Foto: Getty Images/ Hina

KATALONIJA je i danas glavna tema svjetskih medija. Da ponovimo u kratkim crtama: Katalonski pokrajinski parlament jučer popodne tijesnom većinom glasova, s jedva nešto više od pedeset posto ruku, proglasio je neovisnost.

To je izazvalo euforiju na ulicama Barcelone, ali i brzu reakciju ljutog Madrida koji je žurno aktivirao članak 155 ustava koji mu dopušta da svim potrebnim mjerama preuzme kontrolu u odmetnutoj pokrajini.

Rečeno, učinjeno. Odmah sinoć raspušten je katalonski parlament i smijenjen premijer Carles Puigdemont. Njemu, kako pišu svjetski mediji, prijeti nekoliko desetljeća španjolskog zatvora. No daleko je još od toga, treba prvo vidjeti kako će se stvari razvijati.

U međuvremenu je Carles Puigdemont održao govor pred pristašama u kojem je pozvao narod da se "demokratski suprotstavi" madridskom preuzimanju ovlasti nad Katalonijom. Dodao je i kako će nastaviti raditi na izgradnji demokratske zemlje.

"Nastavimo s očuvanjem jedinog stava koji će nas napraviti pobjednicima: bez nasilja i bez uvreda", rekao je Puigdemont.

A za pobjedu će im trebati međunarodno priznanje. Kako sada stvari stoje, do toga će jako teško doći. Europska unija i SAD odmah su stali na stranu Španjolske. Drugim riječima, nitko nije stao na stranu Katalonaca. Nitko bitan.

Hrvatska smatra da je to unutarnja stvar Katalonije

Hrvatska vlada je, preko Ministarstva vanjskih poslova, danas objavila kako je kriza na Pirinejskom poluotoku unutarnja stvar Španjolske.

"Republika Hrvatska događaje u Kataloniji drži unutarnjim pitanjem Španjolske te se zalaže za demokratska i mirna rješenja u skladu s europskim vrijednostima.

Republika Hrvatska smatra da proglašenje katalonske neovisnosti nije u skladu sa španjolskim ustavom.

Republika Hrvatska vjeruje da je najbolje rješenje ono temeljeno na dijalogu, uz puno poštovanje vladavine prava i zaštiti prava svih građana koji žive u Kataloniji", stoji u diplomatski šturom priopćenju MVP-a.

Ipak, poruka je jasna. Što se Hrvatske tiče, Katalonija je dio Španjolske. Tako diplomatski hladna objava MVP-a prilično začuđuje. Bez obzira na odnose unutar Španjolske, Hrvatska bi prva trebala znati kako je teško boriti se za samostalnost i kako je teško biti sam na svijetu, kako se danas osjeća Katalonija.

Prije samo četvrt stoljeća Hrvatska se borila za samoodređenje i izlazak iz Jugoslavije, a to nije bilo nimalo lako, pogotovo stoga što se brojne europske države nisu baš žurile da priznaju Hrvatsku. Hrvatska je, a to je ogromna razlika, prema Ustavu iz 1974. godine imala pravo na samoodređenje, što Katalonija nema. No svemu usprkos, ostaje činjenica da cijela Europa de facto negira pravo na samoodređenje jednog naroda kojemu španjolske vlasti nisu dopustile da održi legalni referendum pa zapravo i ne znamo kako točno razmišlja katalonski narod.

Je li se Hrvatska u ovoj situaciji ponijela dobro ili kukavički pitali smo iskusnog diplomata Ivicu Maštruka i političkog analitičara Žarka Puhovskog.

Maštruko: "Hrvatska i ne radi ništa drugo nego prepisuje briselske stavove"

Maštruko smatra kako Hrvatska prepisuje briselske stavove pa ovako hladno priopćenje MVP-a nikoga ne treba iznenaditi.

"Kao što je očekivano, Hrvatska ništa drugo ne radi nego prepisuje briselske stavove. Prema tome, i ovaj put je, kao i uvijek kad su na redu vanjskopolitička pitanja, pokazala da nema svoj poseban stav ni obrazloženje za stav mimo formulacija koje im se dostave iz Bruxellesa.

Ako je mislila ne priznati Kataloniju, onda je mogla makar formulirati drugačiji, poseban i obrazložen stav u kojem bi pokazala makar nešto empatije za Kataloniju, bez obzira na činjenicu da nema formalne osnove za priznanje nezavisnosti", rekao je Maštruko za Index.

