GDJE SU nestali Sanja i Željko? I Sandra i Krešo? Ajme, nema ni Stjepana! Ni Borisa! Pa ni Davora, Darka, Daria ... Jesu li s Denisom i Tihomirom ili su se sakrili negdje s Karolinom, Zrinkom i Tihanom? Ma bez brige, tu su - u srednjoj generaciji, zamijenile su ih Luke, Borne, Noe, Gabrieli, Šimuni i mnogobrojne Mie, Tie i Pie.

Da se ne zabrinete - govorimo naravno o imenima, tom slatkom zadatku koji čeka sve buduće roditelje.

Rijetko koji par ima u rukavu jedno ime u koje će oboje biti zaljubljeni, pa onda mjesecima prije dolaska bebe na svijet smišljaju, pretražuju, mijenjaju, izmišljaju, pregovaraju, uvjetuju... pravo ime koje će se prvenstveno svidjeti mami i tati. Bebu naravno nitko ne pita jer tko je ona da o tome odlučuje? A u stvari, upravo je ime ono koje će ga određivati čitavog njenog/njegovog života pa je taj odabir zato vrlo vrlo važan. Zato nisu rijetkost ni oni roditelji koji prvo čekaju da se beba rodi, a onda joj prema njenom izgledu i karakteru pokušavaju nadijenuti ime koje će najbolje pristajati. Koliko to ima smisla, nitko ne može stopostotno reći, jer beba već nakon deset dana drastično mijenja svoj izgled, a karakter nitko - ni vidovnjaci ni horoskop znalci ni genetičari jednostavno ne mogu iščitati dok beba samo spava i jede. No, dobro, svatko ima svoje i u to ne treba ulaziti zar ne?

Kada se pokrene razgovor o odabiru dječjih imena velika većina roditelja već ima neke svoje favorite, i imena koja nikada ne bi dali svom djetetu. S druge strane, isto to nekom "ružno" ime favorit je nekom drugom roditelju. O ukusima je naravno bespredmetno raspravljati no ima nešto što se ipak može komentirati. Ako pričamo o imenima generalno bi ih mogli strpati u nekakve tri okvirne kategorije - moderno(popularno); tradicionalno (nacionalno/vjersko); neobično (strano, izmišljeno).

Prema podacima iz 2014. godine najpopularnija imena u Hrvatskoj bila su: curice: Ana, Marija, Mia, Lucija, Sara, Petra, Lea, Iva, Ema, Lana... (mahom kratka imena) dečki: Luka, Ivan, Marko, David, Filip, Petar, Josip, Jakov, Šimun, Noa, Borna... (primjećujete li učestalu biblijsku crtu?)

Zašto je popularno toliko popularno?

Glupo je to možda pitanje no postoji jedan zoran, bliski primjer roditelja koji su dugo vijećali o imenu za curicu - smišljali, vagali .. važno im je bilo da oboma bude lijepo i da ne bude baš ime koje svaka curica ima. Nazvali su je Mia. U vrtićkoj grupi koju mala Mia sada pohađa, nekoliko je njih s istim imenom. Ime je lijepo, popularno, no vjerujem, nije jedino koje je lijepo. Pa barem imena ima na bacanje baš kao i izvora od kud se mogu crpiti popisi raznoraznih imena. No s imenima je oduvijek tako bilo. Svaka generacija ima neke svoje favorite. Naše bake bile su Nade i Nede, mame su nam bile Ankice i Gordane, mi smo nekako više Ivane i Andree, a naša djeca Sare i Mie. Jedino su se nekako kroz mnoga desetljeća sustavno protezala i redovno bila na vrhu ljestvica - imena Ana i Ivan. I to se vidi i danas.

