Foto: Index

KRILO Jesenice nalazi se na pola puta između Omiša i Splita. Smješteno na samoj Jadranskoj magistrali, pomalo ironično, Krilo je svoju sudbinu usmjerilo prema moru. Mjesto od svega nekoliko stotina stanovnika ima ima jednu od najvećih flota na Jadranu. Naravno, riječ je o turističkim brodovima. Njih, ipak, još u luci nema. Sezona još uvijek traje, negdje su po Jadranu i spremaju se za dugu dosadnu dalmatinsku zimu.

Jučer, nešto prije 16 sati, na ulazu u Krilo Jesenice iz smjera Omiša došlo je do prometne nesreće u kojoj su tri osobe smrtno stradale na licu mjesta. Iz policije su rekli da je to najveća nesreća ove godine u splitskoj okolici. Nažalost, konkurencija je prevelika. Jadranska magistrala, posebno potez između Splita i Makarske odnio je puno života posljednjih godina. Prije svega dva tjedna u jedva tri kilometra udaljenom Malom Ratu smrtno je stradao motorist. A to je samo posljednji primjer. Ne prođu ni dva tri kilometra, a da se uz cestu ne ukaže neka omanja spomen ploča za stradale, uglavnom mlade ljude.

Staklo razbacano uz cestu

Na mjestu nesreće danas promet teče normalno. Na prvu ruku, onako iz automobila, ne bi se reklo da su tu jučer ugašena tri života. Tek na drugu, dok stojimo na tom mjestu, vidimo tragove nesreće. Dežurne službe su dobro obavile svoj posao, tragovi su jedva vidljivi. No, komadići stakla, maleni komadići lima i plastike ipak odaju da se tu nešto dogodilo.

Jučer u 16:55 minuta došlo je do prometne nesreće u kojoj su sudjelovala dva osobna automobila i autobus. Prometov autobus, čuvena 60-ka, vozio je iz smjera Omiša prema Splitu. U njegovu traku iz smjera Splita ušao je drugi automobil. Od siline udara automobil se potpuno smrskan zavrtio i vratio u svoju traku. U smrskanom Peugeotu život su izgubile tri osobe, 60-godišnjak iz Baške Vode i stariji bračni par iz Njemačke.

U nesreći je sudjelovao još jedan automobil u kojem je, neslužbeno saznajemo, bila žena s djecom. Tek pukom srećom taj automobil, koji je vozio iza Peugeota, je prošao ravno kroz mjesto nesreće tek s manjim ogrebotinama. Tragedija je vrlo lako mogla biti puno veća.

Rulet života uz cestu

Vruće je rano poslijepodne u Krilu Jesenice, u uskim dvorištima kuća stisnutih uz magistralu nema nikoga. Vani je tridesetak stupnjeva, ali je jasno da je sezona na izmaku. Ovdje se, naime, datum točnije može odrediti pogledom na cestu nego temperaturom. Plus trideset može biti i u svibnju i u listopadu, ali gužva na cesti teško. Posljednjih tjedana mediji su se raspisali o gužvama na ovom dijelu magistrale. Upravo na Krilu gužve su bile najgore - nije se moglo ni prema Omišu ni prema Splitu. Pošto nema alternativnog pravca, ovo mjesto, kao i još mnoga druga na ovom potezu, pola su ljeta potpuno odsječeni od svijeta. Sada, pak, gužve više nema. Promet je malo gušći, točno onakav kakav je inače krajem kolovoza. Stranaca još uvijek ima, ali cestom lagano dominiraju splitske tablice. Ipak, ne vozi se brzo. Prosječna brzina je pedesetak kilometara na sat, na momente malo više ili manje. Lokalci se pitaju kako je moglo doći do takvog udesa ako nije riječ o pretjerano velikim brzinama.

"Ma šta ti je. Nek su vozili po 60-70 na sat, izravan sudar i još s autobusom", razuvjerio nas je jedan omiški vatrogasac. Nagledao se nesreća u životu pa mu je za vjerovati.

