Foto: Hina

POLITIČKA kriza u Španjolskoj na relaciji Barcelona-Madrid posljednjih se dana ozbiljno zaoštrava. Sve se vrti oko referenduma o neovisnosti koji je katalonska regionalna vlada zakazala 1. listopada, čemu se španjolska vlada oštro protivi.

Nakon što je ustavni sud donio odluku o zabrani spornog referenduma, španjolska policija je prvo u nedjelju zaplijenila više od milijun promotivnih letaka o referendumu, potom u utorak još 45 tisuća brošura, a jučer je upala i u prostorije katalonskih regionalnih ureda vlasti u Barceloni te uhitila 14 dužnosnika, uključujući Josepa Mariju Jovéa, zamjenika katalonskog ministra ekonomije i potpredsjednika katalonske vlade.

Uhićeni dužnosnici, zaplijenjeno 10 milijuna glasačkih listića

Uhićene dužnosnike sumnjiči se za zlouporabu financijskih sredstava (za organiziranje referenduma) i povjerljivih podataka o poreznim obveznicima. Policija je u sklopu te akcije pronašla i zaplijenila deset milijuna glasačkih listića tiskanih za referendum, javlja BBC.

Tisuće Katalonaca izišlo je na ulice Barcelone, prosvjedujući protiv uhićenja i zaustavljanja referenduma, uz povike "Okupacijske snage van" i "Gdje je Europa", a katalonski predsjednik Carles Puigdemont opisao je potez službenog Madrida kao "suspenziju autonomije u Kataloniji i uspostavu izvanrednog stanja". "Osuđujemo i odbacujemo nedemokratske i totalitarne poteze španjolske države", poručio je Puigdemont.

Španjolski premijer Mariano Rajoy nije mu ostao dužan. Pozivajući katalonske vlasti da otkažu referendum koji je opisao kao "tlapnju", poručio im je da se "vrate zakonu i demokraciji" i da "zaustave eskalaciju radikalizma i neposlušnosti".

Katalonski nacionalizam, građanski rat i Francova diktatura

Kako je Španjolska došla u ovako kritičnu situaciju, neviđenu od doba diktature Francisca Franca? Katalonski nacionalizam posljednjih godina sve više jača, a ima svoje korijene upravo u Francovu dolasku na vlast nakon poraza republikanaca u Španjolskom građanskom ratu 1939. Podjela unutar Španjolske između socijalističke i anarhističke ljevice, s centrom u Barceloni, i fašističke desnice s centrom u Madridu, zatomljena je represijom i bijegom stotina tisuća republikanaca iz zemlje, prvenstveno u Francusku. 

No nakon Francove smrti 1975. i demokratizacije Španjolske, katalonski nacionalizam doživio je svojevrsni preporod. Težnja za neovisnošću od Madrida urodila je 2006. Statutom o autonomiji Katalonije koji je odobren na referendumu i podržali su ga španjolski i katalonski regionalni parlamenti. Statut je proglasio katalonsku naciju i utvrdio veću financijsku i političku neovisnost od Madrida, ali je naišao na otpor konzervativne Narodne stranke koja je tada bila u oporbi. Neki od članaka statuta pobijeni su odlukom španjolskog ustavnog suda 2010.

Španjolski ustav ne dopušta odcjepljenje

To je dalo još veći poticaj katalonskim separatistima koji su dobili regionalne izbore 2015. i dovelo do odluke Barcelone o novom referendumu, ovog puta o neovisnosti. Svoju odluku su temeljili na neslužbenom plebiscitu iz 2014., nakon što je ustavni sud zabranio službeni referendum o neovisnosti. Od dva milijuna Katalonaca koji su izišli na ovog glasanje (što je manje od polovice od 5,4 milijuna glasača), 80% ih je podržalo odcjepljenje od Španjolske. 

Međutim, s njihovim planom od početka postoje dva ozbiljna problema - jedan političke prirode i jedan pravne prirode. Prvi je taj da je, za razliku od 2006., na vlasti konzervativna vlada Mariana Rajoya koja ne želi ni čuti za odcjepljenje Katalonije, što bi bio presedan koji bi vjerojatno slijedila i Baskija. A drugi je taj da španjolski ustav, prema kojem je ova parlamentarna monarhija nedjeljiva, ne dozvoljava proglašenje neovisnosti njenih dijelova. Iz tog razloga je ustavni sud i zabranio raspisivanje referenduma.

