Foto: Goran Mehkek (Cropix)

CIJELA priča zvuči jako uzvišeno: Sveti Otac, zagrebački nadbiskup, benediktinci, Eufrazijeva bazilika, božji zakoni iznad ovozemaljskih...

A potom i jako važno: Osimski sporazumi, teritorijalni suverenitet, povijesni revizionizam...Premijerka piše papi, biskup tuži papu, predsjednik čuva državu.

A zapravo, sve se vrti oko vrlo prizemne stvari - novca. Papa traži povrat samostana i odštetu od 4,5 milijuna eura. Porečki biskup kaže da nekretnina više nema jer je crkvenu imovinu vrijednu 30 milijuna eura u proteklih desetak godina rasprodao ili iznajmio za još nepoznate svote novca.

Kao što se vidi, sve pršti od duhovnosti. Ali gdje je Crkva, tu je lova. Sve ostalo samo je nadgradnja.

Hvala Bogu na Osimskim sporazumima

Pa čak i onaj famozni teritorijalni suverenitet u čiju zaštitu su ustali bivši i sadašnji predsjednik Republike, Hrvatska biskupska konferencija, istarski župan, te predsjednica Vlade koja će "eto, hm, poslati papi, eto, jedno osobno pismo, hm, eto, da ga upozna s temom, hm i eto".

I dok ovih dana nariče po Pantovčaku i Banskim dvorima, porečki biskup vjerojatno zahvaljuje Bogu na Osimskim sporazumima zbog kojih sada nitko ne kopa po njegovim poslovnim aranžmanima na spornom zemljištu. A nemojte misliti da su bili neznatni.

Ping-pong s golf terenima

Radi se o zemljištu koje je država vratila porečkoj biskupiji 1999. godine. Biskupija je brže-bolje osnovala tvrtku Golf Istra i dio zemljišta namijenila za golf terene, zatim je prodaje zagrebačkom odvjetniku Branku Škarici, koji je pak dalje prodaje novoj tvrtki Golf Istra Magica. Iznos svih tih transakcija još nije isplivao u javnost.

Pored toga, biskupija je dio zemljišta prodala poduzetniku Mati Vekiću za gradnju maslinika, iznajmila je 80 hektara Istravinu, a preostali dio prodala ili dala u najam privatnim tvrtkama. Iznos tih opsežnih transakcija i dalje je nepoznat, ali biskup kaže da novca više nema.

Otišao je u plemenite svrhe. "Prodali smo zemlju radi ulaganja u mlade", poentirao je kancelar biskupije Ilija Jakovljević.

Nije to pohlepa, već čista metafizika

To je zaista jedna tužna poduzetnička priča kakve smo navikli gledati godinama. S tom razlikom da ovdje glavni pokretač nije pohlepa, Bože sačuvaj. Riječ je o čistoj metafizici.

Zato je i moguće da "posebna vatikanska komisija poništava odluku hrvatskog suda" prema kojem sporni samostan i zemljište pripadaju Hrvatskoj. Božji sud je iznad ovozemaljskog. Bogu božje, caru carevo, a papi na račun u Njemačkoj.

Koliko košta Eufrazijeva bazilika?

Sve je to vrlo jednostavno: papa traži samostan, samostan je prodan, biskup je uzeo pare, biskup plače da para nema, biskup je smijenjen, papa naredio da se vrate pare, pare idu na račun u Njemačku, a biskupu je ostala samo Eufrazijeva bazilika. Pazi li netko da i ona ne završi na nekim golf terenima?

Nije to ništa novo, sve to i još mnogo više gledali smo već godinama. Kako varaždinski biskup sredstvima za obnovu crkve pomaže HDZ-ovu tajkunicu, kako Kaptol ulazi u poslovne dealove s generalom Zagorcem, kako svećenici ubiru proračunski novac i ne polažu račune...

Katolička crkva d.o.o.

I ova je priča u osnovi ista, samo uzvišenija. Zbog pape i biskupa, zbog božjih zakona i teritorijalnog suvereniteta, zbog premijerke i predsjednika, zbog golfa i nekoliko desetaka milijuna eura.

I da, zbog križa, mantije i oltara. A to je neprocjenjivo. (Za sve ostalo tu je Katolička crkva d.o.o.)

Ostale komentare autora pročitajte ovdje