Ljudi koji više vrednuju svoje privilegije od svojih principa će uskoro izgubiti oboje.
Dwight Eisenhower

AKO GOVORIMO o najvećoj sramoti suvremene Hrvatske, onda je to zasigurno Odjel hematoonkologije Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Da budemo izravni – to je Odjel gdje se liječe djeca oboljela od tumora. Tumori koji napadaju djecu su često agresivni, podli, teški – suvremena medicina još nije našla odgovore na mnoge od njih. Biološki, stanice tijela kod djece se dijele brzo – tako je uprogramirano u njihovu genetsku strukturu, kako bi djeca mogla rasti. To je jedan od glavnih razloga zašto se i tumori kod djece također šire brzo i agresivno.

> Ministarstvo zdravlja: Klaićeva je prioritet, povlačimo sredstva iz EU fondova

U pitanju je zasigurno najtužnije mjesto u Hrvatskoj. Teško bolesna djeca, očajni roditelji i medicinsko osoblje koje, i po izjavama samih roditelja, čini sve što je u njihovoj moći. I što je u moći sadašnjeg razvojnog stupnja medicine. Neka se djeca izvuku, neka ne.

No, bolnica u Klaićevoj je stara i premala. Nije predviđena za ovu svrhu, ne ulaže se dovoljno u nju, samo su neki dijelovi bolnice obnovljeni. Novinari već više godina upozoravaju na stanje – no novinare nitko ne sluša.

Mjerodavno ministarstvo godinama nije činilo ništa – dok roditelji oboljele djece nisu odlučili sami pronaći rješenje. Osnovali su udrugu "Ljubav na djelu" i krajem 2011. dobili donaciju od 20 milijuna kuna za obnovu Odjela. U 2012. godini Ministarstvo zdravlja trebalo je odlučiti gdje će novi onkološki odjel biti smješten.

Donacija je propala jer država nije napravila svoj posao. Roditelji, u sklopu udruge Ljubav na djelu, očajni su – jednostavno sva vrata im se zatvaraju.

A onda, prije par dana, Udruga dobiva valjda jedan od najčudnijih, da ne napišem riječ koja ne odgovara ovoj tužnoj temi, dopisa od Ministarstva zdravlja. Nakon objave teksta na Indexu i potom gostovanja predsjednice Udruge roditelja oboljelih od malignih bolesti Ljiljane Vuletić u emisiji "Hrvatska uživo", dotično Ministarstvo potaknuto pritiscima medija, zove Ljiljanu Vuletić i od nje zahtjeva da im hitno napiše i pošalje dopis u kojem oni kao Udruga traže hitno preseljenje Klaićeve na drugu lokaciju.

To je nevjerojatan zahtjev Ministarstva ako se uzme u obzir da dotična Udruga već dugi niz godina traži od Ministarstva zdravlja kao nadležne institucije te ujedno i Vlade RH da što hitnije riješi problem katastrofalnih uvjeta na dječjem Odjelu hematoonkologije.

Što je posao Ministarstva?

Jeste li gledali film Glupi i gluplji? Ako niste preporučam, dobar je. Jeste li gledali nastavak, evo u kinima je, Preglup i pregluplji? Također je dobar. No, treći nastavak ne treba snimati – potrebno je samo uzeti kameru i snimiti dokumentarac kako radi hrvatsko Ministarstvo zdravlja.

Prema Zakonu o sustavu državne uprave, ministarstva su temeljna tijela državne uprave. Njihovi poslovi su: neposredna provedbu zakona, donošenje propisa za njihovu provedbu, obavljanje upravnog i inspekcijskog nadzora te drugi upravne i stručne poslove.

Među svim tim poslovima nalazi se i – planiranje. Predsjednica udruge Ljubav na djelu, Ljiljana Vuletić, opravdano se pita: "Pa gdje smo mi došli? Umjesto da država izdaje službeni dokument ili rješenje gdje obećavaju roditeljima da će riješiti problem Klaićeve, oni traže obratno, i to od nas službeni dopis da mi to tražimo." Pita to s potpunim pravom!

Kada pogledamo Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zdravlja, a objavljena je nedavno nova, 30. rujna 2014. godine, Narodne novine 116/14, riječ "planiranje" nalazimo na 16 mjesta i dodatno negdje pri dnu imamo tablicu koja se zove "Okvirni broj državnih službenika i namještenika ministarstva zdravlja" gdje lijepo piše da je za navedeno Ministarstvo planirano sveukupno 598 službenika. Budimo korektni, pa recimo i da u stvarnosti ti brojevi jesu nešto manji, hajde da ih ima 500.

