Screenshot: Youtube/BBC

ODGOVARAJUĆI na pitanje o zdravstvenoj reformi, američki republikanski kongresnik Jason Chaffetz sugerirao je da bi "ljudi trebali uložiti u zdravstveno osiguranje" umjesto da "nabave novi iPhone". Stručnjak za siromaštvo objašnjava zašto je to pogrešno.

Kako za Washington Post piše Stephen Pimpare, bivši predavač za američku politiku i javne politike na Sveučilištu u Manchesteru, New Hampshire i autor knjige "A People's History of Poverty in America", ovakva retorika nije ništa novo.

"Kraljice socijalne pomoći"

Osim što je Chaffetzova tvrdnja matematički pogrešna, jer jedna godina zdravstvenog osiguranja u SAD-u u prosjeku vrijedi kao 23 iPhone 7 Plus mobitela, ona odražava raširenu predrasudu da je siromaštvo posljedica lijenosti, neodgovornosti i nemoralnosti.

Logika ide ovako: kad bi ljudi donosili bolje odluke - kad bi marljivije radili, ostali u školi, oženili se ili udali,m kad ne bi imali djecu koju si ne mogu priuštiti, kad bi trošili novce koje imaju pametnije i više štedili - ne bi bili siromašni.

Od izuma mitskih "kraljica socijalne pomoći" - raširena predodžba o ljudima, pogotovo ženama, koje parazitiraju na državnim davanjima - u šezdesetima, ova perspektiva o siromašnima u SAD-u postalo je uobičajeno.

Najveći broj siromašnih u SAD-u su djeca

No kako Pimpare upozorava, istraživanja iz područja društvenih znanosti pokazuju da je ona jednostavna kriva. Faktori koje ne uzima u obzir su niske plaće, nedostatak poslova, loša kvaliteta mnogih škola, rasna diskriminacija u pravosudnom sustavu koja dovodi do nedostatka muških partnera za brak u manjinskim zajednicama, visoka cijena kontracepcije i dječje skrbi - kao i činjenica da su najveći dio siromašnih u SAD-u djeca.

Ovo poricanje, međutim, ima za svrhu potvrdu ideje da je Amerika zaista zemlja prilika, u kojoj je mobilnost prema gore na društvenoj ljestvici vrlo dostupna. No stope intergeneracijske mobilnosti u SAD-u danas su niže od Francuske, Španjolske, Njemačke, Kanade, Japana, Novog Zelanda, među ostalima.Stvarnost je takva da bi mnogi Amerikanci živjeli bolje da su rođeni negdje drugdje, napominje Pimpare.

Zamjeranje siromašnima koji si priušte iPhone

A ideja konzervativaca da je siromaštvo produkt neodgovornosti proizlazi iz uvjerenja da se ono ne može dogoditi njima. Ali tijekom trogodišnjeg razdoblja, čak trećina Amerikanaca padne ispod granice siromaštva na barem dva mjeseca.

Konačni problem s ovim argumentom je zabrinutost zbog činjenice da siromašni povremeno odu u restoran, kupe listić za lutriju ili čak iPhone. Nastranu to što pametni telefon može biti jedini pristup e.-mailova, oglasnicima za poslove, materijalima za studij, aplikacijama za socijalnu pomoć itd.

Važnije pitanje je, piše Pimpare: zašto inzistiramo da siromašni budu i jadni? Zbog čega tražimo od njih da ispaštaju jer su siromašni? Iako često daju sve od sebe, nekad dobiju vrlo malo od toga. Ponekad, niti iPhone.