"Drugo, pitanje samostalnosti i upisivanja Katalonije na mapu država svijeta bit će jako dugotrajan proces jer nova država ne može biti realizirana ako nema međunarodno priznanje, a Katalonija će u sadašnjoj situaciji teško doći do međunarodnog priznanja jer će većina izvaneuropskih država dijeliti stav EU-a. Dakako, tako će se ponašati i velike izvaneuropske sile, SAD, Kina , Rusija, Indija. Eventualno može dobiti priznanje par državica iz Južne Amerike, eventualno nekih afričkih država, primjerice Eritreje. To će biti sve. Tako da je to dugotrajan proces. Do međunarodnog priznanja, a time i do stvarne nezavisnosti, može doći kroz dugotrajne pregovore s Madridom, a to nije izgledno", smatra Maštruko.

Španjolska protiv Katalonije ima neke jake adute.

"Prvo, u ustavu Španjolske oni nisu priznati kao nacija. Narod i nacija imaju moralno pravo na samoopredjeljenje. No to moralno pravo nailazi na pravne zapreke međunarodnog prava i ustava Španjolske. Proces samostalnosti Katalonije nije novijeg datuma, to se praktički oteže stoljećima, a još su žive rane iz tridesetih godina kad je Katalonija proglasila republiku, a Franco je to sredio. Samo proglašenje republike u jednoj Monarhiji, a to Španjolska je, izaziva otpor. No emocije, osjećaji i želja za samostalnošću jednog naroda se ne mogu suzbiti. To će trajati desetljećima. Takvih primjera imate još, pa i u Španjolskoj. Primjerice Baskija. Ili Kurdi na Bliskom istoku, to je brojno najveći narod bez države. Oni su posljedica podjele imperijalnih sila koje su krojile svijet. Katalonija je pak posljedica spajanja i razdvajanja kraljevskih loza", objašnjava Maštruko.

No Hrvatska će, zaključuje ovaj bivši diplomat, čvrsto ostati uz stavove Europske unije.

"Ne treba očekivati promjene što se tiče Hrvatske, mi smo zemlja bez svog vanjskopolitičkog stava. Pa i bez jedne jasne vanjskopolitičke strategije", zaključuje.

Puhovski: "To je kukavički potez osim ako netko nije mislio na Istru. Onda je racionalan potez"

Žarko Puhovski smatra da je Hrvatska napravila kukavički potez tako što se povela odmah za briselskim mišljenjem. No, dodaje da je možda netko mislio na Istru.

"To je kukavički potez osim ako netko nije imao na pameti Istru. Ako je imao na pameti Istru, to je racionalan potez i onda se Hrvatska ponaša jednako neprincipijelno kao sve druge države. Primjerice, kao Španjolska koja nije priznala Kosovo da bi im se dogodilo ono što im se događa, a to je da im daju podršku u čitavom svijetu protiv ambicije Katalonije da se odcijepi.

Ono što treba kazati, za razliku od Hrvatske 1991. godine, Katalonija nema ustavne uvjete za odcjepljenje. Drugo, što nitko ne koristi kao argument, nitko ne zna postoji li u Kataloniji većina za odcjepljenje, za razliku od Hrvatske 1991. godine.

Meni se čini skandaloznom ideja da neovisnost proglašava većina od 51,8 posto parlamenta, nakon referenduma koji ni na koji način nije mogao biti demokratski prihvatljiv. A upravo je argument s katalonske secesionističke strane trebao biti da je zbog intervencije policije po nalogu iz Madrida demokratska izvedba referenduma kontaminirana. Namjesto toga, Puigdemont se, ne prihvaćajući demokratsku praksu, poziva na taj referendum i najmanju moguću parlamentarnu većinu kao da se radi o izmjenama nekog zakona, a ne o fundamentalnoj odluci za jednu zajednicu", kritičan je Puhovski.

Puhovski je primijetio jednu potpunu nelogičnost u kratkom priopćenju MVP-a.

"Na žalost, s hrvatske strane nisu u stanju argumentirati u kategorijama demokratske prakse, nego su u ovoj izjavi formulirali jednu potpuno besmislenu rečenicu u kojoj zapravo kažu da su katalonski planovi protuustavni, ali pozivaju dvije strane na 'dijalog'.

Potpuno je nejasno zašto bi se vodio dijalog s onima koji su protiv demokratskog ustava neke države ako se pritom ne pozivamo na prirodno pravo na samoodređenje kao alternativni izvor. Naravno, u teoriji je sporno postoji li takvo prirodno pravo, ali to je jedini način da se argumentira protiv ustava demokratske države", kaže Puhovski.

"Ja se bojim da će većina morati prihvatiti represiju do koje će doći. Još se više bojim da će se manjina prihvatiti terorizma. Dakle, da ćemo imati obrnuti baskijski scenarij. Oni su od terorizma došli do parlamentarne političke strategije, a tvrdokorno postupanje vlasti u Madridu - sve i da su potpuno u pravu - potencijalno dovodi do spirale nasilja na drugoj strani", zaključuje Puhovski.

Na kraju se vraća na Hrvatsku.

"Hrvatska se ponijela štreberski, kao briselski "mali od kužine", zaključuje.