I lijepo nalazimo, slovom i brojem, među ostalim:
Kabinet ministra – 15 službenika i namještenika
Uprava za stacionarnu zdravstvenu zaštitu i inspekcijske poslove – 42 službenika i namještenika
Samostalni sektor za financijske poslove i javnu nabavu – 41 službenika i namještenik
Samostalni sektor za europske fondove i međunarodne projekte – 19 službenika i namještenika
Odjel za protokol – 4 službenika i namještenika
Samostalni odjel za odnose s javnošću – 5 službenika i namještenika.

I svi oni, svih 500, nisu u stanju doći do zaključka kakvi su uvjeti u ovakvoj bolnici, gdje su u istim skučenim sobama djeca koja se srećom uspješno liječe i djeca koja nažalost neće doživjeti više od nekoliko tjedana ili mjeseci? Ne može njih 500 samostalno zaključiti da je stanje ne loše nego katastrofalno i traže da Udruga pokrene pitanje preseljenja? Što se tu uopće događa? Osim što im očigledno treba cijeli odjel za Odnose s javnošću, kako bi na račun poreznih obveznika davali obrazloženja istim tim poreznim obveznicima?

Zar nisu sva ta djeca koja se često u teškim u bolovima bore za doslovno vlastiti život, život koji je prema njima u tako malo godina života bio tako okrutan, zaslužila primjerene uvjete? Zar nisu njihovi roditelji zaslužili da mogu s bolesnom djecom provoditi dane u koliko je moguće normalnom okruženju, koje uključuje mali broj djece po sobi, dovoljan broj kreveta te krevete za roditelje, kako bi ta djeca u najtežim trenucima u životu mogla biti uz svoje najbliže. A i ti roditelji, iscrpljeni, očajni i često na rubu i fizičkih i psihičkih snaga – da mogu sat-dva, koliko je moguće odspavati u krevetu uz svoju djecu?

Koliko okrutna mora biti ne država, nego društvo, koje usred Europe, u XXI. stoljeću, dozvoljava ovako nešto?

Korektivne mjere

Dakle, ovo i ovakvo Ministarstvo zdravlja možemo slobodno zamijeniti mramornom kockom. Jednostavno, ako nije u stanju obavljati osnovne funkcije, a čini se da nije, čim traži ovakve gluposti – treba reći ljudima tamo da je gotovo, da slobodno pokupe svoja računala, stolne lampe, fikuse, uredske stolice i odu doma – zgradu neće trebati grijati, posao im ionako odrađuju udruge, gdje radi volonteri u svoje slobodno vrijeme i o svom trošku.

Što se samog Ministarstva tiče, može se ispred postaviti velika mramorna kocka. Recimo 5x5x5 metara, obavljat će sve potrebne funkcije, djelovati dovoljno impozantno, a uz minimalno održavanje može trajati stoljećima.

Što se ministra tiče, preporučam sve dosadašnje zamijeniti kuglom za kuglanu. Naime, ministar zdravlja, zdravstva, zdravstva i socijalne skrbi (kako se već zvala ova funkcija) treba na Vladi radi kvoruma, a povremeno treba i u Saboru – pa ga baš i ne treba ukinuti. No, kugla za kuglanje, koja se s onih par rupa može lako nositi, potpuno i u cjelini će obavljati funkciju. A nositi je može netko od ove ekipe na stručnom usavršavanju za 1600 kuna. Kada bude tražio posao poslije na njemačkoj baušteli – jamačno će CV gdje piše "nositelj kugle ministra"  privući pažnju poslodavca.

Virtualna i stvarna Hrvatska

U Državnom proračunu za 2015. godinu pod "Klinika za dječje bolesti Zagreb" predviđeno je 124.247.500 kuna. Ali nema kapitalnih davanja. U pitanju su novci za zaposlene, novci za grijanje, novci za potrošni materijal. Novci da bi se stanje održalo kakvo jest. Stavka za zdravstvenu infrastrukturu također postoji, no tu se ne vidi gdje će točno ići. Državni proračun je gotovo 119 milijardi kuna. I među 119 milijardi se nije moglo naći novca za ovu svrhu? Za primjerenu bolnicu za teško bolesnu djecu? E, pa – jednostavno nismo tako siromašni. Imamo proračun od 119 milijardi.
Ministarstvo zdravlja priprema proračun, pa onda ide u Ministarstvo financija, pa na koordinacije Vlade, pa na Kabinet, pa na Vladu, pa na saborske odbore, pa na kraju i plenarnu sjednicu – svađa po Saboru smo čuli, a ne baš o ovoj temi.

