Ilustracija: scx.hu / Tablica: IJF

PODUZEĆIMA iz cestovnog prometa od 2001. do 2013. odobreno je 80 jamstava u iznosu od 56,7 milijardi kuna. Najviše je jamstava izdano 2009., u ukupnom iznosu od 5,2 milijardi kuna, a najveći iznos od 8 milijardi kuna jamstava odobren je u 2011. Od 2001. do 2013. udio jamstava za tri društva u ukupnim jamstvima odobrenih sektoru prometa veći je od 55%., pokazuje najnovija analiza Ante Baje sa Instituta za jave financije i Jelene Petrušić sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Godišnje se prosječno sektoru prometa odobri oko 1,2% BDP-a državnih jamstava, od čega najveći dio poduzećima iz cestovnog prometa. Dio jamstava je istekao, odnosno dio kreditnih obveza poduzeća su otplatila.

Najveći iznos jamstava odobren je Hrvatskim autocestama (HAC), čak 35,3 milijardi kuna, a slijede Hrvatske ceste (HC) s 11,4 milijardi te Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ) s 10,1 milijardi kuna.

Dugovi HAC-a, HC-a i ARZ-a 2013. 38,9 milijardi kuna

Temeljem podataka iz financijskih izvještaja, autori su utvrdili da financijske obveze (uglavnom krediti) javnih trgovačkih društava cestovnog prometa rastu s 32,5 milijardi 2009. na 38,9 milijardi kuna 2013. (s 9,8 na 11,8% BDP-a). Najveći rast bilježe financijske obveze HC-a za oko 4 milijardi kuna, te za 2,6 milijardi kuna obveze HAC-a. Financijske obveze ARZ-a postupno se smanjuju.

Ukupne kreditne obveze HC-a na kraju 2013. su 8,8 milijardi kuna. Dugoročne obveze su oko 8 milijardi, a država je jamčila za 7 milijardi kuna obveza (zajmovi i krediti EIB, IBRD, EBRD). Za HC su najkritičnije naredne četiri godine, kad na naplatu dolazi gotovo polovica kreditnih obveza – 4,5 milijardi kuna, upozoravaju autori analize.

U narednih pet godina, HAC-u na naplatu dolazi gotovo 18 milijardi kuna kreditnih obveza, a samo tijekom 2014. gotovo 5 milijardi.

U 2013. ARZ je od 8,8 milijardi kuna kredita otplatio tek 1,5 milijardi, a društvu ostaje dug po glavnici kredita u iznosu od 7,3 milijardi kuna. Poduzeće je kratkoročno nelikvidno, dugoročne obveze veće su od ukupne imovine za 56%. Stavka kapitala je u minusu, jer ARZ ostvaruje gubitak iznad visine kapitala. ARZ-u tijekom 2014. na naplatu dolazi oko 1 milijardi kuna kredita, a u narednih 5 godina još 2 milijardi kuna.

Autori navode da je najveći dio obveza cestovnih poduzeća dugoročan (više od 80%), s određenim varijacijama koje su uglavnom vezane uz nova zaduživanja kratkih rokova. HAC ima relativno nepovoljniju strukturu dospijeća obveza u kojima kratkoročne obveze sudjeluju s više od 20%. Ukupne kratkoročne obveze svih poduzeća rasle su s 3,7 milijardi kuna u 2009. na 7,76 milijardi kuna u 2013.

Jamstva države za dugove traju do 2034. godine

Poduzeća su stvorila obveze za otplatu glavnice i kamata za koje im jamči država, do 2034. Najveći dio obveza dospijeva 2017., 2018. i 2019. kada bi – u samo tri godine – državi trebalo doći na naplatu 17,2 milijardi kuna.

Obveze cestovnih trgovačkih društava su velike, a HAC i ARZ ih nisu u mogućnosti financirati bez potpora iz državnog proračuna, smatraju autori. Financijski rizici cestovnih poduzeća su visoki zbog visoke zaduženosti. Cestovna poduzeća (naročito ARZ) su dodatno izložena kamatnom, kreditnom i riziku likvidnosti. Većina je kredita u eurima, zbog čega postoje troškovi negativnih tečajnih razlika.

Ako država ne provede monetizaciju morat će se ponašati kao privatnik

"Na Vladi je zadatak da cjelovito pristupi rješavanju problema cestovnih poduzeća koja zbog visokih obveza stvaraju stalni pritisak na državu za daljnja zaduženja i povećanja duga opće države. Ukoliko obavi monetizaciju autocesta, Vlada dobiva na raspolaganju 3-5 godina za stabilizaciju javnog duga i obavljanje snažnih rezova u restrukturiranju javnih društava – smanjenja troškova zaposlenih, subvencija i zaduživanja. I uz obavljenu monetizaciju, državi ostaje obveza otplate glavnica i kamata duga cestovnih poduzeća. Međutim, monetizacijom (davanjem u koncesiju) autocesta, država dobiva jednokratni prihod od naknade za koncesiju, kojim može podmiriti dio obveza koje dospijevaju na naplatu u idućih 3-5 godina. Ukoliko se država neće poslužiti modelom monetizacije autocesta, morat će se u njihovu upravljanju ponašati i poslovati na isti način kao što bi to radio privatni koncesionar.", zaključuje se u analizi.