moj prijatelj koji je, makar i u šali, zaključio da bi bilo zgodno kad bi njegov kućni majstor odrađivao dnevne sate vožnje sobnog bicikla, i Kerum je na utrku poslao, "rekreativce sa svoje liste". I ne samo to jer, ako je vjerovati riječima njegove sestre Neve - lijeve i desne ruke hipertrofiranog obiteljskog poduzetništva koja se i ovom prigodom, zapisao je marljivi reporter, "natrčala i za sebe i za brata" - svi će članovi potencijalnog Kerumovog gradskog poglavarstva ubuduće liti i krv i znoj i suze ne bi li urbi et orbi oglasili moto "u zdravom tijelu - zdrav duh". Što će za vrijeme dok oni, između dvije sjednice Gradskog vijeća i žučnih seansi u Poglavarstvu, budu hopsali sjenovitom marjanskom trim stazom ili dahtali nastojeći se uspeti biciklom uz uzbrdicu do sv. Jere, raditi njihov "boss", nije preciznije elaborirano. No, znajući za kandidatove sklonosti i dosadašnje "razbibrige" koje baš i nisu ogledni model isposničke suzdržanosti, sumnjam da će rane jutarnje sate provoditi bildajući tijelo i duh joggingom, jogom, bjesomučnim pedaliranjem ili, ne daj Bože, i transcendentalnom meditacijom.

Zašto ovo pišem? Stoga što su lokalni izbori ne samo razbarušenog splitskog poduzetnika, kao starog abonenta mozaično-estradno-crnokroničnih rubrika, već i sve druge kandidate, gurnuli u baš svaku poru naših građanskih života. S jumbo plakata zure nacerene ili smrtno ozbiljne face garnirane poslovično bedastim sloganima kojima se (opet) sustavno vrijeđa inteligencija glasača, bacajući, i u udarnim dnevnicima i emisijama poput Otvorenog, u drugi i treći plan čak i Dinamo i Hajduk, Sharbinijev transfer, svinjsku gripu, studentski bunt, zabranu pušenja, Bajsove krive note, Thompsona i Sevu, očajnike iz sindikata, najave prosvjeda prosvjetara... Riječju baš sve o čemu se s prezirnim frktanjem ili povišenim adrenalinom inače raspreda na poslu, u domu ili kafiću.

Recimo, prošlog vikenda čak mi je i uobičajeni subotnji ritual ležernog čitanja dnevnih novina uz ispijanja duplog macchiata u omiljenom kvartovskom kafiću, pokvario konobar uručivši mi nepotpisano pismo ostavljeno za mene. Budući da je doista vrijedno pažnje, prenijet ću što u njemu piše:

"Nisi mi simpatičan ni ti ni ovi intelektualci protiv Keruma, ali ste ovaj put pogodili pravu temu. Pitajte Keruma: Koliko duguje izvođačima radova na "Jokeru"? Koliko izvođača sa "Jokera" je prisiljeno raditi na "Marjanu" da bi naplatili "Joker", i tako u nedogled? Koliko mu je rok plaćanja dobavljačima u njegovim trgovinama? Da li je ikome izdao zadužbenicu za rok plaćanja kako radova tako i namirnica u dućanima?...".

Ima toga doduše još no budući da su umjesto pitanja navedene inkriminacije s konkretnim imenima i prezimenima na račun "partnera" i nekih političara, držim da bi njihovo javno iznošenje bez čvrstih dokaza bilo neprimjereno. Spomenuta pitanja su nešto drugo. Ona naime ili ponavljaju neka opća mjesta na koja već godinama upozorava dio medija i "neslužbena" javnost ili su pak eho recentnijih šuškanja u splitskom gradskom parteru. No, kad je već dobro upućen u Kerumovo poslovanje zašto je anonimni autor pismo uputio meni, nekome koga, sam veli, ne voli ili čak prezire, a ne recimo Mladenu Bajiću i njegovim službama ili pak medijima?

Egzistencijalna omča

Možda stoga što, unatoč antipatija koje gaji prema meni i jedanaestorici supotpisnika otvorenog "antikerumovskog" pisma/apela splitskoj javnosti, drži da je ono napisano bez stranačke, interesne i bilo kakve druge "fige u džepu". Možda čak i zbog sumnje u učinkovitost drugih modela "komunikacije". Posebice ako vjeruje da je lijepi dio Splita ali i medija dobrano "kerumpiran" koprcajući se u gustoj mreži financijskih ovisnosti, osobnih interesa, politikantstva ili - egzistencijalnih ucjena. Stoga bi mnogo više od samih odgovora na postavljena pitanja o Kerumovom poslovanju - o kojima se ionako već dovoljno dugo šuška da bi imali aureolu medijske ekskluzivnosti i ulične atraktivnosti - bilo zanimljivo saznati odgovor zašto se u netko, tko je očito na vlastitoj koži iskusio poduzetnički modus operandi Željka Keruma, tako panično boji identifikacije. Odgovor na to dao bi naime i najbolji odgovor na dilemu: da li glasati za Željka Keruma ili ne.

Zlatko Gall
Foto: Joško Ponoš/Cropix