"POSJET je radni i nema predizborni karakter”, kategorički je ustvrdio u svom uvodniku Filip Mursel Begović, glavni urednik sarajevskog tjednika Stav, inače neslužbenog glasila Stranke demokratske akcije (SDA) i Bakira Izetbegovića. Begović je cijeli tekst posvetio tome da uvjeri javnost kako u vezi posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Sarajevu nema ništa sporno, a najmanje da je riječ o predizbornom mitingu, iako se u Turskoj uskoro održavaju parlamentarni i predsjednički izbori. Dapače, najnoviji broj Stava bio je posvećen nekritičkom hvaljenju Erdogana i napadima na sve one koji su kritizirali njegov iznenadni dolazak u glavni grad Bosne i Hercegovine, te miting u Zetri.

 

No Begovića je u svojem govoru u Zetri demantirao sam Erdogan, posvetivši većinu svojeg govora baš nadolazećim izborima u Turskoj, ali i spominjući i jesenske izbore u BiH, za koje je očito dao podršku svojem frendu Izetbegoviću, s kojim njeguje specifičnu bromansu u kojoj je Erdogan dominantni a Izetbegović submisivni partner.

 

Za razliku od Izetbegovića koji vidljivo uživa biti u Erdoganovu društvu, nadajući se da će tako valjda preuzeti dio pobjedničke aure turskog predsjednika, Sarajlije posjetom visokog gosta nisu bile pretjerano impresionirane. Kada je u grad dolazio papa Franjo cijelo Sarajevo ga je dočekalo s oduševljenjem te su cijeloga dana mogla osjetiti jedna posebna atmosfera dobre volje, tijekom koje je Sarajevo podsjećalo na svoju najsretniju i najbolju verziju iz dana multikulturalnog (su)života, no Erdoganov u osnovi iznenadni posjet nije izazvao takve reakcije. SDA i krugovi bliski Izetbegoviću su naravno pokušali oko Erdoganova posjeta stvoriti hype, istovremeno objašnjavajući da u svemu tome nema ništa sporno, no pokazalo se da su u manjini. 

 

 

Brojni drugi politički akteri iz Sarajeva su Erdoganov miting doveli u pitanje, dok su građani jučer većinom išli svojim poslom i ignorirali povremene blokade prometa koje su nastajale zbog sigurnosnih mjera. Nije bilo ljudi koji su Erdoganu razdragano mahali putem od aerodroma Butmir  do zgrade Predsjedništva u centru grada, a kada sam trojicu taksista koji su me vozili po gradu upitao što misle o dolasku turskog predsjednika, dočekale su me reakcije nezainteresiranog odmahivanja rukom. Iako su po cijelom gradu bili postavljeni jumbo plakati na kojima se Erdoganu izražava dobrodošlica, Sarajlije su se u ovom slučaju pokazali kao nekarakteristično indolentni domaćini koji jednostavno čekaju da cirkus završi.

 

No, tko su onda bili oni ljudi, njih oko deset tisuća, koji su ispunili sarajevsku Zetru i Erdoganu oduševljeno klicali? Odgovor se mogao naći u desecima autobusa koji su bili parkirani u blizini Zetre, kao i u tome da se moglo čuti ljudi koji govore ne samo turski, nego i njemački jezik. Publika u Zetri bila je sastavljena od ljudi iz bosanskohercegovačke provincija, glasača i aktivista SDA te onog dijela turske dijaspore koja obožava Erdogana, pa su neki potegnuli iz Austrije i Njemačke da vidi uživo svojeg sultana. Čitav je skup tako imao turističko-političko-poluokupacijski karakter te predstavlja jedan od bizarnijih događaja koji su se u Sarajevu i BiH - u kojima bizarnosti ne manjka - u zadnje vrijeme odigrali.

 

 

 

Erdoganov miting u Zetri formalno je organiziralo nevladina udruga Unija europsko-balkanskih demokrata (UEBD) koja je u BiH registrirana tek prije tri mjeseca. Službenu internetsku stranicu nemaju, nigdje se ne može naći njihov broj telefona ili adresa sjedišta udruge, a s medijima su komunicirali preko stranice na Facebooku. Pravi je organizator bila Unija europsko-turskih demokrata (EUTD), Erdoganu bliska organizacija sa stotinjak podružnica u Europskoj uniji, čiji je zadatak višemilijunsku tursku dijasporu držati uz politički kurs sultana iz Ankare. Formalno je skup u Zetri bio 6. kongres UETD-a, no u praktičnom smislu to je bio predizborni miting za Erdogana i njegovu stranku AKP, te Bakira Izetbegovića i SDA. U svakom slučaju, najam Zetre i organiziranje buseva iz unutrašnjosti BiH i šire nije bilo jeftino, no ništa o tome koliko je Erdoganov miting koštao zasad nije poznato.

 

Mjere sigurnosti oko Zetre baš i nisu bile rigorozne ako se uzme u obzir to da je u medije dan prije Erdoganova dolaska puštena priča o tome kako se na turskog predsjednika u Sarajevu sprema atentat. To je došlo od neimenovanih izvora iz turskih tajnih službi, koje su naravno pod Erdoganovom kontrolom, a turski je predsjednik došao unatoč tome, hvaleći se da njega navodne prijetnje smrću ne mogu zaustaviti. Koliko svemu tome treba vjerovati i je li riječ doista o ozbiljnoj prijetnji ili još jednom dijelu Erdoganova predizbornog folklora teško je reći, no na kraju nije bilo novog Gavrila Principa.