Jednostavno, negdje na par kilometara od Klinike za dječje bolesti postoji jedan sasvim drugi svijet, veseliji, ljepši, topliji, gdje su ljudi zdraviji i bave se drugim temama, a posebno vježbaju stilske figure u plenarnoj dvorani. Vodi se borba tko je veći Hrvat, tko je prije 30 godina bio u kojoj stranci (baš bi bilo zanimljivo provjeriti…), vode se davno završeni ratovi čiji najmlađi sudionici danas imaju debelo preko 80 godina. Nije se našao nitko da iziđe na saborsku govornicu i kaže: "Ljudi moji, nevolja ne bira, ne želim takvo nešto ni najgorem neprijatelju, no tumori kod djece se događaju – hajdemo bez obzira na stranku, političko usmjerenje, nacionalnost ili drugo – napraviti sat vremena pauzu, sjesti i vidjeti gdje možemo od ovih silnih milijardi odvojiti za one kojima je stvarno najteže!"

Svega nekoliko stotina metara dalje, Zagrebačka gradska skupština također vodi svoj paralelni život – ne događa se u gradu ništa neobično, ide proračun za 2015. Ide sve, uključivo i Snježna kraljica gdje uz ovakve promjene klime treba enormno novca, drugih resursa pa i kemikalija za stvoriti natjecateljsku stazu tamo gdje nam priroda jednostavno nije odlučila da ista treba biti. A naći će se i za uređivanje grada, proslave i puno toga. Dobro, Grad Zagreb uvijek može reći kako je on lokalna samouprava da ne nema nikakvih obveza prema državnoj Klinici. Osim što po prirodi stvari, tj. veličine grada najviše djece dolazi upravo iz – Zagreba.

Nešto istočnije od svih njih, nalazi se i sjedište Crkve u Hrvata, gdje se također završava kalendarska, pa i poslovna godina. Skoro će Božić, vrijeme slavlja. Neće se ni oni svog dijela državnog kolača odreći – ne brinite.

Jednostavno, nastale su dvije Hrvatske – jedna u svojim svakodnevnim i teškim problemima i jedna koja živi u virtualnom, nestvarnom svijetu, u kojem nema problema, plaće i naknade dolaze, ručak miriši svaki dan u isto vrijeme, a nešto teža, masnija hrana ovog mjeseca liječi se dobro odležanim crnim vinom na pravilnoj temperaturi. Uskoro će i blagdani, planiraju se posjete, pokloni, putovanja…
I na kraju – znate li da članci o ovoj temi na Indexu pokupe par desetaka preporuka i svega pokoji komentar? Čini se da jednostavno ni građanima nije stalo. A kada građanima nije stalo – neće ni svi ovi gore spomenuti reagirati, ne nosi im to glasove.

Hrvatska kao disfunkcionalna zajednica gdje svatko gleda sebe

I zato – zamjena cijelog Ministarstva mramornom kockom nameće se kao put prema jasnijem postavljanju stvari. Na tu kocku treba svakako upisati zašto je postavljena, kako bi za nekoliko tisućljeća neka nova zemaljska ili vanzemaljska civilizacija mogla pročitati poruku: "Ovdje su živjeli Hrvati, dobili državu i onda totalno pogubili svoje prioritete."

Nemojte se zavaravati – ovako disfunckionalna zajednica, u kojoj svatko gleda sebe, koja se opterećuje prastarim ratovima i povijesnim podjelama, u kojoj svaka starleta dobije naslovnice, a važne vijesti nitko ne čita, u kojom službenici ministarstva pišu dopise iz kojih je očigledno jasno da nemaju pojma čemu njihovo radno mjesto služi, u kojoj se mijenjaju vlade i ministri – a pitanje dječje bolnice, u biti lako rješiv građevinski problem, stoji – takva zajednica osuđena je doslovno na propast.
Cijeli hrvatski društveni sustav u biti funkcionira na malom broju entuzijasta i u ovom slučaju požrtvovnosti medicinskog osoblja: liječnika, sestara i drugih. Dok i njima ne pukne film i ne odu raditi  negdje drugdje. Nemojte misliti da ih vani ne bi primili, dali im bolje uvjete i pošteno ih platili.

Primjer Klinike za dječje bolesti Zagreb najviše podsjeća na Titanic – orkestar svira, svjetla rade, toplo je, u prvom razredu ima i pića i hrane, a pola broda je pod vodom.

Kažu da je važno završiti nastup (pa valjda i pisani) pozivom na djelovanje. Evo i prijedloga vašeg autora – preporučam Udruzi "Ljubav na djelu" neka pozovu sva četiri predsjednička kandidata ispred bolnice u Klaićevoj i neka se kandidati svojom časnom riječju obvežu da će, koji god da postao predsjednik Republike, aktivirati odredbu članka 102. st. 1. Ustava Republike Hrvatske: "Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja." I neka se ovo pitanje riješi. Država i narod koji ne mogu u sred Europe u ovom stoljeću osigurati primjerene uvjete onima kojima je najteže – jednostavno su potpuno izgubljeni i s vremenom će nestati. Ni manje, ni više.