Biblijska imena

Mi smo Hrvati veliki katolici (statistički - neosporna činjenica, praktično - dalo bi se raspravljati) i unazad nekoliko godina velika većina novih mladih Hrvata zove se upravo prema imenima svetaca (katolički, ali i židovski ...) pa bi i taj epidemijski trend definitivno mogli smatrati - jako popularnim. No, zanimljivo je da unatoč poplavi nekog imena (prije četiri-pet godina ime Noa postalo je popularnije od samog Ivana) mnogi roditelji kažu - mi smo stvarno mislili da će naš Noa biti jedini. Nije, i nije zato što se i samo ime Noa nije pojavilo niotkuda nego se ono počelo sve više spominjati. Kako da onda bude jedini? Slično je i sa Gabrielom i Šimunom, što su imena koja će se rijetko naći u današnjim srednjim generacijama (komunizam baš nije preferirao Bibliju zar ne?) pa je nekako i logična njihova današnja popularnost. No ako ćemo o popularnost svetih imena - gdje je onda primjerice Franjo ? Unatoč papi Franji to ime izgleda još nije doseglo svoju svjetlu točku u ovom modernom dobu.

O cijeloj ovoj pitkoj raspravici o imenima porazgovarali smo s jednom tetom koja svoj posao obavlja po zagrebačkim vrtićima gdje je samo lani po imenu i prezimenu upoznala više od 1.500 djece. Franje dakle nema nijednog - ali zato ima mnogo Petrova, i rijetko kojeg od njih zovu Pero kao što su tako uobičavali zvati naše tate i djedove. I znate koje je ime u tom nekom starinskom štihu postalo silno, silno popularno? Andrija. Ima ih mnogo među (zagrebačkim) trogodišnjacima. A zašto baš Andrija, a ne primjerice Krešimir - što je gotovo jednako dugo i staro ime, egzaktnog odgovora naravno nema.

Imena luda nalaze se svuda

Na spomen ludih (neobičnih imena) svatko od nas može odmah ispaliti neke biserne primjere - Svemir, Tarzan... Lani je prema popisima iz matičnih ureda hrvatskih gradova izvađena i ova lista muških imena: Adaleta, Adeeb, Armandos, Bariša, Bautista, Braco, Cian, Egzon, Fedor, Finn, Flamur, Ivijan, Jagor, Lasić, Leandar, Koča, Minja, Ostap, Veno, Šerbo, Rastko, Ragnar. Ta će djeca sigurno imati jedinstveno ime koje će ih pratiti čitav njihov život i ukoliko se nauči nositi sa svojom originalnošću neobično ime svakako može biti njihova velika prednost.

Slično je i s curama pa je tako u 2014. godini Hrvatska dobila mnoge male individualke poput Piroške, Igre, Pare, Adore, Banine, Ginevre, Esmeralde,Cmiljke, Filke, Illary, Lamare, Sabrie, Ule, Zade, Sage, Zive... Nije dakle neobično da roditelji baš kao i svjetski poznate zvijezde crpe ime iz nekih simbolika, serijala i filmova, no mnogi će reći - to je ili čista ludost ili enormna hrabrost jer ime doista obilježava svakog čovjeka pa ako već i mora biti neko posve neobično ime, neka se ono barem skladno veže uz prezime i još važnije, neka ga taj mali novi čovjek naučiti nositi s ponosom. Znamo kakva su djeca pa doista ne bi bilo lijepo da se dijete unatoč hrabrosti roditelja, u svom okruženju, radi svog imena ne osjeća tako hrabro.

Ideje su svugdje oko nas

Postoje naravno i oni roditelji koji rado njeguju staru tradiciju prenošenja imena s koljena na koljeno pa se tako među "normalnim" imenima dade ipak naći i pokoji Mirko, Stipe ili Zorica. To su imena koja bi se mogla vezati uz srednje, i uz starije generacije baš kao i imena s početka teksta. Sva su ta imena u Hrvatskoj vrlo poznata, pa će možda s vremenom baš Danijele zamijeniti Mie, ili Tibori male Borne, ili će kroz koju godinu nastati recimo nova poplava Sanji i Željka... Možda će više današnjih roditelja srednjih generacija posegnuti u riznicu svojih prvih simpatija i iz tog izbora napraviti novi moderni trend.