 

 

 

Navodni radni posjet zapravo je prošao paradno - Erdogana je Izetbegović primio u zgradi Predsjedništva BiH, malo su neobavezno ćaskali a onda održali zajedničku press konferenciju, na kojoj nikakav konkretan dogovor nije predstavljen. Erdogan je i položio cvijeće na grob Alije Izetbegovića, skupio počasni doktorat na jednom privatnom sveučilištu i konačno se oko 15.30 pojavio u Zetri, u kojoj ga je od jutra čekala vjerna publika. Izetbegović je prvi govorio, funkcionirajući kao predgrupa za glavnu atrakciju, a u svojem izlaganju nije rekao ništa pretjerano relevantno. Najviše će ostati zapamćena njegova rečenica kako je Bog Bošnjacima poslao njegova oca Aliju, a Turcima Erdogana, koja reprezentativno svjedoči o razini diskursa predsjednika SDA.

 

Erdogana su pristalice dočekale ekstatično, a on je u svojem polusatnom govoru pokazao izniman populistički talent i samouvjerenost. Izvedbeno gledano, njegov je govor bio uspješan i dovoljno nabrijan da fanovi budu zadovoljeni i da ne osjete kako im je put do Sarajeva bio uzaludan. Razgovarao sam s nekoliko onih koji su došli iz Austrije i za Erdogana su imali samo riječi pohvale. Tursku opoziciju pak smatraju izdajnicima.

 

 

U sadržajnom smislu, Erdogan je održao iznimno autoritarno i žestoko antieuropski govor, iz kojeg se može zaključiti da je Europska unija trenutno najveća ugroza za Tursku. Citirao je Kuran i turske pjesnike, pozivao se na prolivenu krv u borbi za neovisnost i prosperitet Turske, glorificirao tursku zastavu i spominjao šehide, zaklinjao na zajedništvo i proklinjao političke suparnike. Njegov bi govor uz odgovarajuće kulturološke modifikacije mogao u hrvatskom kontekstu bez problema održati Tomislav Karamarko ili njegova predsjednička kandidatkinja, danas predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. U Mađarskoj pak takve govore drži Viktor Orban.

 

Ipak, bilo je i nekih nenamjerno humorističnih momenata, primjerice kada je Erdogan završio još jednu tiradu protiv EU-a koji je, kako je rekao, izdao demokratske vrijednosti, na što publika nije reagirala s dovoljno glasnim aplauzom. “Što je bilo, umorni ste od ramazanskog posta?” upitao je iritirano Erdogan i naredio okupljenima da glasnije aplaudiraju i skandiraju, a oni su ga naravno poslušali, ne želeći razočarati svojeg sultana.

 

Sve je završilo zajedničkim poziranjem Erdogana i Izetbegovića na pozornici, uz treštanje iz zvučnika pjesme posvećene Erdoganovoj političkoj genijalnosti. Nakon toga se većina publike u Zetri ili zaputila u autobuse koji su ih dovezli u Sarajevo ili otišla napraviti još jedan đir po Baščaršiji. U svakom slučaju, sarajevski su trgovci od Erdoganova mitinga profitirali; naročito su dobro išle turske zastave, koje su se mogle kupiti na improviziranim štandovima diljem grada. 

 

U bosanskohercegovačkom političkom kontekstu Erdoganov je posjet pokazao tri ključne stvari. 

 

 

Prva je da je i SDA kao trenutno i dalje vodeća bošnjačka stranka posve odustala od ideje suverenosti BiH, kao što su prethodno od toga odustale i vodeće nacionalistička stranke bh. Srba i Hrvata. Izetbegovićevo neukusno umiljavanje Erdoganu u suštini nije različito od snishodljivosti koja se pokazuje Kolindi Grabar-Kitarović ili Aleksandru Vučiću kada ih u BiH ugoste “njihovi”. Sve to je duboko zabrinjavajuće za budućnost BiH, jer vladajući političari pokazuju da sami sebe vide kao privjeske i transmisije tuđih interesa, a ne kao ljude koji rade u korist svojih građana i naroda.

 

Druga stvar je da se očito išlo na osnaživanje političke pozicije Sebije Izetbegović, Bakirove supruge i direktorice sarajevskog Kliničkog centra, za koju se sve glasnije priča da bi mogla biti oktroirana kandidatkinja za bošnjačku članicu Predsjedništva BiH na nadolazećim izborima, s obzirom na to da se Izetbegović ne može kandidirati za još jedan mandat nakon dvaju uzastopnih. SDA je duboko podijeljena oko te moguće kandidature, pa je druženje Sebije Izetbegović i Erdoganove supruge Emine - zajedno su otvorile i jedan bolnički odjel - snažan simbol podrške za moguće političke ambicije Izetbegovićeve bračne družice. S druge strane, njena kandidatura za Predsjedništvo BiH pokazala bi da je SDA postala poluprivatna dinastička stranka, što u BiH nažalost i nije razlog za političku diskvalifikaciju.

 

 

Treća je stvar to da Erdogan ne odustaje od svoje neoosmanske vanjske politike, u kojoj se bivše dijelove Otomanskog carstva smatra interesnom zonom današnje Turske. Zahvaljujući podaničkoj politici Bakira Izetbegovića BiH je tako izručena interesima Ankare, baš kao što Republiku Srpsku njen predsjednik Milorad Dodik pokušava profilirati u eksponenta Putinove Rusije, a predsjednik HDZ-a i hrvatski član predsjedništva Dragan Čović figurirao kao igrač koju djeluje sukladnu službenom Zagrebu. Iako međusobno sukobljeni, navedeni su u suštini isti i provode istu politiku podaništva vanjskim silama u kombinaciji s unutarnjom konfrontacijom, koja susjede želi pretvoriti u neprijatelje jer su različite nacionalnosti.

 

Rečeno huškačkom terminologijom koju ti spomenuti političari rado koriste, oni djeluju antisuverenistički i protiv interesa vlastite države, oni su veleizdajnici BiH.