FRANCUSKA je na nogama. Večeras na snagu stupa zakon o javnoj televiziji, koji će zabranjivati reklame od 20 sati (u tzv. prime time terminu), kojim francuski predsjednik Nicolas Sarkozy namjerava napraviti "francuski BBC". Hoće li i Hrvati biti te sreće da u bliskoj budućnosti dobiju javnu televiziju bez reklama? Teško.

Stupanje na snagu "BBC zakona" već godinu dana zakuhava situaciju na političkoj i medijskoj sceni Francuske, a danas i sutra će novinari dva nacionalna televizijska kanala krenuti u štrajk. Sarkozyjevi kritičari viču kako je predsjednikov potez namijenjen prebacivanju marketinškog novca privatnim televizijskim kućama, te kako je to prvi korak prema stavljanju nacionalne televizije pod jaču kontrolu države (najviše zbog stavke novog zakona po kojoj predsjednik direktno bira glavnog ravnatelja televizije).

No, situacija teško da je tako dramatična kako se prikazuje. U zamjenu za odustajanje od marketinškog dijela kolača (oko 450 milijuna eura godišnje), nacionalna televizija će se financirati iz poreza na oglašavanje i malih prihoda od troškova na mobilne razgovore. Zabavno kod zakona je što Sarkozyja kritizira politička ljevica, upravo ona grupacija od koje je i došla ideja za ukidanjem reklamiranja na nacionalnoj televiziji.

Na HRT-u zadovoljni sadašnjim stanjem

"Mi ne možemo komentirati zakone drugih zemalja, novi francuski zakon svakako je jedno od mogućih rješenja pitanja financiranja nacionalne televizije", rekao je za Index glasnogovornik HRT-a Janoš Roemer.

"Jedno od takvih rješenja je i ono na tragu BBC-a, koji ima pristojbu, a nema reklame. Što se tiče Hrvatske, uvijek je moguće da zakonodavac riješi pitanje na ovaj ili ovaj način, ali treba imati na umu posljedice svake akcije i ono što je realno i moguće, uzevši u obzir okolnosti", kaže Roemer.

"Ako ćemo se uspoređivati s Francuskom i Velikom Britanijom, trebamo uzeti u obzir broj stanovnika i veličinu tržišta. Ako biste u Hrvatskoj željeli ukinuti marketing i zadržati jednako razinu kvalitete za cjelokupnu uvijek je moguće da zakonodavac riješi pitanje na ovaj ili onaj način, no uvijek treba imati na umu posljedice i što je realno i moguće", nastavlja glasnogovornik HRT-a.

"Ako ćemo se uspoređivati s Francuskom ili Britanijom, treba uzeti u obzir broj stanovnika i veličinu tržišta. Dakle, ako biste na HRT-u željeli ukinuti marketing i zadržati postojeću kvalitetu, pitanje je kako nadomjestiti novac. Je li rješenje povećati pristojbu? Mislim da nije, jer jedan od glavnih prigovora HRT-u je velika pristojba. Je li dobro rješenje nadomjestiti sredstva iz proračuna? Teško, budući da bi takvo rješenje uvijek bilo ovisno o vladajućoj garnituri", nabrojao je Roemer.

"Kad se pisao Zakon o HRT-u, razmotrili su sve opcije, i zaključeno je da je trenutni model, sa 70 posto sredstava od pristojbe i 30 od marketinga, kakav je uobičajen i u skladu s europskom praksom zemalja veličine Hrvatske, najbolji. Mi na HRT-u se načelno slažemo s time, a hoće li se sustav financiranja mijenjati, ovisi o zakonodavcu", kaže Roemer.

Argumenti, argumenti...

Romerovi argumenti na prvi se pogled čine relativno solidnima, kao i argumenti protivnika francuskog predsjednika. No, dobar dio tih argumenata pada u vodu, posebno kad se usporedi s tim vječno spominjanim BBC-jem.

Naime, BBC nije isključivo ovisan o novcu koji dobiva od pristojbe, nego se financira i od prodaje svojih programa. HRT je, primjerice, prošle godine otkupio 300 sati BBC-jevog programa. Jednako tako, kvaliteta koju jedan BBC nudi svojim pretplatnicima, a za koju oni plaćaju 140 funti, ili 1.070 kuna godišnje, daleko je veća od kvalitete koju gledatelji HRT-a dobivaju za svoje novce. Hrvati plaćaju oko 880 kuna godišnje, ali ako usporedimo standard Velike Britanije i Hrvatske, jasno je da je izdavanje za nacionalnu televiziju daleko manje opterećenje za Britance. Francuzi će, usporedbe radi, plaćati oko 870 kuna godišnje.

Nadalje, vječni argument koji se može čuti je onaj o kvaliteti nacionalnih televizija. No, pitanje je koja je zaista razina te kvalitete. Kvaliteta informativnog i zabavnog programa na nacionalnoj i na komercijalnim televizijama u Hrvatskoj otprilike je na jednakoj razini. Stvar nije bitno drukčija diljem Europe. Njemački ARD i ZDF zaostaju na svim poljima za komercijalnim RTL-om, PRO7 ili SAT1, a nijedan od francuskih nacionalnih programa ne može se uspoređivati s pretplatničkim Canal Plusom. U biti, jedino što uporno drži europske nacionalne televizije korak iznad konkurencije je nogomet.

Čemu uopće nacionalne televizije?

Drugo pitanje koje bi se moglo postaviti je ima li uopće smisla i dalje forsirati sad već zastarjeli i istrošeni koncept nacionalne televizije, kad se u zamjenu za novac koji svi građani moraju izdavati svugdje osim u Britaniji dobiva niska razina kvalitete.

"Jedno od najčešćih pitanja naših gledatelja je da se ukine pristojba. To bi se moglo napraviti, uz uvođenje još reklama, no onda više ne bi bilo javne televizije, i moralo bi se suočiti s posljedicama", kaže Roemer.

Bilo bi divno da se nešto promijeni. Recimo, da se smanji harač koji HRT uzima građanima, popularno nazvan "pristojba", pa da se pusti HRT da se prodajom programa, pojačanim marketingom, rezanjem nepotrebnih troškova snađe na tržištu. Ili da se HRT nastavi financirati pristojbom, da se ukinu reklame, pa neka se nacionalna radiotelevizija snađe na tržištu prodajom programa, ili rezanjem nepotrebnih troškova. Sve bi bilo bolje od toga da HRT uzima novce od građana, producira jedan skandal za drugim, novac troši na kupovinu programa drugih nacionalnih televizija, a u međuvremenu služi kao sustav za dezinformiranje javnosti.