Puigdemont: Nijedan drugi sud ili političko tijelo ne može suspendirati naše odluke

Vlada u Barceloni je odlučila ignorirati španjolski ustav i ustavni sud i donijela zakon, izglasan u katalonskom parlamentu 6. rujna, o  raspisivanju pravno obvezujućeg referenduma s jednim pitanjem: "Želite li da Katalonija postane neovisna država u formi republike?". U slučaju da se neovisnost izglasa, parlament je mora proglasiti u roku od dva dana nakon objave izbornih rezultata. 

Ustavni sud je suspendirao i ovaj zakon, ali Puigdemont inzistira da "nijedan drugi sud ili političko tijelo" ne može suspendirati njegovu vladu ili njene odluke. S druge strane, Rajoy mu upućuje nedvosmislenu poruku: "Kažem ovo mirno i čvrsto: neće biti referenduma, neće se dogoditi." Da Rajoy misli ozbiljno, potvrđuju nedavna uhićenja i zapljene, ali i preuzimanje katalonskih financija koje je provela španjolska vlast. 

Tako kriza između Barcelone i Madrida očito proizlazi iz suprotnih i nepomirljivih tumačenja zakona i suvereniteta. Dok katalonska vlada smatra svoju naciju suverenom, španjolska vlada i sud takav suverenitet ne priznaje. Dok Puigdemont tvrdi da je Madrid "ukinuo katalonsku samoupravu", Rajoy odvraća da Barcelona ruši španjolski suverenitet i tvrdi da "nijedna demokratska država ne bi prihvatila to što ovi ljudi planiraju."

Prema anketi, više Katalonaca protiv neovisnosti nego što ih je za 

No i pod pretpostavkom da Katalonci imaju pravo proglasiti neovisnost, ključno je pitanje: žele li to? Iako su separatističke stranke osvojile vlast na posljednjim regionalnim izborima 2015., zajedno su dobile samo 49% glasova. A što je još važnije za ovo pitanje, posljednja anketa koju je naručila katalonska vlada i koja je provedena u lipnju ove godine, dala je sljedeće rezultate: 41% Katalonaca je za neovisnost, a 49% protiv.

S druge strane, milijun ljudi okupilo se u Barceloni na katalonski nacionalni praznik 11. rujna. Ipak taj je broj lani bio znatno veći - 1,8 milijuna. Osim toga, tu je i rezultat neslužbenog referenduma, unatoč maloj izlaznosti. Kako piše BBC, inzistiranje Puigdemonta na referendumu za 10 dana moguće je dijelom objasniti i njegovim shvaćanjem da podrška Katalonaca za odcjepljenje sve više opada. Ali pretjerano oštra reakcija Madrida mogla bi polučiti suprotan učinak i pojačati podršku separatistima. 

Katalonija plaća Španjolskoj više nego što dobiva

Ako i nije nacija, Katalonija je regija s vlastitim jezikom, kulturom, tisućugodišnjom povijesti i populacijom veličine Švicarske (7,5 milijuna). No isto tako je i vitalan dio španjolske države od 15. stoljeća. Barcelona je s jedne strane prijestolnica Katalonije, a s druge strane drugi najveći grad u Španjolskoj.

Katalonija je jedna od najbogatijih regija u zemlji, sa 16% njenog stanovništva i 19% BDP-a, a Barcelona i njena okolica su čuveno turističko odredište. Nacionalisti zamjeraju središnjoj vlasti da financijski crpi Kataloniju daleko više nego što joj vraća te tvrde da će neovisnost donijeti i veći prosperitet. Prema podacima španjolske vlade, Katalonija u porezima plaća 5,8 milijardi eura više nego što dobiva kroz državna ulaganja i usluge. Katalonska vlada tvrdi da je pravi iznos 11,1 milijarda eura. S druge strane, španjolski ministar gospodarstva Luis de Gundos tvrdi da bi Katalonija nakon odcjepljenje drastično osiromašila, s padom BDP-a od 25-30% i udvostručenjem nezaposlenosti.