"To kad je puklo, cijela se kuća zatresla. Sjedila sam u kući i samo se čulo tu ispred kuće. Pobojala sam se da mi je nevista, ona se u tu uru vraća iz Splita", govori jedna starija susjeda, jedina osoba koju smo sreli. Kaže, bojala se izaći iz kuće. Tek satima kasnije, dok je policija vršila očevid, izvirila je vani. "Jadni ljudi, pa šta je to bilo", konstatira žena.

Iz kuće na magistralu

Ljudi tu žive u konstantnom strahu od ceste. Kuće su doslovno tik uz cestu, s ulaznih vrata se izlazi na magistralu. U zimskim mjesecima tu se brzo vozi, a cesta je skroz nepregledna. Štoviše, cestu se ne prelazi pogledom već se, poput šišmiša, osluškuje ima li automobila jer se iza okuke ništa ne vidi. I onda se pretrči. Posebno su opasna skretanja. Često se u dvorište ili na parkirno mjesto, kojih ovdje, kao svugdje u Dalmaciji, kronično nedostaje, treba ući preko druge trake i nadati se da nitko neće doletjeti iz suprotnog smjera. Nije nimalo čudno što se naša sugovornica iz gornjih redova pobojala za sinovu suprugu.

Omiški vatrogasci, uz dugoračke kolege, bili su prvi koji su došli na mjestu udesa.

"Dojavu smo primili u 15:58 minuta. U 16 sati smo već bili na cesti. Digli smo naše kolege iz Dugog Rata", za Index je ispričao Višeslav Pešić, zapovjednik omiških vatrogasaca.

Na teren su izašla dva vozila i pet vatrogasaca.

"Tamo smo zatekli autobus i dva vozila. Zajedno s omiškom hitnom krenuli smo s izvlačenjem ljudi, ali konstatirana je smrt na licu mjesta sve tri osobe. U autobusu je bilo pet lakše ozlijeđenih", prepričava Pešić.

"Čekali smo dozvolu Državnog odvjetništva i policije, onda nam je dozvoljeno da izvučemo osobe iz smrskanog automobila. Uz pomoć naše aparature smo uklonili vrata, a stradale smo predali pogrebnom poduzeću. Strašan prizor", prepričao je tijek akcije za Index šef vatrogasaca u Omišu.

Koji je točan uzrok prelaska automobila na suprotnu stranu, još uvijek nije poznato. O tome se može samo nagađati. Moguće je da je vozač zaspao, da mu je došlo slabo, da mu je zazvonio mobitel. Naravno, sve su to neslužbena nagađanja. Šofer Prometovog međugradskog autobusa učinio je sve što je mogao. On se dao u desnu stranu koliko god je mogao, sve do zida s velikim Hajdukovim muralom. No, sudar je ipak bio neizbježan. U autobusu se u tom trenutku nalazilo desetak putnika. Pet ih je, uključujući vozača, prošlo s lakšim ozljedama.

Gust promet pravi je mamac za nesreće. A u državi nema veće gužve nego one koja u ljetnim mjesecima zavlada na potezu između Omiša i Splita. Uske nepregledne ceste, tisuće automobila, puno više nego što ih cesta građena u šezdesetima može primiti, divlji parking i često neoprezni pješaci idealna su kombinacija za tragediju.

Već godinama se govori o pomalo mitskoj obilaznici Omiš- Trogir koja će jednom zauvijek riješiti prometne probleme. Prvo su obećali da će biti izgrađena 2008., a onda se rok stalno pomicao, ovisno o izborima. Do dana današnjeg, osim besmislenog tunela koji vodi iz ničega u ništa, od te ceste nema ništa. Do tada će se svakodnevne ljetne gužve nastaviti, a lokalnom stanovništvu ostaje samo paziti na sebe kao i dosad i nadati se da će političari jednog dana vlastita obećanja shvatiti ozbiljno.